Dok su bili predsjednici, Davor Bernardić i Peđa Grbin bili su manje ili više otvoreno izloženi neprijateljstvu dijela SDP-a, no u usporedbi s rejtingom Siniše Hajdaša Dončića, kako među biračima tako i među vlastitim članovima, njih se dvojica danas čine kao pravi lideri. Nekoć najmoćnija oporbena stranka pod vodstvom Hajdaša Dončića izgubila je kompas i malo-pomalo postala “potrčko” mnogo agresivnije, motiviranije i biračima ljevice bliže stranke Možemo. Očekivanja članova SDP-a od šefa brzo su pala: stranka je ostala bez najjačih organizacija, gomilaju se komunikacijski gafovi, osobni rejting u javnosti mu je “smeće”, a ključni ljudi polako mu okreću leđa.
Zbog svega toga SDP-ovci koji su pristali razgovarati s nama pod uvjetom anonimnosti kažu kako se preko nekih zbivanja u stranci više ne da prijeći. Dončiću su u početku tolerirali pogreške, no kažu kako je posljednji trenutak za reakciju jer se stranka urušava iznutra, a izvana sve više djeluje kao relikt prošlosti, a ne kao pokret koji bi za manje od tri godine trebao krenuti u rušenje Andreja Plenkovića. Sve se glasnije u unutarstranačkim krugovima Hajdašu Dončiću zamjera to što je ogromnu vlast dao voditeljici svog ureda, Mateji Pavičić. Ona i njezin suprug, Piculin suradnik te zastupnik u Gradskoj skupštini Zagreba Srđan Subotić, navodno imaju golem utjecaj na predsjednika SDP-a koji se potpuno uzda u njihove savjete, ignorirajući neke starije kolege, što mu se posebno zamjera.
Upravo je iz te kuhinje, kažu naši sugovornici, izašla ideja da se Joška Klisovića, pod izlikom “smjene generacija”, ukloni s mjesta predsjednika Gradske skupštine te da se na to mjesto instalira mladi i relativno neiskusni Matej Mišić. On se, doduše, dosad ničim nije kompromitirao, no nije baš imao ni previše prilike dokazati se. Barem ne u javnosti, dok je iza kulisa, u unutarstranačkim “rovovima” dokazao da je fleksibilan te vrijedan kao informator.
Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX
Taktička prednost
Matej Mišić nije novo ime u SDP-u. Na Ibleru se već dugo doživljava kao simbol lojalnosti i prilagodljivosti. Od otvorenog napada na Zorana Milanovića 2016., kao “mladenačkog jurišnika” Komadinine i Bernardićeve frakcije, do kasnijeg približavanja tom istom Milanoviću nakon njegova odlaska na Pantovčak, Mišić je pokazao rijedak talent za političko preživljavanje. Pisalo se da je blizak prijatelj Tihomira Barišića, zaposlenika gradske uprave koji je na početku Tomaševićeva mandata bio premješten u Ured za promet, da bi potom bio vraćen na višu poziciju zahvaljujući posredovanju SDP-a.
Barišić je pak kum Davora Bernardića, koji je osobno zaposlio Mišića u saborskom klubu zbog njegove odanosti i informativne korisnosti. Mišić je Bernardiću bio vrijedan kadar – pouzdan izvor informacija koji se nije libio izvještavati ga o stavovima kolega. To je postalo posebno vidljivo u razdoblju stranačkog raskola, kada je Bernardić s bliskim suradnicima napustio SDP. Kao tajnik saborskog kluba, Mišić je viđen u dugim i srdačnim razgovorima s Bernardićem i Barišićem, osobito u Novom Zagrebu, gdje svi žive.
