Dan je prije velikog koncerta “Trag u beskraju”, a po veloluškim kalama jutros je sve u znaku Olivera. Mi smo posjetili neokrunjeni muzej Olivera Dragojevića, malu brijačnicu u centru Vele Luke u koju je Oliver dolazio na šišanje, ali i na obaveznu ćakulu. Sama brijačnica nalazi se do Oliverovog omiljenog kafića Cesarica, a svojevrsni je hram pjesme i dobre vibre. Boris Gugić Brico bio je Oliverov dugogodišnji prijatelj, a kad uđete u tu malu brijačnicu imate osjećaj da ste ušli u okupljalište putnika namjernika, štovatelja lika i djela legendarnog Olivera.
Brijačnica puna uspomena, mirisa kruha i slanih srdela
U brijačnici je sve u znaku Olivera, Vela Luke, mora i ribolova, a uvijek se nađe neki malo zalogaj za ćoknuti, a ovaj put to je bio tek pečeni kruh i slane srdele. Nismo mogli odoljeti ni domaćoj rogačuši kojom nas je ponudio ljubazni vlasnik. Legendarni Brico primio nas je u svoj “muzej” koji ima više sjećanja i priča nego bilo koja muzejska postava. “Volim kad ljudi dolaze u moju brijačnicu, duša mi je puna kad vidim koliko ljude veseli što su na mjestu u kojem je boravio Oliver, što mogu pogledati njegove slike, ali i čuti koju priču iz života”, priča nam Brico.

U samo nekoliko kvadrata stao je cijeli jedan život
Dok razgovaramo kroz brijačnicu prolaze gosti s kojima se Brico strpljivo slika, pojašnjava kad su nastale koje fotografije. Bude tu i ponekog gosta koji poželi i novu frizuru pa se prepusti u stručne Bricine ruke. Ovaj put Brico je šišao jednog dječaka.
I sami smo razgledali postav brijačnice iz nekih zaboravljenih vremena gdje u samo nekoliko kvadrata stane jedan život i pregršt uspomena. Priča nam Brico kako njegovu brijačnicu pohode turisti tijekom cijele godine, a posebno u dane “Traga u beskraju”.

“Tu je on, samo ga mi ne vidimo”
Na pitanje što misli o raznim natpisima kako se “Trag u beskraju” ne bi trebao odvijati, samo je odmahnuo rukom.
“To samo mogu govoriti oni koji imaju đeloziju prema ovome svemu, a oni koji su voljeli Olivera uživaju u dešavanjima. Puno mi fali moj prijatelj, za ćakulu, za bevandu i uživam u danima koji su posvećeni njemu. Nekad budem malo umoran od šušura ali znam da moja mala butiga veseli ljude. Što se Olivera tiče, kako je rekla Vesna jučer, tu je on, samo ga mi ne vidimo”, priča nam Brico. Pitali smo ga i kakvu je frizuru volio Oliver. “Ma on ti se nije šišao ni brijao dok je u Veloj Luci, sav bi zarastao. I kad bi došlo vrijeme odlaska za Split onda bi sjeo u stolicu na generalku”, pojašnjava.

Mjesto na kojem se pjesma rađa sama od sebe
U tren oka brijačnica je puna ljudi, kreće spontana pjesma, nazdravlja se.
Mi ostavljamo veselu ekipu, grlimo se s Bricom koji nam je zaželio povratak u Velu Luku i dogodine. Sad shvaćamo zašto svi hrle u ovu malu brijačnicu koja ima toliko duše i spontanosti da vam u tren oka zasuze oči ali ste i sretni jer ste dio neke lijepe priče.
Moja reakcija na članak je…

