Tko je sve opljačkao Titov brod i kako je zapravo postao hrvatski Titanic?

Titov brod Galeb danas bi se mogao nazvati Titanicom: iako je u obnovi već više od pet godina, samo za završnu fazu projekta potrošit će se tri puta više nego što je bilo planirano, najmanje 25 milijuna eura. Ali zbog spora s brodogradilištem Dalmontom iz Kraljevice koji bi mogao biti izgubljen, trošak bi na kraju mogao prijeći 35 milijuna eura. A što je najbizarnije, “ukleti Holandez” koji i ne postoji jer je i dalje u fazi radova i stoji svezan na riječkom gatu bez ikakve funkcije, već sad zapošljava 16 ljudi premda nitko ne zna hoće li ikad biti dovršen i plaćen ili će se problem riješiti tako da ga se na kraju potopi ispred riječke luke da posluži barem kao turistička atrakcija za ronioce.

Riječ je o projektu iz ere Vojka Obersnela koji je volio pjevati “Bella ciao” i zamišljati sebe kao maršala Tita u bijelom odijelu, a iako je u jednom trenutku HDZ-ovo ministarstvo kulture stalo iza projekta, u vrijeme Bože Biškupića, sada je svima jasno da je riječ o propalom projektu bivše crvene vlasti u Rijeci. Tko je i koliko pokrao na obnovi Galeba, to će vjerojatno biti tema za neke buduće državne odvjetnike i USKOK-ove istražitelje, danas se zna tek da će se iz riječkog gradskog proračuna opet morati izdvojiti devet milijuna eura kako bi brod muzej bio u funkciji, a u pet godina nakon toga troškovi održavanja i plaća na godišnjoj razini iznosit će milijun eura.

Ideja je bila da Galeb postane brod muzej u čast Josipa Broza Tita i povijesti toga broda izgrađenog prije gotovo sto godina, ali stara crvena vlast bila je toliko nesposobna da nije uspjela provesti čak ni natječaj za ugostiteljsku djelatnost na njemu. Nitko se nije javio ni da prodaje sok i sladoled na Galebu, i natječaj je već dvaput poništen.

Niža razina

Ali to je najmanji problem: ono što je stvarno problem jest to da je netko, posve očito, opljačkao naručitelje radova, odnosno Grad Rijeku, već na tikovini kojom je u obnovi obložena paluba broda, a zbog koje su radovi enormno poskupjeli. Na sjednici Gradskog vijeća održanoj prošlog tjedna vijećnici su jasno rekli kako je projekt Galeb vođen loše, neodgovorno, a takav je i odnos prijašnje vlasti prema gradskom proračunu i građanima. Zabranjuje se fotografiranje broda – zbog čega je podignuta i prijava protiv građanina koji je protupravno navodno fotografirao brod i javno objavio fotografije koje dokazuju da su radovi na znatno nižoj razini izvedbe nego što je tvrdila bivša SDP-ova vlast u Rijeci.

Nova vlast, koju vode manje nezavisne stranke, odlučila je pokušati privesti projekt kraju jer ne misle da je Galeb samo ideološki simbol nego da mora biti dovršen kad je već u njega ulupano toliko novca. No planiraju provesti neovisno vještačenje koje bi trebalo pokazati za koliko je oštećen gradski proračun ili, konkretno rečeno, koliko se pokralo u ovom propalom projektu. “Provest će se forenzika”, najavila je gradonačelnica Iva Rinčić, dodajući kako se ni nakon 16 godina od kupnje broda ne zna koliko će projekt na kraju koštati.

Na početku je bilo ugovoreno oko četiri milijuna eura, a u 2025. došli smo na 12,9 milijuna eura. Nemamo ni jednu ponudu za zakup komercijalnog dijela, rekli su. Rok za završetak bio je 31. listopada, a nije ni blizu završetka, zato će Grad nastojati produljiti ugovor do kraja 2026. godine, ali samo zato da se dosad utrošeni novac ne baci u vjetar. To jest u more. Gradonačelnica i njezin tim misle da će trošak na kraju biti 25 milijuna eura, ali iz oporbenog HDZ-a upozorili su da bi mogao biti veći od 30 milijuna eura ako se izgubi spor s Dalmontom i ako se bude morao vraćati europski novac.

