U 96. godini života, nakon kraće bolesti, preminuo je Mate Meštrović – diplomat, povjesničar, novinar i jedan od ključnih političkih glasova hrvatske emigracije u drugoj polovici 20. stoljeća. Široj javnosti bio je poznat i kao sin velikog kipara Ivana Meštrovića, no njegov profesionalni i politički put bio je snažan i samostalan, obilježen desetljećima djelovanja u inozemstvu i povratkom u domovinu u presudnim godinama hrvatske povijesti.
Mate Meštrović rođen je 1930. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu. Već tijekom Drugog svjetskog rata njegov se život seli izvan granica Hrvatske – od 1942. godine obitelj najprije boravi u Rimu, zatim u Švicarskoj, a od 1947. godine trajno u Sjedinjenim Američkim Državama. Upravo će ondje Meštrović izgraditi akademsku, novinarsku i političku karijeru.
Na Sveučilištu Syracuse diplomirao je 1951., a već godinu kasnije stekao i magisterij. Tijekom Korejskog rata služio je u američkoj vojsci u činu poručnika. Nakon povratka iz vojske posvetio se znanstvenom radu te je 1957. godine doktorirao na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Sljedeće desetljeće radio je kao novinar, a od 1967. do 1991. predavao je suvremenu europsku povijest na Sveučilištu Fairleigh Dickinson u New Jerseyju.
Vratio se 1990. u Hrvatsku
Istodobno je bio snažno uključen u političko djelovanje hrvatskog iseljeništva. Od 1980. do 1982. obnašao je dužnost pročelnika za vanjske poslove, a potom, od 1982. do 1991., bio je predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog narodnog vijeća (HNV), krovne političke organizacije hrvatske političke emigracije.
Početkom 1990. godine vratio se u Hrvatsku, u trenutku kada se politička scena ubrzano mijenjala. Tri godine kasnije izabran je za zastupnika u Županijskom domu Hrvatskog sabora. Nakon isteka zastupničkog mandata nastavio je diplomatsku karijeru te je od 1997. do 2000. godine bio veleposlanik Republike Hrvatske u Bugarskoj.
Uz bogatu javnu karijeru, iza sebe je ostavio i značajan pisani opus. Među njegovim djelima ističu se U borbi za Hrvatsku: sabrani članci (1980.–1986.), objavljena 1986. godine, te U vrtlogu hrvatske politike: kazivanje Peri Zlataru iz 2003. godine.
Mate Meštrović iza sebe je ostavio suprugu Rumi Meštrović i sina Simona Meštrovića. Posljednji ispraćaj održat će se u krugu obitelji.
Sućut obitelji
Povodom njegove smrti premijer Andrej Plenković uputio je sućut obitelji: “Sa žaljenjem sam primio vijest o smrti Mate Meštrovića, istaknutog novinara, povjesničara i političara, sina velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, koji je znatan dio svojega profesionalnog i životnog puta posvetio predstavljanju hrvatske povijesti, političkih težnji i identiteta međunarodnoj javnosti.
Kao novinar i javni intelektualac pisao je za američke i britanske publikacije te hrvatski emigrantski tisak, nastupao u međunarodnim medijima i davao brojne intervjue stranoj javnosti, osobito u razdobljima kada se hrvatski glas teško probijao izvan domovine. Svoj je doprinos produbio znanstvenim i publicističkim radom, kao autor knjiga i brojnih članaka te urednik engleskog izdanja knjige dr. Franje Tuđmana Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, pridonoseći boljem razumijevanju hrvatske povijesne i političke zbilje u međunarodnom kontekstu.
Kao povjesničar i profesor suvremene europske povijesti na američkom sveučilištu, znanje je prenosio studentima te sudjelovanjem na seminarima i javnim predavanjima pridonosio razumijevanju europskih i jugoslavenskih procesa iz perspektive važne za Hrvatsku. Nakon uspostave samostalne hrvatske države vratio se u domovinu te je, kao zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora i veleposlanik Republike Hrvatske u Bugarskoj, svoje iskustvo stavio u službu hrvatskih institucija i vanjske politike.
Mate Meštrović ostat će zapamćen kao jedan od onih koji su hrvatsku političku misao u emigraciji održavali živom i prepoznatljivom, dajući izniman doprinos djelovanju hrvatske političke emigracije te potom to iskustvo stavio u službu samostalne hrvatske države. Uime Vlade Republike Hrvatske i osobno, obitelji, prijateljima i suradnicima gospodina Mate Meštrovića upućujem izraze iskrene sućuti i dubokog poštovanja.”
