Čuvena je Staljinova rečenica s konferencije u Teheranu: “Koliko divizija ima taj papa?” Izgovorio ju je Churchillu, a riječ je bila o papi Piju XII., za mnoge “ratnom papi”, čija uloga do dana današnjeg nije dokraja razjašnjena. Ali to pitanje surovog Staljina može se primijeniti kod svih papa, pa nije nemoguće da u mislima i sam narcisoidni Donald Trump postavlja slično pitanje.
Koliko je moćan papa Lav, Amerikanac koji je na Petrovoj stolici godinu dana i koji se svrstao među mali broj smrtnika koji su doveli u pitanje Trumpovo predsjedništvo? Nije zapravo ništa novo da se pape ne slažu s američkim predsjednicima, i karizmatski papa Ivan Pavao II. suprotstavio se američkoj intervenciji u Iraku. I papa Franjo bio je u nekoj vrsti sukoba s Trumpom, ali je vjerojatno prvi put u posljednjih stotinjak godina sukob između američkog predsjednika i pape ovako eskalirao.
I prvi put da jedan predsjednik, pa makar se zvao i Trump, vulgarnim riječima izvrijeđa vođu katolika cijeloga svijeta, te “vojske” od 1,4 milijarde ljudi. Predsjednik Sjedinjenih Država postupa s papom Lavom XIV. onako kako bi se ponašao prema stranačkom dužnosniku iz redova republikanaca ako bi se pobunio protiv njega, pokušavajući ga zastrašiti i ušutkati.
Prostački stil
Ovaj se put svemoćni Trump prevario. Prostački stil i nadmeno držanje nije upalilo ni kod njegovih sljedbenika, a u prvi je plan postavilo pitanje je li ono što se događa i što se događalo u Iranu pravedno prema katoličkoj doktrini. I treba li katolička doktrina biti važna i za one koji nisu katolici. Trump nije katolik i pitanje je je li važno što o svemu misle katolici iz njegovih redova, prije svega J. D. Vance i Marco Rubio. Sva se pitanja vrte oko definicija “pravednog rata”, doktrine koju je postavio još Toma Akvinski u djelu “Summa Theologica” u 13. stoljeću. Da bi rat bio pravedan, mora se voditi zakonitim djelovanjem suverena, mora se voditi iz pravednog razloga, kao što je samoobrana.
Katolička crkva navodi stroge uvjete za legitimnu obranu vojnom silom, a rat u Hrvatskoj, koji je izbio nakon srpske agresije, papa Ivan Pavao II. proglasio je legitimnim za hrvatsku stranu koja se branila i obranila. Kada je riječ o strogim uvjetima koje postavlja Katolička crkva, prije nego što se netko odluči za vojni sukob, mora se procijeniti šteta koju je agresor nanio naciji ili zajednici nacija, i ona mora biti trajna i teška. Uz to, sva druga sredstva za okončanje toga morala su se pokazati nepraktičnima ili neučinkovitima, odnosno treba se zadovoljiti uvjet da diplomacija nije urodila nekim rezultatom i prekinula agresiju.
Mora postojati i ozbiljan izgled za uspjeh, a upotreba oružja ne smije proizvesti zlo i nerede teže od zla koje treba eliminirati. Moć modernih sredstava uništavanja ima veliku težinu u procjeni ovog stanja. Tako Crkva gleda na “pravedni rat”. Odmah se vidi da za američko-izraelsku intervenciju u Iranu nedostaje mnogo toga s popisa “pravednog rata”. O tome je pisao i katolički profesor filozofije na Pasadena City Collegeu, Edward Feser, koji tvrdi da Trumpov rat ne zadovoljava ni kriterije opravdanog razloga ni zakonitog autoriteta.
Staljin je napadao ratnog papu Pija XII.
Dokazani teror
Iako u teoriji postoje neke osnove za takav sukob, prije svega dokazan teror iranskog režima prema ljudima u svojoj zemlji, američka je administracija, prije nego što se upustila u ovu avanturu, trebala je jasno iznijeti što namjerava učiniti kako bi oslobodila iranski narod. Morala je dokazati da intervencija neće povećati njihovu patnju, a to se dogodilo. Ako ćete tvrditi da je rat nužan za samoobranu ili kako biste spriječili neizbježan napad Irana, nije dovoljno samo vjerovati da je prijetnja bila neposredna, morate s visokim stupnjem sigurnosti pokazati da je ona doista bila vrlo stvarna, tvrdi Feser.
