Američki predsjednik Donald Trump posljednjih mjeseci sve otvorenije kritizira NATO, a napetosti su dodatno porasle nakon neslaganja saveznika oko američkog rata s Iranom. U jednom od najizravnijih istupa poručio je da “apsolutno” razmatra izlazak iz saveza, naglasivši i: “Razočaran sam njima… ako bi mi ikada trebali, ne bi bili tamo.”
Iako zasad nije poduzeo konkretne korake, retorika i sve češće distanciranje od saveznika otvaraju pitanje – što bi SAD u praksi mogao učiniti ako bi odlučio krenuti tim putem? Stručnjaci navode nekoliko scenarija, od političkog pritiska do potpunog izlaska iz saveza.
Prvi i najizgledniji scenarij je nastavak pojačavanja retorike. Trump već dovodi u pitanje ključni princip kolektivne obrane, poznat kao NATO-ov članak 5., te šalje poruke koje potkopavaju povjerenje među saveznicima. Francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorio je: “Ako svakodnevno stvarate sumnju u svoju predanost, praznite savez od njegova smisla.” Stručnjaci ističu da takve poruke slabe odvraćanje i mogu ohrabriti protivnike poput Vladimir Putin, piše Politico.
Postoje modeli
Drugi scenarij uključuje blokiranje rada unutar saveza. Budući da NATO funkcionira na principu konsenzusa, SAD bi mogao otežavati donošenje odluka ili zaustavljati pojedine inicijative. Također bi mogao smanjiti financijske doprinose ili politički pritiskati saveznike koji ne ispunjavaju ciljeve obrambene potrošnje. Iako to ne bi odmah srušilo savez, značajno bi usporilo njegovo funkcioniranje.
Treća opcija je povlačenje američkih vojnika iz Europe. Trenutačno ih je ondje između 67.000 i 85.000, raspoređenih u desecima baza. Iako zakon ograničava opseg takvog poteza, čak i djelomično povlačenje moglo bi oslabiti obrambene kapacitete. Ipak, stručnjaci smatraju da je ovaj scenarij manje vjerojatan jer SAD-u vojna prisutnost u Europi omogućuje bržu reakciju na globalne krize.
Četvrti scenarij je tzv. “meki izlazak” – bez formalnog napuštanja saveza. To bi moglo uključivati povlačenje iz zajedničkog vojnog planiranja ili bojkot ključnih sastanaka. Takav potez praktično bi paralizirao donošenje odluka unutar NATO-a. Povijesno gledano, sličan potez povukla je Francuska 1966., no uloga SAD-a u savezu daleko je veća, pa bi posljedice bile znatno ozbiljnije.
Najradikalniji scenarij je potpuni izlazak iz NATO-a. To je pravno složen proces koji zahtijeva podršku američkog Senata, no postoje i načini da predsjednik pokuša zaobići Kongres. Takva odluka gotovo sigurno bi izazvala pravne sporove i političku krizu, ali i duboko uzdrmala sigurnosnu arhitekturu Europe.
Unatoč svemu, dio diplomata smatra da zasad nema razloga za paniku, iako priznaju da bi povlačenje SAD-a iz ključnih aktivnosti predstavljalo ozbiljan problem. Kako je jedan visoki dužnosnik NATO-a upozorio: “Teško je zamisliti NATO bez sudjelovanja SAD-a – i to bi trebalo imati težinu u svakoj takvoj odluci.”
