Nećemo stati dok ne padne Zlatko Mateša – javno i odlučno ovih je dana poručio gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić, ukazujući na aferu u Hrvatskom odbojkaškom savezu koja uvelike nalikuje na afere u Hrvatskom skijaškom savezu i Hrvatskom judo savezu. Šimunić je, kako kaže, kao građanin godinama posvećen istraživanju financija sportskih saveza te je nailazio na ozbiljne nepravilnosti koje upućuju na duboko ukorijenjenu korupciju u sportu.
Zbog toga, uostalom, na odgovornost i poziva Matešu, kojega su vijesti o aferama u sportskim savezima toliko uznemirile da se ovih dana javio iz bolnice. Otkako su se počele raspetljavati afere u sportskim savezima, po kuloarima se razmatraju i imena onih koji bi Matešu mogli naslijediti. U tom kontekstu odnedavno se spominje i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je nakon odlaska s Pantovčaka karijeru izgradila u Međunarodnom olimpijskom odboru pa bi možda i bila idealna Matešina nasljednica. No neki kažu kako to povezivanje bivše predsjednice s raznim pozicijama više nema smisla.
Još je samo nisu kandidirali za predsjednicu kućnog savjeta, u šali nam govori jedan njezin bliski prijatelj, podsjećajući da je prije samo nekoliko tjedana Grabar Kitarović spominjana kao potencijalna kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba. Te su spekulacije potaknule njezine kritike na društvenim mrežama na račun gradske vlasti zbog smeća i stanja u gradu. Iako su i u HDZ-u spominjali plan prema kojem bi Grabar Kitarović mogla rušiti aktualnog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, bivša predsjednica osobno je to demantirala, rekavši da uživa u sadašnjem poslu.
Pokušaj čišćenja
Da je politika ne zanima, govorila je i prije prošlih predsjedničkih izbora, kada se nagađalo da bi se mogla ponovno suprotstaviti starom rivalu Zoranu Milanoviću. Nešto prije toga govorilo se da je zanima pozicija predsjednice Vlade te da je spremna formirati skupinu s kojom će rušiti aktualnog premijera Andreja Plenkovića. Međutim, ona se još nije ni pokušala vratiti u HDZ pa je priča da bi mogla biti pučist pala u vodu.
Nema dvojbe da je zbog afera i istraga u sportskim savezima dugogodišnja nedodirljiva funkcija Zlatka Mateše poljuljana. Sasvim sigurno, istaknuta figura kao što je Grabar Kitarović bila bi korektna nasljednica, to više što je od 2020. članica Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) te je ušla duboko u sustav olimpizma obnašajući jednu od najviših dužnosti u sportskom svijetu. U Hrvatskom olimpijskom odboru Grabar Kitarović je već članica Vijeća po službenoj dužnosti baš kao predstavnica MOO-a, te sustav odlično poznaje iznutra. Nije nevažno ni to što je s vremenom izgradila blizak odnos s predsjednikom MOO-a Thomasom Bachom, što joj također daje težinu kakvu u našoj zemlji rijetki imaju.
Njezino je ime, uostalom, značajno i u vladajućim krugovima iako se davno povukla iz politike, i to bez ijedne veće afere. S obzirom na istrage vezane uz malverzacije unutar sportskih saveza, dolazak osobe njezina profila na čelo HOO-a mogao bi označiti pokušaj unutarnjeg čišćenja i institucionalnog reseta hrvatskog sporta. No kamo god je dosad gurali, Grabar Kitarović neumorno je ponavljala da je zadovoljna pozicijom u MOO-u i opovrgavala medijska nagađanja da ima ambicije za neke druge dužnosti.
Foto: Josip Bandic / CROPIX
Lokalni kompromisi
Nije ni čudno što ne želi svoju poziciju u MOO-u zamijeniti čelnom funkcijom u HOO-u jer bi na njoj neprestano bila pod povećalom medija. Ona sada neopterećeno putuje svijetom – nedavno se vratila s Antarktike, radila je na Zimskim olimpijskim igrama u Milanu i Cortini, privatni i poslovni život lijepo joj je uravnotežen, pa je veliko pitanje je li uopće spremna baviti se operativnim vođenjem HOO-a, što je posao koji zahtijeva mnogo lokalnih kompromisa, a uključuje i rješavanje financijskih dubioza. Pitanje je i zašto bi uopće prihvaćala taj posao kad se trenutačno bavi globalnim sportskim politikama i dodjelama domaćinstava Olimpijskih igara, što zvuči kudikamo atraktivnije od posla kojim se bavi Mateša.
