Kada je Novozelanđanka Carol Cowan krajem svibnja ove godine stigla u Zagreb, nije ni sanjala da će to ujedno označavati kraj njezina osmotjednog proputovanja Europom – sve zbog jedne taksi-vožnje. Naime, taksi-prijevoznik Ivan Madžar rekao je da će koštati 150, a naplatio joj je vrtoglavih 1506 eura, i to za vožnju od Glavnog kolodvora do Frankopanske ulice – udaljenost je to od samo 1,05 km zračne linije.
Prva tri tjedna putovanja provela je u Italiji i Sloveniji, da bi u Hrvatsku stigla 20. svibnja.
– Putovala sam s malom turističkom grupom i posjetili smo više mjesta, uključujući Opatiju, Rastoke i Smiljan, a boravili smo u Rovinju, na Plitvičkim jezerima i u Zadru, završivši turu u Splitu. U Splitu sam ostala dvije noći, a zatim sam 26. svibnja uhvatila jutarnji vlak za Zagreb – pojašnjava za Jutarnji list Carol rutu putovanja koja se, nakon dva noćenja u Zagrebu, trebala nastaviti u Srbiji, Bugarskoj i Grčkoj: – Bila je to polovica mog putovanja – govori.
Vlak je na zagrebački kolodvor stigao oko 16.30. – Bilo mi je vruće, bila sam umorna i gladna. Klima u vlaku nije radila, a WC u mom vagonu bio je zaključan pa sam očajnički tražila toalet na stanici i odbila ljubaznu ponudu jednog suputnika (mladog studenta ekonomije) da me odvede do tramvaja – prepričava Novozelanđanka kako je, umjesto tramvajem, do obližnje Frankopanske odlučila poći taksijem.
– Uočivši niz automobila s desne strane, krenula sam prema njima i vidjela visokog muškarca koji se naslanjao na automobil (tamne boje, možda tamnosmeđe). Pozdravio me s ‘Hello‘ i bilo mi je čudno što je prepoznao da govorim engleski. Prišla sam i pitala ga je li taksi, jer nisam vidjela nikakve oznake na vozilu. Rekao je da jest.
Nakon što je naglasio da prima samo gotovinu, na što je Carol, koja je u tom trenutku imala 65 eura, pristala, uzeo je njezinu prtljagu i potrpao ju u automobil. A onda, kako kaže Carol, kreće pakao. – Nakon kratkog vremena primijetila sam da taksimetar pokazuje 42 i malo sam se zabrinula, ali nisam znala u kojim je to jedinicama. Malo kasnije, na semaforu, taksimetar je pokazivao 85 eura.
Nakon što je Novozelanđanka upitala taksista je li iznos na taksimetru u eurima, pružio joj je cjenik.
– Slova su bila presitna za moje slabovidne oči. Brzo sam prebrojala novac u novčaniku – imala sam 65 eura – i rekla mu – ne mogu si ovo priuštiti, molim vas, pustite me van!
Taksist ju je pitao ima li karticu te da će pozvati svog “šefa”, koji će ih dočekati na odredištu s uređajem za kartice.
– Kad smo stigli u Frankopansku ulicu, taksimetar je pokazivao 185, a ja sam plakala. Zatim je rekao da će mi dati popust i naplatiti ‘samo‘ 150 eura. Nisam vidjela dolazak drugog automobila, ali čula sam kako razgovaraju, a zatim je moj vozač stavio uređaj za kartice ispred mog lica i rekao: ‘150, u redu?‘ Na ekranu je pisalo 150 i rekla sam – u redu.
Taksist ju je pitao ima li karticu te da će pozvati svog “šefa”, koji će ih dočekati na odredištu s uređajem za kartice. – Kad smo stigli u Frankopansku ulicu, taksimetar je pokazivao 185, a ja sam plakala. Zatim je rekao da će mi dati popust i naplatiti ‘samo‘ 150 eura. Nisam vidjela dolazak drugog automobila, ali čula sam kako razgovaraju, a zatim je moj vozač stavio uređaj za kartice ispred mog lica i rekao: ‘150, u redu?‘ Na ekranu je pisalo 150 i rekla sam – u redu.