Novi troškovi

Naime, i državna, odnosno europska agencija SAFU smatra da bi odustajanje bilo velika sramota za Rijeku, ali što je još važnije, to bi značilo i vraćanje europskog novca u proračun EU-a. A onda opet riječki gradski proračun mora potrošiti svoj novac kako bi sanirao ovu rupu bez dna zvanu “riječki Titanic”. Konkretno, obnova Galeba tek se u manjoj mjeri, oko 20 posto, financira europskim novcem, dok će preostalih 80 posto troškova snositi građani Rijeke iz gradskog proračuna. Tako je 15. listopada 2025., na inicijativu Grada Rijeke, u Zagrebu održan sastanak s visokim predstavnicima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a i SAFU-a na temu aktualnosti u provedbi projekta “Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine”, što je drugi naziv za projekt Galeb.

“Stalno nam stižu informacije o novim troškovima. Početni iznos 2016. godine bio je nešto veći od četiri milijuna eura, a danas smo na 12,9 milijuna i projekt još nije ni izbliza završen”, objasnili su iz tima Ive Rinčić. U ovom trenutku muzejski odjel uopće nije dovršen, iako je Galeb slavodobitno bio dotegljen iz brodogradilišta u Kraljevici u veljači ove godine, prije lokalnih izbora, no doslovno kao gola kobilica, bez sadržaja koji mu je namijenjen. Na njemu je bila samo skupa tikovina i obnovljena oplata, a od tada do danas nije se ništa radilo na brodu koji stoji sam na kraju riječkog gata kao duh.

Navodno je danas, tvrde oni koji vode brod kao posada, završeno oko 95 posto projekta, ali ako na njemu nema muzejskog postava, namještaja i opreme, a ni ugostiteljske djelatnosti koja treba činiti dobar dio ponude, onda je jasno da je to laž. Planira se odustati i od ideje da na Galebu bude hostel jer je natječaj i za tu djelatnost propao. Za troškove te posade koja nikamo ne plovi i druge troškove kao što je dokovanje u brodogradilištu, za režijske troškove i troškove osiguranja, trebat će osigurati nešto manje od milijun eura godišnje u idućim godinama. A u taj iznos nisu uračunati programski troškovi muzeja – koji još ne postoji.

Loša matematika

Taj iznos od milijun eura godišnje daleko nadmašuje projekcije godišnjeg prihoda koji bi Galeb trebao ostvarivati: koliko god da se naplati ulaz u muzej, to ne može premašiti iznos od milijun eura godišnje jer dnevno na brod, da bi se obišao muzej, ne može ni u najboljem scenariju ući više od nekoliko stotina ljudi. Ako bismo milijun eura podijelili s brojem dana u godini, to bi značilo da bi dnevno na Galeb trebalo doći najmanje 2700 ljudi, a ako bi ulaznica bila 10 eura, onda najmanje 270 ljudi. Sve to da bi Galeb uopće bio na nuli, a ne u minusu. Pritom bi ugostiteljska djelatnost bila prihod privatnog kocesionara, dakle od toga Grad ne bi imao ništa osim godišnjeg ugovora o najmu prostora. Matematika, dakle, pokazuje da Galeb, čak i da počne s radom, nikada neće biti financijski isplativ.

Činjenica da nitko na Galebu ne želi otvoriti hotel ni restoran, pa čak ni kafić, dovoljno govori o njegovu stvarnom turističkom potencijalu. A studija izvedivosti izrađena još 2016. godine upozorava da turističko-muzejski brod Galeb neizbježno tone u gubitke. U njoj su, naime, Galebovi prihodi procijenjeni na 347.000 eura na bazi 52.000 posjetitelja godišnje. U prihode je uključen i novac od iznajmljivanja komercijalnog prostora, no tog novca zasad nigdje nema jer komercijalni prostori nisu iznajmljeni.

