Pobjeda Studentske liste koju predvodi novosadski liječnik Ilija Srdanović predstavlja preokret u srpskoj politici, uzevši da je i Aleksandar Vučić priznao poraz iako nisu još službeni rezultati.
Srdanović je već noćas izjavio je da je pobjeda nad Srpskom naprednom strankom (SNS) Aleksandra Vučića na parlamentarnim izborima u Srbiji bila očekivana te najavio izgradnju bolje Srbije i poboljšanje odnosa sa susjednim državama i međunarodnom zajednicom.
U razgovoru za crnogorske Vijesti Srdanović je poručio da su studenti tijekom cijele kampanje bili uvjereni u pobjedu, unatoč tome što je malo tko očekivao takav izborni rasplet. “Tijekom cijele kampanje bili smo u izravnom kontaktu s građanima. Upoznali su nas osobno i govorili nam što im nedostaje. Njihove smo prijedloge uvrstili u svoj program, a oni su nam zauzvrat ukazali povjerenje. Znali smo i neprestano ponavljali da će rezultat biti upravo ovakav”, izjavio je Srdanović.

Intenzivniji javni angažman
Ilija Srdanović je rođen 1970. godine u Novom Sadu, školovao se u Vrbasu, a diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu 1995. godine, gdje je kasnije doktorirao, dok je magistarske studije završio u Beogradu.
Od 1997. godine zaposlen je na Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine u Sremskoj Kamenici na Odjelu za akutni koronarni sindrom, a kao redoviti profesor predaje na Katedri za urgentnu medicinu. Osim nastavnog i kliničkog rada, aktivan je u Liječničkoj komori Vojvodine i akademskoj mreži Slobodan univerzitet, a ljetos se natjecao i za čelno mjesto Liječničke komore Srbije ispred nezavisne skupine “Naša komora”.
Njegov intenzivniji javni angažman započeo je u svibnju govorom na masovnom prosvjedu na beogradskom trgu Slavija.
Pitanja bez odgovora o ratnoj prošlosti
“Srbija nije spremna za promjene, ona se već promijenila. Srbija pobjeđuje jer studenti pobjeđuju”, rekao je tada Srdanović, poručivši da je aktualna vlast građanima “otela Republiku”.
U njegovoj biografiji bilježi se i epizoda iz ratnih devedesetih o kojoj nema detaljnijih službenih podataka, osim njegove izjave da je “cijeli život u suštini vojnik” – prvo s puškom u ruci tijekom mobilizacije, a kasnije kao liječnik. Budući da u dostupnim izvorima nije navedeno u kojim je formacijama i na kojim ratištima bio, iz samih navoda nije moguće preciznije zaključivati o okolnostima njegovog ratnog puta.