U tom je razdoblju, tvrde unutarstranački izvori, prenosio povjerljive informacije Bernardiću i suradnicima. Neki članovi Kluba otvoreno su ga optuživali da je snimao sjednice i dostavljao transkripte bivšem predsjedniku, čime je omogućio taktičku prednost suparničkoj struji. Snimke su navodno obuhvaćale i bivšeg i sadašnjeg predsjednika – Grbina i Hajdaša Dončića. Dodatni lom nastaje u Zagrebu, gdje se oko Mateje Pavičić, supruge zastupnika Srđana Subotića i Hajdaševe suradnice s najvećim utjecajem, stvara mreža obiteljskih i lojalističkih veza koja guši gradski SDP i kompromitira Hajdaševo upravljanje cijelom strankom.
Opasne stvari
U stranci se sve glasnije govori da se SDP-ov centar odlučivanja u Zagrebu pretvorio u OPG Subotić–Mišić, usku interesnu mrežu povezanu kumstvom, koju dodatno osnažuje Mateja Pavičić s tretmanom osobe od povjerenja predsjednika Hajdaša Dončića i utjecajem kakav nijedan službeni dokument ne potvrđuje, ali praksa jasno pokazuje. Kazuju nam kako je neobično što je Pavičić Subotić zaposlena mimo svog obrazovnog ranga, odnosno, da se zbog njezine plaće mijenjala sistematizacija koeficijenata. Naši izvori tvrde da je Hajdaš Dončić u SDP uveo neke dosad neviđene prakse.
“Ide na brojna, besmislena putovanja i uvijek vodi svoju voditeljicu ureda Mateju Pavičić Subotić, kojoj je izrazito sklon. Čak i kada službeno putuje do, recimo, Zadra, uzet će noćenja, dok bi raniji predsjednici odradili posao i istog se dana vratili, pa makar odrijemali ili obavljali druge poslove u automobilu dok bi ih vozio vozač. Na stranu to što se po SDP-u već zbijaju privatne šale o njemu i suradnici kao nerazdvojnom timu, no neke su stvari besmislene i opasne za stranku. Neoprostivo je da njega nije bilo u Saboru na dan kada je Plenković podnosio izvještaj o stanju nacije. Otišao je u Amsterdam na PES-ovu konferenciju, naravno, s najbližom suradnicom, a taj je sastanak počinjao tek drugi dan. Otišao je s Matejom Pavičić Subotić bez ikakvog razloga dan ranije, naravno, na račun stranke, ali to je manje bitno. Neoprostivo je što je propustio priliku biti ‘oči u oči’ s Plenkovićem i steći televizijske minute…”, kaže naš izvor.
Od trenutka kad je Siniša Hajdaš Dončić preuzeo SDP, dio članstva nadao se njegovim poznatim organizacijskim kapacitetima iz Zagorja. Umjesto toga, stranka je ušla u hibernaciju. Četiri najveće organizacije – Zagreb, Split, Rijeka i Osijek – raspuštene su i do danas nisu obnovljene. SDP nema kadrove koji bi ih vodili, a Hajdaš je izgubio potporu čak i dijela ljudi koji su ga doveli na čelo stranke. Njegovo predizborno obećanje o samostalnim kandidatima u velikim urbanim središtima Hrvatske poslije se pretvorilo u niz odustajanja.
Gusta magla
U Zagrebu se SDP predao u startu, u Rijeci je prošao loše slušajući savjete loših savjetnika te je izgubio grad koji je držao od osamostaljenja Hrvatske. U Splitu vlada kaos od odlaska donedavnog predsjednika te organizacije Davora Matijevića, a Osijeku status quo. Rezultat: dodatno “slabljenje stranke u urbanim sredinama”. Dulja putovanja predsjednika SDP-a postala su pravilo. Dok su se prijašnji predsjednici vraćali istoga dana, Hajdaš često ostaje prespavati i kad je udaljen samo dva sata od Zagreba. Na gotovo svim tim putovanjima, iako ne na službenim fotografijama, prisutna je Mateja Pavičić, uredno tagirana od članova izaslanstva na društvenim mrežama. S druge strane, ignorira neke lojalne članove. Čak su i njegovi Zagorci bili iznenađeni kada se nedavno, prvi put nakon puno godina, nije pojavio na važnoj lokalnoj manifestaciji “Martinje v Kumrovcu”.