Studija, pak, troškove održavanja procjenjuje na 352.000 eura. Galeb je, dakle, u minusu od prvog dana otvaranja. S obzirom na inflaciju i rast troškova radne snage, danas bi taj minus morao biti bitno veći nego što predviđa studija izrađena prije osam godina. Sada je to najmanje milijun eura troška godišnje uz potpuno neizvjesnu zaradu. Galeb je po svemu sudeći tipičan primjer katastrofalne političke intervencije u turizam, i to motiviran isključivo ideološkim razlozima crvene riječke vlasti koje danas više ni nema.

Svatko svoje

Kako stoji u službenom izvješću, ukupni troškovi koji se odnose na brod Galeb do 9. listopada 2025. iznosili su 14.891.579,17 eura. Ali Dalmont od primopredaje do danas potražuje još 4.431.480,46 eura, dok Grad prema procjembenom elaboratu taj iznos procjenjuje na 581.990,46 eura. Gradonačelnica je zaključila kako je procjena da će sveukupni troškovi Grada Rijeke i Muzeja grada Rijeke na koncu iznositi 22.055.895,54 eura, odnosno ovisno o rješenju zahtjeva Dalmonta, 25.905.385,56 eura.

Dakle, cifre se ne poklapaju, svatko tvrdi drugačije – lokalna vlast jedno, izvođači iz brodogradilišta drugo, a stručnjaci iz brodogradnje imaju svoje procjene koliko bi to moglo stajati. Zato vlast planira angažirati vještake i potom tražiti i kaznenu odgovornost za tadašnje naručitelje projekta, a to je bio gradonačelnik Vojko Obersnel, ali i za one u Dalmontu ako se pokaže da su radovi prikazani pogrešno i lažno i ako je netko iz toga izvukao osobnu korist. Razgovarali smo s radnicima i dobro informiranim rukovoditeljima u Dalmontovu škveru u Kraljevici, koji kažu da je bilo potpuno nepotrebno na Galeb stavljati najskuplju tikovinu, istu onakvu kakva je bila na originalnom brodu kada je sagrađen.

Danas postoje materijali koji “oponašaju” tikovinu i koji bi bili dovoljno kvalitetni za turističku namjenu broda koji i nema cilj da ikada više zaplovi, a ti materijali su deset puta jefitiniji. “Tu je netko oprao novac i prikazao znatno više cijene nego što je realno bilo potrebno za projekt, a onda je još i u narudžbi te prave tikovine nađen materijal koji je bio natprosječno skup u odnosu na tadašnje uvjete na tržištu. Mi se time bavimo svaki dan, inženjeri smo i izvođači radova i dobro znamo da su troškovi bili enormni u odnosu na ono što je bilo potrebno”, kaže nam jedan od inženjera iz Kraljevice.

Bačeno u vjetar

Kako je lokalni list pisao još 2022. godine, inženjeri škvera u kojem je Galeb bio obnavljan rekli su, u službenoj izjavi za medije, kako je “značajan utjecaj na enormni rast cijene obnove imalo i to što se ipak morala nabaviti nova tikovina šetne palube broda, a ne, kao što se zamišljalo, da će se samo obnoviti i iskoristiti postojeća”. Kad se pristupilo demontaži, naime, uvidjelo se da velika količina postojeće tikovine nije upotrebljiva za ponovnu montažu. I onda je netko naručio novo drvo za palubu – po vlastitom nahođenju, bez natječaja koji bi raspisao Grad kao vlasnik.

