Venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro zarobljen je i zrakoplovom izvezen iz zemlje nakon opsežnog američkog napada na Caracas, što je izazvalo novu rundu neizvjesnosti za političku budućnost zemlje, ali i za sudbinu njezinih golemih naftnih resursa.
Administracija predsjednika Donalda Trumpa izvela je napad na državu koja raspolaže većim zalihama nafte nego Irak. Venezuela ima oko 303 milijarde barela sirove nafte, što čini približno petinu globalnih svjetskih rezervi, prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA). Te će zalihe, kako navodi CNN, igrati ključnu ulogu u budućim gospodarskim i političkim odlukama.
Budući da se terminski ugovori na naftu ne trguju vikendom, trenutačni učinak događaja u Venezueli na cijene nafte još je teško procijeniti. Predsjednik Trump izjavio je kako će Sjedinjene Američke Države zasad preuzeti upravljanje venezuelanskom vladom.
„Za naftu ovo ima potencijal da postane povijesni događaj“, rekao je Phil Flynn, viši tržišni analitičar u Price Futures Group. „Režim Madura i Huga Cháveza u biti je opljačkao venezuelansku naftnu industriju.“
A map of Venezuela 🇻🇪 oil infrastructure
🛢🛢🛢 pic.twitter.com/hpSTHvuDbD
— عبدالعزيز المقبل (@AzizSapphire) January 3, 2026
Velike promjene
Američki državni tajnik Marco Rubio izjavio je da su američke akcije u Venezueli završene nakon što je Maduro zarobljen. Istodobno se pozornost usmjerava na potpredsjednicu Delcy Rodríguez, dugogodišnju članicu socijalističkog režima koji je preuzeo vlast 1999. godine, pri čemu analitičari upozoravaju da bi se u slučaju njezina dolaska na vlast u kratkom roku malo toga promijenilo.
Trump je u subotu u intervjuu za Fox News naglasio da ne želi da Venezuelom upravlja itko tko bi nastavio dosadašnjim političkim putem. Njegova izjava dodatno je pojačala nagađanja o budućem smjeru tranzicije vlasti u zemlji.
Unatoč činjenici da Venezuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, njezina stvarna proizvodnja daleko zaostaje za potencijalom. Zemlja trenutačno proizvodi oko milijun barela nafte dnevno, što čini tek oko 0,8 posto globalne proizvodnje sirove nafte.
‘Psihološki bi to moglo dati mali poticaj’
Riječ je o manje od polovice količine koja se proizvodila prije nego što je Maduro preuzeo vlast 2013. godine te o manje od trećine od 3,5 milijuna barela dnevno koliko je Venezuela crpila prije dolaska socijalističkog režima na vlast. Pad proizvodnje povezuje se s međunarodnim sankcijama, gospodarskom krizom te kroničnim nedostatkom ulaganja i održavanja.
Zbog straha od prevelike ponude, cijene nafte ove su godine uglavnom stabilne. OPEC je povećao proizvodnju, dok je potražnja oslabila uslijed globalnih gospodarskih problema i inflacije. Američka nafta kratko je porasla iznad 60 dolara po barelu kada je Trumpova administracija započela zapljenu nafte s venezuelanskih brodova, ali se ubrzo vratila na oko 57 dolara.
„Psihološki bi to moglo dati mali poticaj, ali Venezuela ima naftu koju je lako nadomjestiti kombinacijom globalnih proizvođača“, rekao je Flynn. Ipak, analitičari ističu da bi dugoročno otključavanje venezuelanske teške, sumporaste nafte moglo biti važno, osobito za SAD, čije su rafinerije u velikoj mjeri prilagođene upravo preradi takve vrste sirove nafte, ključne za proizvodnju dizela, asfalta i goriva za tešku industriju.