Kao objašnjenje je ponudio “preveliku maglu” na potezu autoceste Zagreb – Zabok, što je izazvalo podsmijeh okupljenih. “Kada je krapinsko-zagorski župan, SDP-ovac Željko Kolar, telefonom od Hajdaša Dončića doznao da ‘neće doći zbog magle’, prepričao je to svima za stolom. Sprdali su se i zbijali šale na račun čovjeka koji želi voditi oporbu, a problem mu je magla”, prepričava nam najnoviju anegdotu jedan od nezadovoljnih SDP-ovaca.
Dok se SDP na terenu raspada, u središnjici se formirala nova osovina moći u čijem je središtu Mateja Pavičić, supruga zagrebačkog zastupnika Srđana Subotića. Na osobni zahtjev Siniše Hajdaša Dončića, prebačena je iz zagrebačke županijske organizacije u Ured predsjednika stranke, gdje njezin utjecaj posljednjih mjeseci eksponencijalno raste. Navodno i njezina plaća. Na putovanjima, domaćim i inozemnim, nerijetko mijenja političke tajnike i iskusne stručne kadrove. Ovaj neformalni uspon Mateje Pavičić postao je ključni izvor frustracija u Predsjedništvu i središnjici stranke, a posebno u Zagrebu, gdje se obiteljske i lojalističke veze sve otvorenije smatraju glavnom kočnicom razvoja gradske organizacije, ali i cijele stranke.
Velika očekivanja
Upravo su preko Mateje Pavičić Mišić i Subotić učvrstili pozicije u gradskoj organizaciji, dok je velika većina SDP-ovih zastupnika u Skupštini ionako pristala na uloge političkih epizodista koji se oslanjaju na PR Možemo. “Takav model, u kojem se kadrovi biraju prema obiteljskim vezama i lojalnosti, a ne političkoj snazi, doveo je do potpune stagnacije SDP-a Zagreb. Organizacija je paralizirana, a stranački rezultati u gradu više ovise o potezima Možemo nego o vlastitom kapacitetu. Hajdaševa pozicija u Predsjedništvu također se promijenila. Umjesto čvrste većine koju je imao u startu, danas je okružen pragmatičarima karijeristima kao što je Mišel Jakšić, koji se distanciraju od predsjednika pri prvom padu popularnosti. Tvrdu opoziciju od početka su činili Ranko Ostojić i Sabina Glasovac, čiji utjecaj u stranci među članovima kontinuirano raste. Komunikacijski gafovi predsjednika stranke vezani uz novi statut i ukidanje modela ‘jedan član – jedan glas’ te zbrkana komunikacija o pokliču ZDS dodatno su ga potkopali jer je javno iznosio ono što nije bio stav Predsjedništva pa je morao reterirati”, kaže naš sugovornik.
U sučeljavanjima s Plenkovićem Hajdaš Dončić nerijetko sam sebi postaje najgori protivnik. Umjesto da kao lider oporbe parira premijeru, gubi se u lošim medijskim nastupima i otvara prostor za sprdnju. Autogol koji je najviše odjeknuo bio je pokušaj distanciranja od Zorana Milanovića i proglašavanje sebe “budućim premijerom”. Ta izjava nije imala ni političku podršku ni javnu težinu. Njegov osobni rejting danas je oko jedan posto, što je manje i od ionako slabog rejtinga Peđe Grbina, koji je barem osvojio Pulu. Naši izvori kažu i da je znakovita šutnja Zorana Milanovića u posljednje vrijeme, no boje se da šef države neće olako prijeći preko Dončićeve rečenice da bi “i njega mogao pobijediti”.
“S druge strane, stranci je dosta i ‘Milanovićevih ministara’ i njegova utjecaja na stranku. Trenutno predsjednik SDP-a nema većinu u Predsjedništvu, što svjedoči o rasulu. Medijima je promaknulo da se u stranku vratio Bojan Glavašević. Dio stranke od njega ima velika očekivanja, no vidjet ćemo koje su mu ambicije”, zaključuju naši izvori.
