Na studij restauracije metala u Dubrovnik dovela ga je iz rodnog Zagreba 2019. ljubav prema dubrovačkom tramvaju s kojim je ostao trajno vezan i nakon diplome. Jan Mark Novalija ljetne tjedne umjesto na plaži provodi u vrelini Libertasove remize u Komolcu gdje je angažiran na oživljavanju legendarne ‘desetke’ i pripadajućih joj prikolica. U kakvom je stanju nezaboravni ‘Žućko’ i kakvu mu drugu mladost predviđa, otkriva nam ovaj zaljubljenik u povijest Grada, poznat i po izradi serije koloriranih fotografija na tu temu kojima je tijekom studija ‘preplavio’ Facebook.
Generalni remont
– Tramvaji nad kojima se trenutačno provode konzervatorsko-restauratorski radovi su motorna kola br. 10, izrađena u današnjem Đuri Đakoviću u Slavonskom Brodu 1928. godine za potrebe pojačanja voznog parka kada se gradila pruga za Lapad. Tramvaj br. 10 (“Desetka”) dio je treće serije tramvaja za Dubrovnik – ta se treća serija sastojala od tri tramvaja s garažnim brojevima 8, 9 i 10, izgledom veoma slični svojoj starijoj “braći” izrađenima u Grazu 1910. (kola br. 1 do 5) i 1911. (kola br. 6 i 7), po uzoru na tramvaje tipa “Ringhoffer” koje je za Prag radila tvrtka František Križik, a koja je ujedno imala i veliku ulogu oko uspostave tramvaja u Dubrovniku te isporučila električnu opremu (upravljače, motore, elektro-instalacije) za prvih sedam dubrovačkih tramvaja. Kako je broj putnika rastao iz godine u godinu,svaka serija bila je na krajnjim platformama nešto duža od prethodne. Kola br. 1 do 5 čak su imala i pregradu za prvi i drugi razred, ali zasad ne postoje podaci da se to ikad koristilo u praksi. Tijekom ranih 60-ih godina na tramvaju br. 10 napravljen je generalni remont kada su dodani ili izmijenjeni određeni elementi koje ćemo rekonstruirati, te je u konačnici ideja da po dovršetku restauracije tramvaj ima izgled kakav je imao na dan povlačenja iz prometa 1970. godine – otkriva nam Jan Mark i napominje kako se uz spomenuta motorna kola radi i na dvije ljetne prikolice (bajvagena) garažnih brojeva 27 i 28. Prema nekim izvorima te su prikolice stigle u Dubrovnik 1958. iz Ljubljane kad je tamo ukinut tramvajski promet, a prije Ljubljane navodno su prometovale i u Opatiji, koja je tramvaj imala od 1908. do 1932.
– U ovom trenutku ne možemo precizno odrediti završetak obnove, jer je nakon početnog pregleda utvrđeno da su tramvajska kola u nešto lošijem stanju nego što se očekivalo. Radimo predano i temeljito, oslanjajući se na dostupnu literaturu, arhivske fotografije, vlastite zbirke i dragocjena svjedočanstva kolege Mara Japunčića – stručnjaka koji je još 80-ih godina detaljno dokumentirao ove tramvaje i izrađivao njihove vjerne modele. Još uvijek ne možemo precizirati na kojoj će točno lokaciji tramvaji biti smješteni, no svakako ostaju unutar Grada Dubrovnika. Dugoročno očuvanje eksponata, kao i materijala od kojih su izrađeni, zahtijeva prostor u kojem će tramvaji biti zaštićeni od nepovoljnih vremenskih utjecaja poput vlage, soli i kiše, ali i od moguće nepažnje ili pokušaja otuđenja dijelova, što se nažalost zna događati – kaže mladi restaurator.