Umjesto toga, administracija je iznosila nedosljedne tvrdnje o ciljevima rata, statusu nuklearne prijetnje i okolnostima koje su izazvale američki i izraelski napad. Kao i u slučaju Iraka, informacije o nuklearnom arsenalu i stupnju opasnosti bile su netočne, često se time manipuliralo. Tako je državni tajnik Rubio bez uspjeha dokazivao da bi Iran napao da nije bilo intervencije. Onda je promijenjena retorika. “Ako ne znate točno koji je cilj ili koji su ciljevi rata, teško možete znati je li on pravedan”, stav je uglednog profesora.
“Ne možete znati postoje li ozbiljni izgledi za uspjeh u postizanju cilja, a ne možete znati ni mogu li se ciljevi postići na način koji neće pogoršati cjelokupnu situaciju u odnosu na onu zbog koje ste sve pokrenulo – oboje su daljnji uvjeti za pravedan rat.” U konkretnom slučaju dolazimo do konstatacije da je rat u Iranu zapravo bio ilegalan i po američkom ustavu. Ako pravedni rat povezuje narode, nepravedni ih razdvaja. I to Crkva dobro zna i tako se i ponaša. Jer Crkva ne pripada niti jednom narodu i, premda joj nije cilj baviti se politikom, uvijek se mora uzeti u obzir da ljudi koji obnašaju najviše dužnosti u Katoličkoj crkvi, sve do pape, budno promatraju i što se događa u politici.
Foto: Vanesa Pandzic / CROPIX
Obrana slabih
U ožujku je papa Lav govorio o misiji “kršćanskog vojnika” kao o “obrani slabih”, za zaštitu mirnog suživota, intervenciju u katastrofama, djelovanje u međunarodnim misijama radi očuvanja mira i uspostavljanja reda. A kada je riječ o Trumpu i njegovim ratovima, uznemirujuća je stvarnost i za Crkvu to što postoji jaz između kršćanske retorike i korumpiranih i nezakonitih postupaka sadašnje američke administracije. “Administracija želi sve blagodati religije, a ne terete. Želi biti viđena kao pobožna, a istovremeno se ponašati bezbožno”, smatraju analitičari. Tako je i došlo do termina “kršćanskog nacionalista”.
“Ali kada se njihova vizija nacionalizma sukobi sa stoljećima crkvenog učenja, tada kršćanstvo propada, a nacionalizam prevladava. Podsjeća me na Isusove riječi u Mateju 15: ‘Ovi me usnama poštuju, ali im je srce daleko od mene.’ Sve javne molitve i vjerski memovi administracije besmisleni su kada ta ista administracija odbacuje povijesna kršćanska učenja i vrijeđa kršćanske vođe – sve u ime podrške politikama brutalnog, nepoštenog čovjeka, čovjeka koji ne može ni artikulirati legitimnu osnovu za smrtonosni rat koji je pokrenuo na vlastitu zapovijed”, smatra profesor Edward Feser i postavlja pitanje koliko “Trumpov kršćanski žar šteti Americi i svijetu”.
“Kao misaoni eksperiment, zapitajte se kako bi se predsjednik ponašao kad bi vjerovao da je obdaren božanskom svrhom. Ne bi li pokušao proširiti svoju moć izvan svih prethodnih granica? Uostalom, on je u misiji od Boga. Ili možda misli da je poput Boga? Teško je napisati te riječi, ali to je upravo značenje slike koju je Trump nedavno podijelio, gdje ‘liječi’ rukom. Ne bi li se osjećao slobodnim započeti ratove samo na temelju vlastite prosudbe, samo na temelju svoje zapovijedi? Što je članak I. Ustava u usporedbi s voljom Svemogućeg?”
Upitni nasljednik
Ipak, jedan je “problem”. Političke stranke dolaze i prolaze, političari dolaze i prolaze, samo je Katolička crkva jedina i vječna. I tu je za Trumpa problem i u komunikaciji s Lavom, piše kolumnist New York Timesa David French.
“Gledajte, političke ere završavaju, stranke se reformiraju, pa će se i ova era završiti u nekom trenutku. Samo ne znam kada i koliko će štete biti učinjeno prije nego što se to dogodi. I to je vrlo otvoreno pitanje. I mislim da u neuspjesima J. D. Vancea već polako možemo nazreti kako će ova politička era završiti. Jer pitanje je oduvijek bilo tko preuzima palicu od Donalda Trumpa. Tko je sljedeći nositelj standarda? I dugo je to bio J. D. Vance. On je svojevrsni nasljednik i stalno se iznova isticao. Vidjeli su ga kao vođu Republikanske stranke zato što ima svu Trumpovu toksičnost, međutim, nema nimalo Trumpove karizme. To je karizma koju ne razumijem u potpunosti, nikada mi nije bila jasna. Iako ću reći, na početku sam uživao u ‘šegrtovanju’. Ali nikada mi se nije stvarno svidjela ta karizma koju ima. No jedno znam: J. D. Vance to nema. Jednostavno to nema.”
