Izložbu je u ime dubrovačkog HDLU-a otvorila Dorinda Čotić, a o slikarevim djelima govorila je Helena Puhara, inače viši kustos i voditelj “Kuće Bukovac“ te voditelj Odjela za arheologiju i spomeničku baštinu Muzeja i galerija Konavala. Ona je i autor predgovora kataloga te izložbe u kojem je o grafikama i uljima na platnu navela:
“Obje cjeline povezuje autorova postojana fascinacija ljudskim likom, ovom prilikom ženskim aktom i promišljanje prostora u kojem se to tijelo pojavljuje, transformira i simbolički iščitava. Žensko tijelo u ovim radovima prolazi kroz niz formalnih i konceptualnih pomaka, od monumentalne, gotovo skulpturalne prisutnosti i konstrukcijske analitičnosti u grafikama, do kolorističke zasićenosti, taktilne mekoće i intimne atmosfere u uljima na platnu. Naslov “Tri gracije“ na doslovnoj razini priziva antički motiv triju božica ljepote, blagosti i plodnosti, čest u povijesti umjetnosti, od renesansnih majstora do modernih reinterpretacija. No, kod Peka te gracije nisu idealizirani mitološki likovi, nego figure koje nose tragove vlastite tjelesnosti i individualnog izraza te se ne bi moglo reći da emaniraju univerzalnu blagost i dobrotu. Grafički ciklus “Tri gracije“ pokazuje autorovo izvrsno vladanje tehnikom i suverenu kontrolu crte kojom precizno modelira volumen te oblikuje strukturu plohe—Tehnika suhe igle omogućuje gusto, mrežasto tkanje linija koje modelira volumen tijela, ali istodobno unosi i osjećaj taktilne hrapavosti….U seriji ulja na platnu “Modra soba s pogledom na Fuji“ Pekova se figuracija pomiče prema intimnije, naoko senzualnijem registru. Boja preuzima primat: tamno crvene površine prostirke i ružičasti tonovi kože kontrastiraju tamnoj, točkasto strukturiranoj pozadini, dok mali prozor, slika unutar slike, otvara pogled na ikonografski prepoznatljiv motiv planine Fuji“.
Podsjetimo kako je naš proslavljeni slikar Lukša Peko prve umjetničke poduke dobio kod slikara Antuna Masle i Koste Strajnića, da je 1965. godine, kad je diplomirao na Slikarskom odjelu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti u klasi Otona Postružnika i Đura Tiljka te upravo te godine dobio nagradu ALU za grafiku i prvi put izlagao sa svojim dubrovački kolegama Josipom Škerljom i Josipom Trostmannom. Za one koji ne znaju, recimo i to da j1 poslijediplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod Marijana Detonija završio 1968. godine, od kad živi i radi u rodnom Dubrovniku.