Dubrovčani ga žele
Odgovara i na brojne upite poklonika o tome može li se obnovljeni tramvaj jednom vratiti ‘na šine’:
– Snažna je i dugogodišnja želja Dubrovčana da se tramvaj vrati u vozno stanje, Makar je povratak tramvaja u punom opsegu kakav je nekoć bio teško ostvariv, kraća linija na simboličnoj relaciji bila bi puno realniji i izvodljiviji cilj. Tramvaj je dio identiteta Grada, i svako njegovo spominjanje u kontekstu povratka izaziva pozitivan emocionalni naboj među građanima. Upravo zbog toga smatram da tramvaj zaslužuje najbolju moguću lokaciju za izlaganje, funkcionalnu za očuvanje i simbolično snažnu. Uvjeren sam da će, nakon postavljanja, tramvaj vrlo brzo zauzeti mjesto među pet najsnažnijih simbola Dubrovnika – na ponos građanima i na radost posjetiteljima – optimističan je Novalija koji nam priča i o ostvarenju plana za obnovu dubrovačkog tramvaja:
– Povijest obnove triju tramvajskih kola, motornih kola i dvije prikolice, koja se sad nalaze u Libertasu ustvari je nastavak na prethodno izvedene intervencije kroz koje su tramvaji prolazili od kraja devedesetih godina. Nakon ukinuća 1970. tramvaji su određeno vrijeme služili kao restoran u krugu hotelsko turističkog poduzeća Cavtat, a sama motorna kola kao kuhinja. Potom su prebačeni kraj škole u Cavtatu gdje su tijekom godina znatno propali, a 1990-ih ih je zahvatio čak i požar. Kako je velik dio konstrukcije tramvaja, od prozora na motornim kolima do potpornih stupova na bajvagenima bio izrađen od drveta, nakon požara ostala su samo podvozja i dio oplate. Stropovi sva tri tramvaja su se potpuno urušili. Po završetku rata događa se prva velika obnova kada tramvaji postaju ures kafića u Gružu.
Tijekom te prve velike intervencije vraćen je njihov prepoznatljivi oblik, ali nauštrb izvornog stanja, jer su u prikolicama instalirani stolovi a s motornih su kola uklonjeni mnogi ključni, teško nadomjestivi, dijelovi podvozja. Kasnije su neko vrijeme stajali u lošem stanju, gotovo ogoljeni kraj hotela Belvedere kada ih otkupljuje obitelj Petrović s namjerom da se tramvajska kola potpuno restauriraju u izvorno stanje i kao takva prezentiraju negdje u gradu, što je i učinjeno do određene mjere nakon što je potpuno rekonstruiran putnički prostor i izrađen novi krov na motornim kolima. Slijedom okolnosti, tramvaji su u iščekivanju daljnje restauracije smješteni pod krov u Knežicu, gdje su stajali desetak godina sve do siječnja 2024. kada su premješteni u hale Libertasa – podsjeća restaurator. Otkriva dalje kako su fizički radovi na tramvajima tada povjereni zaposlenicima Libertasa, u prvom planu Maru Japunčiću, Nikši Čoriću i Stjepanu Hvaru, također zaljubljenicima u tramvaj koji su odradili velik posao na restauraciji, uz pomoć drugih zapolsenika Libertasa kako bi se obavljali specifični zahvati, te uz stalnu podršku vlasnika tramvaja.
Identičan originalu
– U restauraciju tramvaja sam od samog početka bio uključen i ja, najprije u svrhu istraživanja i kontaktiranja muzejskih institucija i arhiva oko pronalaska originalnih nacrta te za izradu replika nedostajućih dijelova, u čemu nam je mnogo pomogao Tehnički muzej “Nikola Tesla” u Zagrebu i muzej prometa “Historama” kraj Klagenfurta u Austriji, gdje se trenutačno dovršava restauracija tramvaja broj 1 koji je s bajvagenom broj 25 premješten iz Dubrovnika u Austriju 1971. Nakon diplome pridružio sam se kolegama u Libertasu te sam od siječnja aktivno uključen u fizičke radove na samim tramvajskim kolima, uz izradu mjesečnih izvještaja o obavljenim radovima te kontinuirano istraživanje i prikupljanje povijesne građe vezane uz dubrovački tramvaj – govori nam ovaj veliki ljubitelj tramvaja. Osvrće se potom na glavne radove koji se u ovom trenutku obavljaju na tramvaju br. 10:- Podvozje ovog tramvaja nedavno je detaljno očišćeno od debelog sloja korozije i stare boje, a željezni profili i svi dijelovi zaštićeni su i dugoročno stabilizirani antikorozivnim premazima kako ne bi dalje propadali. Ujedno su uklonjene sve preinake i nestručne intervencije koje nisu odgovarale izvornom izgledu.
Sada smo u fazi montaže dijelova, te paralelno, kako koji dio montiramo, izrađujemo i detaljne nacrte koji bi u budućnosti mogli poslužiti za izradu replika te čak, ako bi se netko upustio u takav projekt, za izradu kompletnog novog tramvaja izgledom identičan originalnom, što danas nije neuobičajena praksa. Većina zahvata koji su do danas odrađeni običnom promatraču nije vidljiva, ali ih je bilo nužno napraviti za dugoročno očuvanje tramvaja. Sljedeći korak bit će lakiranje tramvaja u njegovu prepoznatljivu oker-žutu boju, kada će konačno “bljesnuti” nakon više od 50 godina – veli Novalija o legendarnom ‘Žućku’ koji je šest desetljeća, od 1910. do tragične prometne nesreće 1970. prometovao na relaciji Pile – Gruž.