Taksist joj je tada rekao da će morati unijeti PIN u uređaj, uzeo joj karticu iz ruke i sam ju umetnuo u POS.
– Držao ga je iznad moje razine očiju. Unijela sam PIN, zatim mi je vratio karticu i dodao uređaj kroz prozor, a drugi automobil je otišao. – govori Carol, koja je tek po odlasku svog vozača shvatila da joj nije izdao račun. Nekoliko sati nakon vožnje Carol je počela sumnjati.
– Provjerila stanje na svojoj Visa kartici – vidjela sam da je ‘Ivan Madžar Taxi‘ naplatio 1506 eura! Bila sam potpuno shrvana – to je bila polovica mog budžeta za cijelo putovanje. Odmah sam prijavila Visi da je došlo do pogreške. Otišla sam potražiti policijsku postaju, ali sam se pitala što im mogu pokazati kao dokaz i izgubila se, pa sam se vratila u svoj smještaj.
Budući da nije znala jesu li joj ukradeni podaci s kartice i hoće li izgubiti ostatak novca, umjesto nastavka putovanja odlučila je odmah rezervirati avionsku kartu za povratak kući na Novi Zeland. Let za Singapur platila je manje od trećine cijene koju je platila za vožnju zagrebačkim taksijem od Glavnog kolodvora do Frankopanske ulice. – Te sam noći sve otkazala – putovanja, smještaj i turu po Grčkoj – i rezervirala povratni let. Napustila sam Zagreb 28. svibnja. – govori ova Novozelanđanka kojoj je ovaj čin, kako kaže, uništio prvo pravo putovanje nakon 10 godina njegovanja teško bolesnog muža, kojeg je izgubila prošle godine.
– Mislim da je vozač taksija, nakon što mi je pokazao ekran s iznosom od 150, pritisnuo broj 6 i tako promijenio iznos na 1506. Već je i 150 eura bila nevjerojatna cijena za tako kratku vožnju.
Jutarnji list je kontaktirao i vlasnika obrta za autotaksi prijevoz, Ivana Madžara, koji je ispričao drugačiju verziju događaja.
– Nisam je ja vozio, vozio ju je drugi taksist koji nema uređaj za kartice. On me nazvao i pitao mogu li mu posuditi svoj. Padala je kiša, nisam gledao što čovjek upisuje u aparat – rekao je, tvrdeći da nije znao da se radi o tako visokom iznosu.
Upitali smo ga kako je to moguće, kada je taksistu morao prebaciti 1506 eura sa svog računa, na što nam je odgovorio da ne budemo uporni i da će, u slučaju da se radi o kaznenom djelu, policija odraditi svoj posao. Dodao je i da ga iz policije još nitko nije kontaktirao, iako je Carol prijavila cijeli slučaj.
Prvo je, po povratku na Novi Zeland, kontaktirala hrvatsku ambasadu i zatražila savjet.
– Bili su jako ljubazni i rekli da će prijaviti Ivana Madžara Poreznoj upravi zbog utaje poreza – jer nije izdao račun – te su mi savjetovali da kontaktiram zagrebačku policiju. Na kraju sam dala izjavu policiji ovdje na Novom Zelandu, a ona je poslana u Zagreb putem Interpola. Od tada nisam dobila nikakav odgovor – pojašnjava ova turistkinja, koja smatra da vlasti trebaju strože nadzirati taksi-prijevoznike, dodajući kako ovu priču dijeli kao upozorenje ostalim posjetiteljima Zagreba.
– Za strance koji dolaze u Zagreb, taksisti su često prvi kontakt s gradom – i to bi trebala biti pozitivna iskustva.
