Istra, Lika i kvarnerski otoci nađu se u fokusu javnosti tek kad ekološki kriminal dođe do točke usijanja. Na to je u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u dva upozorio dugogodišnji ekološki aktivist i šef udruge Eko Kvarner, Vjeran Piršić. Prema njegovim riječima, Hrvatska se nalazi pod pritiskom nezasitnih kapitalnih interesa i “ekološke mafije” koji agresivno napadaju prostor — od otimanja obale na Jadranu za potrebe megastruktura i resorta, preko uništenih mikro-lokacija na obali poput Vranjica, pa sve do opasnih odlagališta otpada u Lici.
Piršić, koji se zaštitom okoliša aktivno bavi još od pobjede nad projektom Družba Adria u Omišlju, naglašava kako su zakonski mehanizmi poput procjena utjecaja na okoliš postali tek pukim pravnim pokrićem za sumnjive investicije umjesto nepristranog štita prirode.
Lika kao odlagalište opasnog otpada i ekološke bombe Jadrana
I dok na Jadranu prijeti “druga privatizacijska pljačka” kroz prenamjenu i devastaciju obalnog pojasa u Istri i Dalmaciji, Lika prolazi kroz vlastitu ekološku dramu. Piršić upozorava na opasno odlaganje preko 35.000 tona potencijalno otrovnog otpada u Gospiću, što uspoređuje s otrovom pod kožom zemlje koji izravno ugrožava podzemne vode i ekosustave.
– Mala zemlja za veliki otpad? Očigledno. Svaka država ima mafiju. U Hrvatskoj mafija ima državu. Bilo što mega. Ključno pitanje je: kome to treba? Tko ima korist od toga? Za koga je ova Hrvatska stvorena? Je li za obične male ljude s nekim malim OPG-ovima ili za neke velike igrače s mega projektima koji će je zbrisati? Pa Hrvatska nestaje. Hrvatska se pretvara u geografski pojam. Naša poljoprivreda je uništena, iako su milijarde lupane u nju. Sad će uništiti i s drugom privatizacijskom pljačkom i Dalmaciju i Jadran, s otimanjem prostora, s mega resortima. I mi ćemo nestati kao narod. Demografski smo ovako ili onako slomljeni – izjavio je.
Kao privremeno i tehnički izvedivo rješenje predlaže hitno zbrinjavanje tog otpada u stabilne spremnike na području napuštene vojne infrastrukture u Udbini te kasniju separaciju i skladištenje preostalog dijela u podzemnom kompleksu Željava. Istodobno skreće pozornost na paradoks da se desetci milijuna eura troše na sumnjive i neefikasne sanacije, dok se istovremeno ignorira ključna infrastruktura, poput neadekvatne kanalizacije na području Plitvičkih jezera.
“Svaka država ima mafiju, a u Hrvatskoj mafija ima državu. Bilo što mega — od velikih agromagacina do megastruktura na obali — uništava supstancu u kojoj moramo živjeti,” poručuje Piršić.
Lobotomija javnosti i izostanak građanskog otpora
Najveći problem sustava, smatra Piršić, jest pot think nesrazmjer između opasnosti koja nam prijeti i apatije društva. Medijska i društvena pozornost preusmjerena je na trivijalnosti — turske sapunice, rijalitije i sportske transfere — dok pojedinci koji fizički brane prostor završavaju u zatvoru. Kao najdrastičniji primjer navodi Vranjic, gdje je aktivist stao pred kamion s opasnim azbestnim otpadom i bio uhićen uz podršku tek nekolicine suboraca, dok su tisuće građana paralelno slavile nogometni transfer.
Rješenje u edukaciji i energetskoj samoodrživosti
Piršić ističe kako je izlaz iz trenutnog stanja u sustavnoj edukaciji mladih, poticanju popravka tehnologije (repair shops), rigoroznom razvrstavanju i kompostiranju otpada u domaćinstvima te uspostavi lokalnih energetskih zajednica. Kroz obnovljive izvore i solarna udruživanja građani mogu ostvariti energetsku neovisnost i sačuvati vitalne resurse.
Vrijeme za promjene cure, a budućnost Istre, Like i Jadrana ovisit će o tome hoće li se građani konačno probuditi i prepoznati da je očuvanje pitke vode, čiste zemlje i prostora prioritet iznad svih političkih i financijskih interesa.
Cijelu emisiju pogledajte niže:
D.G.
