Trump povukao opasne poteze i sada više nema povratka: Najmoćnijoj zemlji svijeta prijete bijeda i kaos

Ni Donald Trump neće trajati vječno. Bez obzira na to što će se još dogoditi do kraja njegova drugog mandata u Bijeloj kući, sve se češće postavlja pitanje “što i tko nakon njega”. Jer Trump će napustiti dužnost, tada već star, i to je realnost. Stvarnost nije baš blistava, Amerikanci su nesložni, polarizirani, frustrirani. Mnogi žele da zemlja bolje funkcionira. Ta velika država osnovana je na načelima prosvjetiteljskog razmišljanja, iako politika nije uvijek bila u skladu s tim razmišljanjem.

Osnivači su pozivali na vjersku slobodu, govorili su da vlada nema legitimitet ako ugnjetava vlastite građane. Prije Američke revolucije, nijedna druga zemlja nije bila utemeljena na tim idejama. Nakon revolucije, mnoge će druge zemlje biti. “Zakleo sam se na Božjem oltaru na vječno neprijateljstvo protiv svakog oblika tiranije nad ljudskim umom”, napisao je treći američki predsjednik Thomas Jefferson, autor Deklaracije nezavisnosti, svom prijatelju Benjaminu Rushu.

“Ta linija odražava načela prosvjetiteljstva, koje je započelo krajem 17. stoljeća. Prosvjetiteljski mislioci vjerovali su da razum i znanost trebaju prevladati nad grubom političkom silom, što je bila radikalna ideja kada se prvi put počela širiti. Ali tijekom 18. stoljeća sve se više filozofa i pisaca počelo zalagati za razum i ljudsku autonomiju. Te su ideje motivirale ljude poput Jeffersona, koji je pokrenuo Američku revoluciju, i koji su postali osnivači ove nacije”, čulo se nedavno na tribini koju je u New Yorku na tu temu organizirao The New York Times. Naravno, bilo je nekih sramotnih iznimaka u prosvjetiteljskom razmišljanju osnivača, uključujući njihov odnos prema domorocima i podršku ropstvu.

Porobljavanje ljudi

U Jeffersonovu slučaju, to je uključivalo porobljavanje drugih ljudskih bića. To će uvijek biti mrlja na njegovu i nasljeđu ostalih osnivača. Puno se puta u povijesti Amerike čulo da treba gledati u budućnost s optimizmom. “Američki je narod rekao ‘gledajmo u budućnost s povjerenjem, i kod kuće i u inozemstvu’. Dajmo slobodi priliku”, govorio je Ronald Reagan. “Promjena je ono što se događa u Americi”, poručivao je Barack Obama. Poruke koje šalje Donald Trump sasvim su drukčije. “Uz vas sam. Borit ću se za vas. I pobijedit ću za vas.”

“Možda ste uznemireni zbog politike i ponašanja predsjednika Trumpa, mene svakako to uznemiruje, ali ključno je prepoznati da njegov politički uspjeh ovisi o priči koju je ispričao zemlji: priči o stagnaciji, nepravdi i izgubljenoj veličini. Priči o globalizaciji. I o elitama i autsajderima koje krivi za naše probleme”, kaže poznati analitičar i kolumnist David Leonhardt. “Učinit ćemo Ameriku ponovno jakom. Učinit ćemo Ameriku ponovno ponosnom. Učinit ćemo Ameriku ponovno velikom. Bog vas blagoslovio i laku noć. Volim vas”, stalno ponavlja Trump.

“Ta je priča šokantnom brzinom osvojila republikanske birače na predizborima 2016. Zatim je osvojila velik broj bijelih birača radničke klase koji su prije glasali za demokrate, uključujući i Baracka Obamu. Posljednjih nekoliko godina Trump osvaja sve više latinoameričkih, azijskih i crnih birača. Ali evo nečega važnog što treba zapamtiti: Amerika će na kraju krenuti u novu priču. Uvijek to činimo. Trump će napustiti dužnost – stvarno hoće. Već je u svom drugom mandatu, čak i ako se ne osjeća uvijek tako. Vrijeme je da počnemo razmišljati o tome kakva će biti politika nakon Trumpa. Vrijeme je da počnemo razgovarati o tome kakva će biti sljedeća američka priča”, kaže Leonhardt.