Formalnopravno gledano, Grabar Kitarović može biti izabrana za predsjednicu HOO-a ako Mateša odstupi. Njezin status članice Vijeća HOO-a i MOO-a profilira je, dapače, kao njegovu prirodnu nasljednicu, no ona se ne želi zateći u situaciji u kojoj bi mogla postati marioneta interesnih skupina koje bi je pokušale iskoristiti za svoje bitke. Tu je fazu karijere odavno ostavila za sobom, u trenutku kad je napustila politiku, razočarana načinom na koji je odrađena njezina posljednja kampanja za predsjedničke izbore u kojoj su je, kako se tvrdilo, sabotirali neki ljudi iz vlastitoga kruga.
Povratak među te momke koji igraju prljavo ne bi joj koristio, no u sportskim klubovima i dalje kotira kao jedna od opcija u slučaju da se Mateša odluči povući s čela HOO-a. S druge je strane važno zabilježiti da je ovih dana na izbornoj skupštini Hrvatskog taekwondo saveza za novog predsjednika izabran Dragan Primorac, koji je naslijedio Antu Nobila. Upućeni u ovom manevru vide ustupak poznatog odvjetnika nesuđenom predsjedniku države za njegovo pozicioniranje i gradnju baze preko koje bi preuzeo HOO ako Mateša padne. Objašnjavaju kako je Taekwondo savez pod Nobilovom palicom postao jedan od moćnijih sportskih saveza u državi.
Mreža ljudi
Kako u utrci za prvog čovjeka HOO-a može sudjelovati više kandidata, ostvare li se priželjkivanja pristaša bivše predsjednice, ona i Primorac mogli bi u toj borbi odmjeravati snage. Međutim, naš dobro upućeni sugovornik u šali kaže da bi, s obzirom na funkciju koju obnaša u Hrvatskom klizačkom savezu, na čelo HOO-a mogao pretendirati i Jakov Kitarović, koji također nije stranac u sportskoj diplomaciji. Poznato je, naime, da je bivši prvi gospodin već neko vrijeme predsjednik Hrvatskog klizačkog saveza, ali oni koji ga poznaju kažu kako je on mnogo više angažiran u privatnom sektoru te nije previše zainteresiran za bilo kakvu funkciju u HOO-u.
Oni željni promjene, modernizacije i novih lica žele da čelnu funkciju u HOO-u preuzme Gordan Kožulj, kojeg nazivaju zlatnim dečkom oporbe u Hrvatskom olimpijskom odboru. Za razliku do političara koji u sportske saveze ulaze da bi poboljšali vlastiti imidž, Kožulj, kažu oni koji su mu skloni, ima putanju koja je idealna za sportski svijet, što potvrđuje i njegova bogata karijera. Kao proslavljeni plivač – svjetski prvak, višestruki europski prvak i četverostruki olimpijac – itekako razumije jezik sportaša.
Uz to je obrazovan čovjek koji je završio prestižni Berkeley u Americi te stekao MBA diplomu, a već godinama radi u realnom sektoru pa razumije menadžment, proračune i europske fondove, odnosno sve ono što je potrebno za vođenje HOO-a. Kako nam objašnjavaju upućeni, Kožulj je pripadnik takozvane tehnokratske struje i neutralno rješenje jer nije dio ni jednog političkog klana. Riječ je o modernom menadžeru koji bi Hrvatski olimpijski odbor pretvorio u ono što istinski treba biti – servis sportašima, a ne poligon za mirovinu potrošenim političarima.
Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX
Druga opcija
U njemu već sada vide zrelog lidera koji bi u HOO donio prijeko potreban red, rad i transparentnost, što zagovara niz sportskih trenera s kojima smo razgovarali. No oni napominju da je Kožulj želja baze, odnosno trenera i sportaša, a u HOO-u ne glasaju oni, treneri, nego predstavnici saveza, i upravo je to, po mišljenju mnogih, srž svih nevolja koje su zadesile sportske saveze. Mnogi su sportski savezi premreženi kadrovima i strujama koje ovise o politici, pri čemu valja spomenuti i mrežu ljudi Zlatka Mateše.
