“Izlaganja sudionika skupa bila su usmjerena na analizu načina na koje su novovjekovni autori tematizirali diplomatske odnose, a posebice suradnju između državnih i nedržavnih aktera različitih vjera i vjeroispovijesti. Drugim riječima, na skupu su se tražili odgovori na pitanja o diskurzivnim strategijama korištenima za predstavljanje kontakata s “nevjernicima“, “hereticima“ ili “šizmaticima“. Takve diskurse stvarali su različiti akteri u različitim oblicima i bili su namijenjeni različitoj publici. Njihov sadržaj mogao je imati apologetičku namjeru, što je uključivalo različite pokušaje opravdanja, relativizacije ili prikrivanja politički osjetljivih diplomatskih veza s onu stranu vjerske podjele. No, u drugim su se slučajevima takvi diplomatski odnosi koristili za ocrnjivanje određene države u obliku optužbi, najčešće artikuliranih kao neki oblik izdaje “prave“ vjere. Važno je napomenuti kako je ta dinamika bila tipična ne samo za kršćansku Europu, nego i za muslimanske zemlje, odnosno da primjenjivala na širokom području koje obuhvaća Europu, Bliski istok i Mediteran”, rekao je Lovro Kunčević kao suorganizator ovog skupa.
“Pitanje o načinima na koje su novovjekovni autori tematizirali odnose između država različite religije izrazito je relevantno za dubrovačku povijest. Poznato je da je Dubrovačka Republika stoljećima posredovala između Osmanlija i kršćanske Europe, što je često dovodilo do potrebe da se takvi kontakti opravdaju i objasne pred različitim publikama. Drugim riječima, bivanje na granici i komunikacija s “religijskim Drugim“ velika je tema dubrovačke povijesti, a ovaj skup dao je širok kontekst toj temi i omogućio čitav niz novih uvida kroz usporedbu Dubrovnika s drugim novovjekovnim državama”, rekao je.
Skup je okupio tridesetak znanstvenika, uglavnom iz inozemstva (Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Mađarska, Francuska, Češka, Rumunjska, Turska, Grčka, Austrija itd.), od kojih svakako treba izdvojiti prof. Isabellu Lazzarini sa Sveučilištu u Torinu koja je jedna od vodećih stručnjakinja za diplomaciju u razdoblju renesanse.
“Skup je dio znanstvenog projekta ”The Diplomacy of Small States in Early Modern South-Eastern Europe” (“Diplomacija malih država u ranoj novovjekovnoj jugoistočnoj Europi“) kojeg financira Europska Unija. Sudionici ovog skupa su bili i članovi projekta s voditeljem Gaborom Karmanom iz Istraživačkog centra za humanističke znanosti u Budimpešti, koji je u uvodu kratko informirao o projektu te predstavio dosadašnje rezultate kao i planove za nastavak projekta koji je započeo 2022. te traje do rujna 2027.godine”, rekao je suorganizator znanstvenog skupa Vedran Stojanović, naglasivši kako su u sklopu spomenutog projekta dosad održana dva značajna znanstvena skupa: 2023. u Budimpešti te 2024. u Bukureštu, dok je ovaj dubrovački je treći u nizu znanstvenih skupova.
Recimo i to da je ljetnikovac Sorkočević, u kojem je održana ova znanstvena konferencija, ostavio poseban utisak na sve sudionike jer im se pružila rijetka prilika da svoja izlaganja održe u objektu izgrađenom prije više od pet stoljeća, ali i u sjedištu Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koja je i dalje vodeća hrvatska znanstvena institucija kad je riječ o istraživanjima dubrovačke povijesti.