Ozračje pesimizma

I zaista, vrijeme je da se počne govoriti o Americi poslije Trumpa. Sada prevladava pesimizam pa su mnogi Amerikanci izgubili nadu. “Želim vas uvjeriti da je to pogreška. Amerika je i prije prevladala strašne nepravde, zjapeće društvene podjele i disfunkcionalne političke vođe. Ali to je učinila i zamišljajući kako budućnost može biti drukčija, a zatim stvarajući tu budućnost. Nema jamstva da ćemo to ponovno učiniti. Ali možemo to ponovno učiniti. A ako ne pokušamo, sigurno ćemo propasti”, tvrdi analitičar.

Za američku budućnost važno je obuzdati Trumpa, smatraju oni koji žele bolju Ameriku. Njihov je stav, bez obzira na političko opredjeljenje, da treba obraniti demokraciju. To je bitno za budućnost zemlje. Ali nitko dosad nije smislio formulu kako to postići, što učiniti da se “zaustavi Trump”. “Iskreno, ako nema jamstva da će se Bijela kuća pridržavati kongresnih odobrenih sredstava, a moram podsjetiti sve da Kongres ima moć raspolaganja proračunom, to je njegova najvažnija moć. To je zapravo cijela igra. Dakle, ako administracija ne shvati ozbiljno što Kongres kaže da bi trebala trošiti, mislim da je najbolja opcija u osnovi reći: Slušajte, zatvorite vladu dok ne dobijemo jamstva da će Bijela kuća poštovati zakon”, predlaže kolumnist Jamelle Bouie.

Prijedlog je možda radikalan, a pitanje je može li se u ovom trenutku i ostvariti. Mnogi su skeptični. Iskustvo govori da bi Trump, i kada bi se “ukinula vlada”, radio po svome, nitko ga ni u tom slučaju ne bi mogao zakočiti. Glavno obećanje sadašnjega predsjednika, da će Ameriku opet učiniti velikom, dosad nije ispunjeno. Dapače, Amerika danas ima manji i slabiji utjecaj na svjetske događaje nego prije. Mnogi kažu, gurnuo je zemlju natrag u povijest.

Thomas Jefferson’s timeless words. pic.twitter.com/9eUEUwTvex

— Mishi McDuff (@LaylaEleira) November 3, 2025

Masa skeptika

“Prije otprilike 50 godina, previranja s kraja 60-ih i početka 70-ih počela su ustupati mjesto tišini koja će nas provesti kroz kraj hladnog rata”, piše Osita Nwanevu u Guardianu. Iako smo možda bili testirani sukobima, skandalima i krizama, ekonomskim i neekonomskim, ušli smo u ovo novo stoljeće – i susreli se s neizvjesnostima novoga svijeta sigurniji u sebe nego ikada prije. Tornjevi su se srušili, da, ali američki osjećaj svrhe bio je jednako utvrđena činjenica u svijetu kao i američka moć.

Američki narod bio je podijeljen, istina, ali za sve osim nekolicine drskih i neumoljivih, glavna pitanja američkog identiteta bila su riješena. Značenje američkih vrijednosti, sadržaj američkog sna, članovi, u dobrom stanju, američkog društva – te su stvari bile tako dobro poznate, pretpostavljali smo, da ih nije trebalo ni artikulirati. Barack Obama bio je najava “novog doba”, a onda se nekim čudom ukazao Trump. Uletio je u političke razgovore, četiri godine prije nego što je pokrenuo svoju prvu predsjedničku kandidaturu, kao najglasniji zagovornik teorije da je Obama zapravo rođen u Keniji, da je strani osvajač kojega možda podržavaju sjene koje prijete američkom načinu života. I to je pokrenulo one koji sada obnašaju vlast. “Tko smo, što smo, kamo idemo kao zemlja – sve je opet na raspolaganju”, poručuju mnogi Amerikanci.

Čak i sada, mnogi se drže ideje da je Trumpov uspon bio je odstupanje od uobičajenog, kao da je zemlja samo skrenula s puta prema napretku kojim su sve vođe – republikanci i demokrati, liberali i konzervativci – vodili sa zajedničkim ciljem, unatoč neslaganjima. Kada Trump napusti političku arenu, demokrati će pokušati vratiti zlatne standarde demokracije, ali ipak vlada skepticizam da će to uspjeti.

