Izložbu je otvorila umjetnička ravnateljica Igara Martina Filjak koja je dubrovačkom kolekcionaru, likovnom promotoru i suradniku Ljetnih igara Andriji Seifriedu lani “zadala domaću zadaću“ i rekla: “Čuvam ti jedan ključni termin, ali hoću jedno veliko ime!“
Doista, Seifried se potrudio i osigurao veliku izložbu velikog umjetnika Dimitrija Popovića, a Filjak je rekla kako se Dimitrije kao jedan od najvećih hrvatskih i europskih umjetnika kroz više desetljeća bavio temom žena i da bi bio veliki propust neimati ovu izložbu na ovoljetnim Igrama:
“Još sam puna emocija od jučerašnje izvedbe Dubrovačkog simfonijskog orkestra i čuti zvukove Bethovenove “Ode radosti“ koja je odzvanjala Gradom i vidjeti našeg dragog Dimitrija Popovića kako hoda Stradunom, znajući da nam sprema nešto veliko. Dragi Dimitrije, hvala što postojite i hvala što ste ovdje s nama!“
O samoj izložbi, u pratećem je katalogu, Seifried između ostalog, napisao i ovo: “Nije tijelo žene jedina preokupacija već i portreti koji istovremeno i neminovno uključuju „psihu žene“, njena unutarnja stanja koja Dimitrije na svoj specifičan ideološki utemeljen intelektualni način analizira te u svojim medijima djelovanja iskazuje okom, rukom i promišljenošću…Ovdje izloženi radovi na papiru nastali su u posljednjih nekoliko mjeseci, “u jednom dahu“ uz svu onu “Dimitrijevsku“ originalnost i nenadmašivu slikarsko-crtačku genijalnost. Gledaju li te Žene nas ili mi njih, ili ih Dimitrije slika svojim “rendgenskim okom“ te ih komponira kao potragu za esencijom ljudskog, tj. ženskog postojanja. To su osjetljivi suseti s kojima umjetnik postavlja pitanja autentičnosti i istinitosti portretne slike, crteža ili objekta…
Mnogi su ženski likovi, od Biblijskih žena do poznatih ikona suvremenog društva, bili inspiracijom njegovih ciklusa ili pojedinačnih portreta. Lako je reći onu već znanu “Neka djela govore sama za sebe“…točno, ali kod Dimitrija se postavljaju i pitanja: zašto, radi čega i za koga sve te žene? Za NAS-za UMJETNOST kao takvu!“…Cilj ove izložbe, kao i ostalih projekata koje nam je DIMITRIJE do sada podario (u Sponzi po treći put) je izazvati i probuditi emocije, a ujedno i pokazati umjetnika u jednom sasvim drugom kontekstu i odabiru radova koji nas neće i ne mogu ne zaintrigirati i ostaviti ravnodušnima, a da u nama ne probude emocije, možda i nostalgiju za prošlim vremenima i prolaznošću ljepote. VIVE LA FEMME- VIVE LA BEAUTE- VIVE L’AMOUR“.