S Dalmontom je osnovni ugovor potpisan na iznos od 58,5 milijuna kuna (dakle oko 7,7 milijuna eura), a do 2022. godine potpisana su tri dodatka tom ugovoru, ukupno vrijedna tri milijuna kuna, dakle gotovo pola milijuna eura. Koliko je aneksa ugovora potpisano do danas, odnosno do isporuke u veljači ove godine, nije javno objavljeno, premda je obnova kasnila punih nekoliko godina. Zbog toga će se i angažirati vještaci, jer u Dalmontu prikazuju jedan iznos troškova, a u Gradu pokazuju da je u ugovorima zapisano nešto drugo.

“Ako se brodogradilištu Dalmont bude moralo platiti sve što potražuje i ako zbog kašnjenja budemo morali vratiti europska sredstva, cijena ovog plutajućeg muzeja mogla bi narasti i do 35 milijuna eura. Tim novcem Rijeka je mogla postati raj na zemlji – izgraditi igrališta, garaže i stanove. Bivši gradonačelnici Obersnel i Filipović i SDP bacili su u vjetar 22 milijuna eura, a mi za to ne bismo ni znali da je SDP ostao na vlasti“, upozorili su vijećnici HDZ-a u raspravi o Galebu. Netko je izračunao da bi se za iznos od 18 milijuna eura mogli obnoviti svi dječji vrtići u Rijeci i sve osnovne škole, no umjesto toga, novac je ulupan u ovaj SDP-ov Titanic.

Ugledni gosti

Brod je i danas poznat kao ploveća rezidencija Josipa Broza Tita. Od ožujka 1953. godine, kada je krenuo u prvi posjet Velikoj Britaniji, Tito je Galebom putovao 14 puta i posjetio 18 zemalja na tri kontinenta (u Europi, Aziji i Africi), pristavši u 29 luka. Na tim putovanjima Galeb je prešao 85.000 nautičkih milja (157.420 km), u trajanju od 478 dana. Tijekom posjeta Galebovom palubom prošli su mnogi državnici, od engleskog premijera Winstona Churchilla preko grčkog kralja Pavla i kraljice Frederike, etiopskog cara Haileja Selassija i marokanskog kralja Hasana II., potom predsjednici nesvrstanih zemalja Gamal Abdel Naser, Džavaharlal Nehru, Ahmed Sukarno, general Abud, Kvame Nkrumah, Albert Tabnen, Habib Burgiba, Sirimavo Bandaranaike, U Nu, Ne Vin, Modivo Keita, Seku Ture, arhiepiskop Makarios, ali i predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov, a bio je na njemu i predsjednik Poljske Wojciech Jaruzelski.

Osim državnika, na Galebu su boravili i mnogi svjetski poznati znanstvenici, umjetnici i visopozicionirani vojni dužnosnici. Posljednji put Tito je tim brodom putovao 1979. Početkom Domovinskog rata 1991. brod iz Pule prebacuje vojnike u Šibenik i nakon djelovanja u okolici Dubrovnika povlači se u crnogorsku luku Boku kotorsku. Tu ostaje vezan do kraja 90-ih, kada ga kupuje grčki brodovlasnik s namjerom da ga prenamijeni u luksuznu jahtu za bogatu klijentelu. Brod je otegljen u brodogradilište “Viktor Lenac” na remont. Zbog nedostatka novca i spleta raznih okolnosti, ondje leži na vezu i čeka rasplet situacije – nitko ga nije htio dok riječki SDP nije donio odluku da želi kupiti brod, uz veliko protivljenje dijela tadašnje riječke javnosti.

U svibnju 2009. Grad Rijeka postaje novi vlasnik broda Galeb. Na javnoj dražbi na riječkom Trgovačkom sudu Grad je iskoristio pravo prvootkupa i izlicitirao brod za 150.000 dolara. Brod je dug 117 m, širok 15 m, deplasmana 5377 tona i gaza 5,7 m. Pokreću ga dva Fiatova dizelska motora, a mogao je postići brzinu od 17,6 čvorova. No sada više nije cilj da on plovi – treba biti muzej vezan u riječkoj luci, trebao je biti svečano otvoren 31. listopada ove godine, a sada je jasno da se to neće dogoditi još najmanje godinu dana, a možda i nikad.