On je zapošljavao preko svake mjere i danas njegovi kadrovi čine moćnu mašineriju. Da bi Kožulj pobijedio, odnosno da bi uopće bio uzet u obzir kao potencijalni kandidat, morao bi dobiti golemu podršku velikih saveza, međutim, ti veliki savezi tradicionalno su vezani uz politiku pa je pitanje koliko je takvo što realno očekivati. U kadroviranje u HOO-u involviran je, iz sjene, i premijer Plenković, objašnjavaju nam upućeni, navodeći da će se o budućem čelniku u slučaju Matešina pada odlučivati i u njegovu krugu. Činjenica je da su Plenković i Mateša godinama korektno surađivali i njegovali gotovo saveznički odnos.
No recentne istrage o nestanku milijuna eura iz sportskih saveza natjerale su i Plenkovića da počne razmišljati o nekoj drugoj opciji. Pitaju li se premijerovi najbliži suradnici, za njega bi najsigurnija opcija bila da na čelo HOO-a dođe bivši ministar financija Zdravko Marić. Kad bi Plenković dobio odriješene ruke, on bi Marića instalirao na čelo HOO-a jer mu vjeruje kada su u pitanju financijska disciplina i menadžment. Marić je posljednjih nekoliko godina napravio važan korak prema sportskim strukturama pa je tako s reputacijom tehnokrata koji zna upravljati sustavima 2024. preuzeo dužnost predsjednika Hrvatskog teniskog saveza, čime je ušao u izravnu mrežu nacionalnih sportskih saveza koji u HOO-ovoj skupštini imaju glavnu riječ u izbora predsjednika.
Puki promatrač
Jasno je da je Marić iskustvo stjecao u velikim financijskim sustavima, što se može istaknuti kao jedna od njegovih prednosti. Prednost mu je i to što je kao ministar stekao brojne međunarodne kontakte, u isto je vrijeme u dobrim odnosima s predstavnicima državnih institucija, ima pristup financijskim tokovima i dobro poznaje mehanizme raspodjele javnih sredstava za sport.
Profil kakav Marić nudi smatra se vrlo poželjnim, pogotovu zato što izbor predsjednika HOO-a obično zahtijeva ispunjenje triju važnih faktora: prvi je politička težina, koju Marić sasvim sigurno ima, drugi su međunarodne veze, gdje je ipak u prednosti Primorac, a treći podrška sportskih saveza, gdje su njih dvojica izjednačeni. Ne treba zaboraviti da Mateši mandat na čelu HOO-a formalno istječe tek 2028., a on živi u uvjerenju da su afere koje trenutačno pune medijske stupce prolazne.
Zasad još funkcionira i njegova metoda prebacivanja odgovornosti s HOO-a na sportske saveze, zato neumorno ponavlja da HOO nije mogao znati za nepravilnosti jer su savezi samostalni pravni subjekti s vlastitim nadzorom. Dok god USKOK ne usmjeri istragu na njega, ako uopće do toga i dođe, Mateša će, čini se, ostati samo puki promatrač tuđih makinacija.
Baca sumnje na cijeli sustav poslovanja HOO-a
Da bi se bilo što počelo ozbiljno mijenjati u HOO-u, mora biti ispunjen jedan uvjet: odlazak Zlatka Mateše. No on, tvrde upućeni, ne misli odstupiti jer na terenu još ima značajno povjerenje nacionalnih sportskih saveza. U prilog mu ide i to što su proračuni HOO-a za aktualnu godinu odavno jednoglasno prihvaćeni.
No u prilog mu nimalo ne idu javni istupi glavnog tajnika HOO-a Siniše Krajača, koji u nastojanju da opravda svoje suspektne postupke baca mnogo sumnje na cijeli sustav poslovanja HOO-a. Njegova smjena mogla bi se očekivati ako mu većina sportskih saveza okrene leđa, a Skupština izglasa nepovjerenje, ili ako se eventualno USKOK-ova istraga proširi na njega, što se zasad ne čini izgledno.
