U bolnici u Kninu preminuo je Josip Brajo Malić, javlja Radio Imotski.
Od Imoćanina su se oprostili ovim riječima:
U nedjelju 23. lipnja u Kninskoj bolnici, umro je Josip Brajo Malić. Da, Brajo Malić kako su ga uostalom svi i zvali u Imotskom. Rođen 1952. godine u poznatoj imotskoj obitelji Malić i to u jednoj od najpoznatijih i najprepoznatljivijih imotskih kuća. Onoj roza boje na samom ulazu na Prvi put koji vodi u Modro jezero. Umro je osebujni čovjek kojemu zapravo konverzacija sa prijateljima i poznanicima za neke nije išla paralelno sa njegovom dobrotom i razumijevanjem. Upravo tako, za one koji ga nisu poznavali. A zapravo Brajo je bio intelektualac na sebi svojstven način, pričljiv, razuman, načitan i ono najvažnije jako dobar čovjek. Bio je dragovoljac Domovinskog rata i hrvatski branitelj. Nikada, ama baš nikada nije rekao na bilo kakvu molbu, da to ne može učiniti. Ako nije bio u mogućnosti, učinio bi to dobrim prijateljskim savjetom. Brajo Malić bio je dugogodišnji član društva Bakove svečanosti, dugogodišnji “Stari Bako”, što je u Imotskom itekakva čast biti.
Brajo je jako volio glazbu, u mladosti je bio aktivni član HPO Gradske glazbe Imotski, družio se s imotskim glazbenicima, a i sam je volio zasvirati gitaru i zapjevati svojim prepoznatljivim glasom. Ono, što toga čovjeka čini velikim upravo su te male sitne stvari koje bi prosipao uvijek kada bi se kretalo u jezero. Nikada nikome, pa bio to domaći ili stranac, a koji bi morali proći pored njegove kuće nije odbio objasniti gdje i kako doći do jezerske vode, a one domaće jednostavno bi natjerao da navrate i utaže žeđ. Rekosmo, otišao je osebujan, dobri imotski čovjek, koji će falit. Stvarno će falit njegova iskrenost, a iskrenosti današnjim ljudima itekako nedostaje. Brajo počivaj u miru Božjem. Uostalom, vidimo se negdje u daleko boljem svijetu od ovoga.
Moja reakcija na članak je…