The two Best President of USA 🇺🇸 History. President Ronald Ragan and President Donald Trump 👏 #MakeAmericaGreatAgain pic.twitter.com/aDA56xZwYk

— Cecilia Fontelles (@CeciliaFon12821) May 24, 2024

Zlatni standard

“U srži je ove zablude odbijanje razumijevanja prirode republikanskog projekta: odbijanje razumijevanja da je američki konzervativizam izgrađen na ideji da ljudi poput Trumpa trebaju kontrolirati našu vladu i naše društvo”, stav je analitičara. “Koliko god teško bilo zamisliti da bi ono što slijedi nakon Trumpa moglo biti još gore, imamo dovoljno razloga vjerovati da bi moglo. Vizija budućnosti vladavina je klase luđaka s mesijanskim pretenzijama, poremećenih vlastitim bogatstvom do uvjerenja da su im vlast na nebesima i vječni život nadohvat ruke. Ali bogati nisu bogovi koji su providnošću ili nekim svetim i nepromjenjivim zakonima prirode ili trgovine ovlašteni dominirati nad nama.

Zapravo, Donald Trump i Elon Musk su, s određenom distancijom, najgluplji ljudi koji su ikada imali izvršnu vlast u ovoj zemlji, inferiorni po karakteru i inteligenciji u odnosu na one radnike koje su posljednja dva mjeseca tjerali iz vlade – istraživače, znanstvenike, humanitarce čiji su napori spasili živote milijuna diljem svijeta, a sve ih je otjerala administracija toliko zarobljena idiotizmom da je objavila kako namjerava tražiti trgovinske mjere protiv dvaju nenaseljenih otoka u blizini Antarktike”, kaže kolumnist Guardiana.

Njegova vizija “nakon Trumpa” nije nimalo ružičasta: poniženje, osiromašenje, kaos. “Povijest će nam strože suditi što dulje budemo odgađali suočavanje s tim istinama i političkim odgovorom koji od nas zahtijeva trenutak, a to nije skup strategija ili retoričkih pristupa usmjerenih samo na pobjedu na sljedećim izborima ili nastojanje da se obnove naše norme i institucije, nego pokret usmjeren na odlučan poraz američke desnice i dovršetak još nedovršenog projekta američke demokracije.”

Politički dogovor

Činjenica je da je Trump uništio svjetski poredak. Koje će to posljedice imati u budućnosti, posebno kada njega više ne bude, teško je predvidjeti. Suočavanje s blokom koji čine Kina, Indija i Rusija nije nimalo optimistično. Ovo je najozbiljnija kriza za zapadnu sigurnost od kraja Drugoga svjetskog rata, i to trajna. Kako kaže jedan stručnjak, “trampizam će nadživjeti njegovo predsjedništvo”. Ali koje su nacije opremljene da istupe u prvi plan dok se SAD povlači, postavlja pitanje BBC. I daje primjer iz prošlosti. Jednog jutra u veljači 1947. u 9 sati, britanski veleposlanik u Washingtonu, lord Inverchapel, ušao je u State Department kako bi američkom državnom tajniku Georgeu Marshallu predao dvije diplomatske poruke otisnute na plavom papiru koji je trebao naglasiti njihovu važnost: jednu o Grčkoj, a drugu o Turskoj.

Iscrpljena, bez novca i u velikim dugovima prema Sjedinjenim Državama, Britanija je rekla SAD-u da više ne može podržavati grčke vladine snage koje su se borile protiv oružane komunističke pobune. A već je najavila i planove za povlačenje iz Palestine i Indije te smanjenje svoje prisutnosti u Egiptu. Sjedinjene Države odmah su shvatile da sada postoji stvarna opasnost da Grčka padne pod komuniste i, posljedično, pod sovjetsku kontrolu. A ako Grčka padne, razmišljali su, Turska bi mogla biti sljedeća, dajući Moskvi kontrolu nad istočnim Mediteranom, uključujući, potencijalno, Sueski kanal, vitalnu globalnu trgovačku rutu.

Stoga su gotovo preko noći Sjedinjene Države popunile vakuum koji su ostavili Britanci. “Politika Sjedinjenih Država mora biti podrška slobodnim narodima koji se opiru pokušajima podjarmljivanja naoružanih manjina ili vanjskom pritisku“, objavio je predsjednik Harry Truman. To je bio početak onoga što je postalo poznato kao Trumanova doktrina. U njezinoj srži bila je ideja da je pomoć u obrani demokracije u inozemstvu ključna za nacionalne interese Sjedinjenih Država.