Trump je imao i brojne sukobe s papom Franjom, kojeg je posjetio u Vatikanu 2017. Imali su malo toga zajedničkog. “Jedan je odbacio tradicionalne crvene cipele i luksuznu apostolsku palaču u korist religiozne jednostavnosti, živeći skromno u pansionu u Vatikanu. Drugi je stvorio vlastiti brend i gotovo sve čega se dotaknuo, od nebodera u New Yorku do Ovalnog ureda, omotao je pozlatom”, pisali su američki novinari. Obojica su se uzdigla tijekom istog desetljeća brzih političkih i društvenih promjena, dok su rat, siromaštvo i klimatske promjene poremetili nacije i poslali milijune migranata diljem svijeta.
Smiješne teorije
I obojica su iskoristila svoju osobnu karizmu kako bi transformativno primijenila svoju moć, preoblikujući Katoličku crkvu i američku politiku prema vlastitim, autsajderskim slikama.
Trumo je dva puta ušao u Bijelu kuću s obećanjima da će zaustaviti imigrante, ilegalne prelaske granica, optužujući ih za kriminal, ekonomske probleme i terorizam. Papa Franjo vjerovao je da kršćanska ljubav zahtijeva brigu za ljude, pa i imigrante, te se protivio masovnim deportacijama.
Kao i Lav sada. Franjo je prvo otišao na otok Lampedusu, kamo namjerava otići i Lav. Franjo je žestoko kritizirao Trumpa nakon najave da će izgraditi zid prema Meksiku i poručio, doduše, donekle diplomatski, da to nije kršćanski. “Osoba koja razmišlja samo o izgradnji zidova, gdje god oni bili, a ne o izgradnji mostova, nije kršćanin”, rekao je papa Franjo kada se iz Meksika vraćao u Vatikan. Onda je Trump opet u svom prostom stilu te komentare nazvao “sramotnima”, uz smiješnu “teoriju” kako bi Sveti Otac, kad bi Vatikan napali teroristi ISIS-a, “samo želio i molio se da je predsjednik Trump”. Brendan Boyle, demokrat iz Pennsylvanije i pobožni katolik, rekao je da je papina rana kritika Donalda Trumpa stvorila “neviđenu situaciju” u kojoj je papa otvoreno kritizirao američkog predsjednika, a predsjednik uzvratito vatru.
“Činjenica da je Trump, za razliku od prethodnih predsjednika, i demokrata i republikanaca, bio tako žestoko protiv imigracije te da se koristio, i nastavlja se koristiti doista uvredljivom retorikom o imigrantima potaknula je ovog papu da progovori na način koji prije niste vidjeli”, reagirao je Boyle. Kada je Franjo umro, Trump je promijenio retoriku i pomirljivo govorio o rimskom biskupu.
Dobar katolik
Ali to je bilo daleko od vremena kada su papa i Barack Obama u mnogim pitanjima imali isti stav, a Steven P. Millies, ravnatelj Bernardin Centera pri Katoličkoj teološkoj uniji u Chicagu i stručnjak za odnos Katoličke crkve prema politici, tvrdio je da je “Donaldu Trumpu papa Franjo izgledao kao neprijatelj jer je bio prijateljski nastrojen prema Obami i Bidenu”.
I kada je Biden, kao drugi katolik među američkim predsjednicima, ušao u Bijelu kuću, odnosi sa Svetim Ocem bili su dobri. “Vi ste dobar katolik”, rekao mu je papa.
Nije slučajno što je Lav izabrao Afriku za svoje prvo duže putovanje. Ipak, brojne papine poruke o zanemarenom kontinentu protumačene su kao reakcija na nedavnu kanonadu uvreda Donalda Trumpa, što nije posve točno. Oprezni Lav po mnogočemu je izašao iz diplomatskih okvira, ali nije bio sasvim zadovoljan kako je to protumačeno. Na polovici putovanja Lav se osvrnuo na medijske odjeke njegova spora s Trumpom, rekavši novinarima koji su ga pratili da su komentatori neke njegove riječi u Africi pogrešno protumačili kao daljnju kritiku američkog predsjednika, napisala je novinarka Motoko Rich, koja je papu pratila na putovanju. “Moj je osjećaj u vezi s ovim najnovijim materijalom da je želio uvjerljivo poricanje”, rekao je Miles Pattenden, povjesničar sa
Sveučilišta Oxford koji proučava Crkvu. “Očito je da papa ne može lagati, ali može reći stvari na takav način da postoji više od jednog načina čitanja.” Vidjela se zapravo razlika između Franje i Lava. “Franjo je bio skloniji provociranju, čak je i djelovao kao da ga sukobi nadahnjuju. Franjo se potpuno ugodno osjećao u neugodnim situacijama”, kaže David M. Lantigua, izvanredni profesor teologije na Sveučilištu Notre Dame. “Ne mislim da Lav ima takav temperament.”
