Najviše sladoleda po stanovniku pojedu Poljaci, čak oko 16 kilograma godišnje. Slijedi Švedska s 10,87 kilograma, dok stanovnici Španjolske godišnje konzumiraju oko 9,65 kilograma. Iza njih nalaze se Danska, Finska, Italija, Grčka, Francuska i Njemačka, dok Austrija i Švicarska bilježe najmanju potrošnju.
Vanilija je desetljećima bila neprikosnoveni kralj sladoleda u Europi, no nove navike potrošača i trendovi s društvenih mreža polako mijenjaju ukus europskih ljubitelja ove ljetne poslastice. Pistacija, dinja i druge neobičnije kombinacije sve češće pronalaze put do kupaca, iako klasici poput vanilije, čokolade i jagode i dalje drže vodeće pozicije.
Ljetni mjeseci tradicionalno donose procvat prodaje sladoleda. Prema podacima njemačke Savezne udruge konditorske industrije, prosječni Nijemac tijekom ljeta pojede oko 130 kuglica sladoleda, što je otprilike jedna kuglica dnevno. Ipak, kada se usporedi s ostatkom Europe, Njemačka nije među najvećim potrošačima, prenosi N1.
Najviše sladoleda po stanovniku pojedu Poljaci, čak oko 16 kilograma godišnje
Slijedi Švedska s 10,87 kilograma, dok stanovnici Španjolske godišnje konzumiraju oko 9,65 kilograma. Iza njih nalaze se Danska, Finska, Italija, Grčka, Francuska i Njemačka, dok Austrija i Švicarska bilježe najmanju potrošnju.
Prema podacima talijanskog udruženja proizvođača sladoleda Uniteis iz 2021. godine, najpopularniji okusi bili su vanilija, čokolada, stracciatella, jagoda, lješnjak, jogurt, pistacija, limun, amarena i slani karamel.
Iako noviji službeni podaci nisu dostupni, proizvođači potvrđuju da raste interes za nove okuse, osobito pistaciju, čija je popularnost dodatno porasla zahvaljujući trendu “Dubai čokolade“, piše Euronews, prenosi N1.
Šire istraživanje koje je 2024. proveo hotelski lanac Premier Inn analiziralo je Google pretrage za 80 različitih okusa sladoleda diljem svijeta. Rezultati su pokazali da uz tradicionalne favorite veliku popularnost stječu upravo pistacija i dinja.
Ipak, dio stručnjaka upozorava da internetske pretrage ne moraju nužno odražavati stvarne kupovne navike jer su neobični okusi češće predmet znatiželje korisnika.
U Njemačkoj se godišnje konzumira oko osam litara sladoleda po stanovniku, što je razina koja se održava već gotovo deset godina. Tijekom 2024. prodano je ukupno 540,8 milijuna litara sladoleda, uključujući prodaju u trgovinama, restoranima, kioscima, sportskim objektima i na benzinskim postajama.
“Vladaju” industrijski sladoledi
Najveći dio prodaje ipak se ostvaruje u supermarketima. Samo oko petine ukupne količine sladoleda prodaje se u slastičarnicama, dok ostatak čine industrijski proizvedeni sladoledi u obiteljskim pakiranjima, višestrukim pakiranjima, kornetima, sladoledima na štapiću i sendvičima od sladoleda.
Podaci njemačke konditorske industrije pokazuju da su vanilija, čokolada, jagoda, jogurt, stracciatella i limun i dalje među najtraženijim okusima, osobito kada je riječ o sladoledima za kućnu potrošnju. Istodobno raste interes za veganske proizvode, voćne sorbete, kombinacije jogurta i vrhnja te sladolede s orašastim plodovima i pistacijom.
Njemačka je prošle godine ponovno bila najveći proizvođač sladoleda u Europskoj uniji, s proizvodnjom od oko 607 milijuna litara.
Okus godine: “Pinocchio”
Talijansko udruženje proizvođača sladoleda za okus godine 2026. proglasilo je “Pinocchio“ (Pinokio) – kombinaciju mliječnog sladoleda i sladoleda od jagode s čokoladom prelivenim grisini štapićima. Naziv je odabran povodom 200. obljetnice rođenja Carla Collodija, autora slavnog drvenog lutka Pinokija, prenosi N1.
Ujedno je predstavljen i poseban okus za Svjetsko nogometno prvenstvo – “Golden Goal Pecan“, sladoled s pekan orasima i javorovim sirupom, inspiriran Sjevernom Amerikom.
Iako druge europske zemlje troše više sladoleda, Njemačka se i dalje smatra jednom od povoljnijih destinacija za ljubitelje ove slastice.
Kuglica sladoleda ondje u prosjeku stoji između 1,80 i 2,50 eura, dok su u Italiji i Španjolskoj cijene već premašile tri eura. Unatoč tomu, proizvođači upozoravaju da se i slastičarnice sve teže nose s inflacijom i rastom troškova poslovanja, što se postupno odražava i na cijene za potrošače.
I.M.
