ZADAR – Riječ je o četiri stranice otisnute na pergameni, koje su nekad bile iskorištene kao omoti za druge knjige, što je bila česta praksa u prošlim stoljećima. Upravo je takvu njihovu uporabu 1916. godine prepoznao i evidentirao Ernst Philip Goldschmidt, a kasnije ih je u svojoj knjizi iz 1952. opisao i Josip Badalić.
Knjižnica Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru ponovno je privukla pozornost stručne i šire javnosti nakon što su u njezinu fondu pronađena dva fragmenta iznimno rane inkunabule – latinske Biblije (Vulgate) tiskane 1462. godine u Mainzu, u tiskari Johannesa Fusta i Petera Schöffera, svega sedam godina nakon Gutenbergove Biblije.
O važnosti ovog otkrića na konferenciji za novinare govorio je gvardijan samostana fra Stipe Nosić, istaknuvši kako se radi o najstarijoj tiskanoj knjizi koja se čuva u Hrvatskoj, iako je sačuvana samo u fragmentima.
– Uz stotinjak inkunabula koje se nalaze po našim samostanima, ova je najstarija – tiskana 1462. godine. To je latinska Biblija, Vulgata, prijevod svetog Jeronima – rekao je za Radio Zadar fra Stipe Nosić.
Riječ je o četiri stranice otisnute na pergameni, koje su nekad bile iskorištene kao omoti za druge knjige, što je bila česta praksa u prošlim stoljećima. Upravo je takvu njihovu uporabu 1916. godine prepoznao i evidentirao Ernst Philip Goldschmidt, a kasnije ih je u svojoj knjizi iz 1952. opisao i Josip Badalić.
Austrijski stručnjak Goldschmidt tada je otkrio te omote i registrirao ih kao inkunabulu. Kasnije je to učinio i Badalić. No, s vremenom se izgubio trag gdje se točno nalaze.
Tijekom desetljeća fragmenti su u inventarima vođeni kao nestali, a ni franjevci koji su posljednjih dvadesetak godina živjeli u samostanu nisu znali gdje se nalaze. Preokret se dogodio nedavno, gotovo slučajno.
– Tražio sam druge ulomke i odmah sam je prepoznao, jer je Badalić jednu stranicu objavio u svojoj knjizi. Po inicijalima sam znao da je to – to – rekao je gvardijan za Radio Zadar.
Fragmenti sadrže ulomak iz proroka Amosa i list iz Evanđelja po Marku, s ručno oslikanim inicijalima u crnoj i crvenoj boji, što je karakteristično za najranije tiskane knjige.
– Cijene za ovu inkunabulu zapravo nema. Ona je za hrvatsku kulturu neprocjenjiva, jer se svugdje navodi kao najstarija tiskana knjiga u Hrvatskoj – naglasio je fra Stipe Nosić.
Pronađeni fragmenti sada su sigurno pohranjeni i zaštićeni, uz ostale inkunabule u samostanskoj knjižnici, koja i dalje ostaje jedno od najvažnijih mjesta čuvanja pisane kulturne baštine u Hrvatskoj.
I.M.