Put u Afriku
U razgovoru s novinarima u avionu na putu kući Lav je nastavio kritizirati rat u Iranu, žaleći što je sukob uzrokovao “smrt tolikih nevinih”. Također je izrazio frustraciju zbog sporog tempa mirovnih pregovora. “Jednog dana Iran kaže ‘da’, a Sjedinjene Države kažu ‘ne’ i obrnuto”, rekao je. “I ne znamo kamo to vodi, što je stvorilo ovu kaotičnu situaciju za globalno gospodarstvo.” Ali nije želio stvoriti dojam da se “svađa s Trumpom”. Uostalom, zbog čega bi trebao biti uključen “u svađu”, samo zato što Trump to želi?
Sveti Otac tako je slao poruke da oni “koji obnašaju vlast” trebaju promicati živahno, dinamično i slobodno civilno društvo. Kritizirao je idolopokloničku žeđ za profitom. Zalagao se za društvo koje služi općem dobru, a ne privatnim interesima, premošćujući jaz između privilegiranih i ugroženih. Lavove riječi bile su sjeme drukčije budućnosti i to je najvažnije. To je njegova snaga, tu ga slijede “njegove divizije”. Način na koji papa govori daje nam novu snagu i ulijeva nadu da će nova generacija mladih ljudi slijediti Svetog Oca, često se čulo za vrijeme papina puta po Africi.
[darkbox]
J. D. Vance papu podučava teologiji
Političari svašta kažu, mnogo toga nepromišljeno, ali jedna izjava sadašnjega američkog potpredsjednika pokazuje svu intelektualnu nemoć Trumpove administracije. Tako Vance poručuje papi: “Budite oprezni kada govorite o teologiji.” Vance dijeli packe papi kada je riječ o teologiji! E, to je stvarno previše. “Je li Bog bio na strani Amerikanaca koji su oslobodili Francusku od nacista? Je li Bog bio na strani Amerikanaca koji su oslobodili koncentracijske logore i spasili te nedužne ljude, preživjele holokausta? Ja sam uvjeren da jest”, kaže američki potpredsjednik, katolik, pa ide i dalje:
“Naravno, možemo se ne slagati je li neki sukob pravedan ili ne, ali smatram da, kao što ja kao potpredsjednik Sjedinjenih Država moram biti oprezan kada govorim o javnim politikama, tako je vrlo, vrlo važno da i papa bude oprezan kada govori o teološkim pitanjima. No mislim da je jedan od problema u tome što, ako se već izjašnjavate o teološkim pitanjima, morate biti oprezni. Morate osigurati da je to utemeljeno u istini. To je nešto što i sam pokušavam činiti i što bih svakako očekivao od svećenstva, bilo katoličkog ili protestantskog.” I ako je od potkapacitiranog političara, previše je. Papa “ne zna” teologiju, a Vance je ekspert! To više nije pitanje dobrog ukusa kada je riječ o političarima i njihovim izjavama, nego je pitanje kako Vance misli pridobiti američke katolike kako bi naslijedio Trumpa. [/darkbox]
[darkbox]
Lava više nitko ne može zaustaviti
Blagi papa, kako često kažu za Lava, pokazao je i drugo lice, puno odvažnije. “Jao onima koji manipuliraju religijom i samim Božjim imenom za vlastitu vojnu, ekonomsku i političku korist, vukući ono što je sveto u tamu i prljavštinu”, riječi su koje će se pamtiti. Lav ima blagu narav, pišu poznavatelji vatikanskih prilika, i donedavno je obično držao ozbiljne govore utemeljene na Svetom pismu te pažljivo nijansirao kako bi izbjegao konfrontacijski jezik.
Nosio je tradicionalno ruho i govorio latinski tijekom mise, a oba poteza razlikovala su se od Franjina pristupa i zadovoljavala su konzervativce. Od samog početka svog papinstva govorio je o jedinstvu unutar Katoličke crkve, činilo se da želi smiriti Crkvu i vratiti konzervativce u papinsko okrilje. I premda se zalagao za migrante i kritizirao američke napade na Venezuelu, pritom je zauzimao oprezan ton i držao se unaprijed pripremljenih izjava. A onda je uslijedio snažan ton. I to više nitko neće moći zaustaviti. [/darkbox]