Isti narativ

Uslijedile su dvije velike američke inicijative: Marshallov plan, golemi paket pomoći za obnovu razorenih europskih gospodarstava, i stvaranje NATO-a 1949. godine, osmišljenog kao obrana demokracije od Sovjetskog Saveza koji je proširio svoju kontrolu nad istočnim dijelom Europe. Danas Amerika luta i u vanjskoj politici, prema Rusiji, prema Kini, u odnosu na Europu koju Trump prezire. Donald Trump prvi je američki predsjednik od Drugoga svjetskog rata koji dovodi u pitanje ulogu koju je njegova zemlja sama sebi nametnula prije mnogo desetljeća. I to čini tako da su mnogi stekli dojam da je stari svjetski poredak završio – a novi još nije dobio oblik.

Taj svoj odbojni stav prema politici kontinuiteta Amerike u obrani demokracije u svijetu Trump je kritizirao mnogo prije nego što je postao predsjednik. “Desetljećima su Japan i druge nacije iskorištavale Sjedinjene Države”, napisao je 1987. “Zašto te nacije ne plaćaju Sjedinjenim Državama za ljudske živote i milijarde dolara koje gubimo kako bismo zaštitili njihove interese?” Danas govori isto. “Svijet se smije američkim političarima dok štitimo brodove koji nisu naši, prevoze naftu koja nam ne treba, namijenjenu saveznicima koji nam neće pomoći.” Pitanje je hoće li se ta drastična promjena u američkoj vanjskoj politici promijeniti nakon Trumpa. “Jednostavno mrzim ponovno spašavati Europu”, viče i Trumpov potpredsjednik J. D. Vance, i sve to zbunjuje.

Teško je zamisliti da će nakon Trumpa novi predsjednik preko noći sve vratiti na staro. Zapravo je i nemoguće, bez obzira na to tko će pobijediti, netko iz Trumpova kruga, prije svih Vance, ili nekim čudom demokrati ako se izdignu iz pepela. Činjenica da Trump ima moć na američkoj političkoj sceni ne znači da će to vječno trajati. Neki ga opisuju kao diktatora, kralja ili čak cara – i zasad ta percepcija nije potpuno neutemeljena. Drži kontrolu nad Bijelom kućom, Zastupničkim domom i Senatom. Očito ima i podršku naroda. Nema javnog otpora, zasad. Ali Trumpovo vrijeme na dužnosti ograničeno je. Njegov autoritet predsjednika u drugom mandatu suočava se s neizbježnim istekom.

Stranačke razlike

Ako ne uspije promijeniti Ustav – što je malo vjerojatno – njegovo će predsjedništvo završiti za četiri godine. I nijedan vođa, pa ni Trump, nije imun na ograničenja političkog vremena. Mediji primjećuju da kongresna matematika također radi protiv njega. Unatoč republikanskoj kontroli, stranačke razlike u Zastupničkom domu i Senatu vrlo su tanke. Većina u Zastupničkom domu najmanja je u modernoj povijesti, a Senat je toliko podijeljen da se njegova administracija već mučila s potvrđivanjem ministra obrane.

Te će se razlike vjerojatno smanjiti ili nestati na polovici mandata. Čak i ako Trump uspije održati stranačko jedinstvo – unatoč dubokim podjelama vezanima uz pitanja poput nacionalnog duga i Ukrajine – njegov zakonodavni rok zapravo je samo dvije godine.

“On će se vjerojatno preusmjeriti na svoje nasljeđe. U njegovu prvom mandatu, njegov politički interes diktirao je mnoge njegove odluke, bilo da je riječ o potkopavanju trgovinskog rata s Kinom kako bi se umirile poljoprivredne države ili ponovnom razmatranju zabrane TikToka kako bi se privukli mlađi birači. Sada, posebno nakon međuizbora, očekujte fokus na visokoprofilne projekte nasljeđa, poput ‘sporazuma stoljeća’ na Bliskom istoku“, kaže Andrew Payne, predavač vanjske politike i sigurnosti na sveučilištu City St George u Londonu i znanstveni suradnik na Sveučilištu u Oxfordu. Onda je sve u rukama nasljednika ili nekog jakog čovjeka iz redova demokrata. O tome ovisi budućnost Amerike.