jato nije bila rutinska vježba u bazi mirovnih snaga UN-a u južnom Libanonu.
Pod blistavim suncem, mirovnjaci u sportskoj odjeći i svijetloplavim šeširima okupili su se na trčanju i vježbanju u bazi Shama. Potom su minutom šutnje odali počast nedavno poginulim kolegama na liniji vatre.
Bila je to brutalna godina za Privremene snage Ujedinjenih naroda u Libanonu (Unifil). Od ponovnog izbijanja neprijateljstava između Izraela i Hezbollaha početkom ožujka nakon američkih napada na Iran, ubijeno je sedam pripadnika mirovnih snaga. Četvorica su bili Indonežani, od kojih su dvojica ubijena kada je izraelski tenk pucao na njihov položaj, a druga dvojica improviziranom eksplozivnom napravom (IED) za koju se smatra da ju je postavio Hezbollah.
Dvije francuske ‘plave kacige’ također su ubijene u travnju od vatre iz malog oružja u vjerojatnoj zasjedi Hezbollaha. Posljednja smrtno stradala bila je srpska mirovnjaka, ubijena u lipnju od eksplozije granate nepoznatog podrijetla.
Opasni uvjeti znače da mirovne snage više ne patroliraju daleko od svojih baza, niti vrše pretrese oružjem kao prije. Njihova je uloga sada ograničena na vođenje evidencije sukoba i zaštitu sebe.
“Mandat koji imamo traje”, kaže glasnogovornica Unifila Kandice Ardiel The Independent“ali očito se situacija oko nas drastično promijenila”.
Prije 2. ožujka, Unifil je imao “prilično opsežne patrole unutar područja operacija svakog kontingenta kako bi se tražilo neovlašteno oružje i pratila situacija”, rekla je The Independent.
“Mi to više ne možemo […] Previše je opasno imati mirovne snage vani dok se vode aktivne borbe, dok se projektili ispaljuju naprijed-natrag,” rekla je.
Unifil je prvi put raspoređen 1978. nakon IDF-ove invazije na Libanon tijekom njegovog žestokog sektaškog građanskog rata. Od jednomjesečnog sukoba Hezbollaha i Izraela 2006., njegova je misija bila podržati Rezoluciju 1701; osiguravanje povlačenja IDF-a iz južnog Libanona i podupiranje vlasti Bejruta nad regijom.
Izrael se dugo protivio prisutnosti Unifila u regiji, tvrdeći da nije uspio zaustaviti Hezbollahovo vojno jačanje ili stvoriti faktor odvraćanja. Američka veleposlanica pri UN-u, Dorothy Shea, izjavila je ranije ove godine da je “došlo vrijeme da Unifilova misija završi”.
U kolovozu 2025. Vijeće sigurnosti UN-a izglasalo je produljenje mandata do 31. prosinca ove godine, nakon čega će isteći, a Unifil će se potpuno povući do kraja 2027.
Posljedice su nepredvidive, a odluku su kritizirali zapadni saveznici. Predstavnik Ujedinjenog Kraljevstva u UN-u na glasovanju, James Kariuki, rekao je da Vijeće nije bilo u mogućnosti napraviti “procjenu utemeljenu na dokazima” o učinku povlačenja Unifila.
IDF i Hezbollah razmjenjivali su vatru gotovo svakodnevno od prekida vatre dogovorenog u travnju, s nedavnim znakovima da sukob ne samo da traje već se i intenzivira.
U srijedu je izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao da će snage njegove zemlje ostati u tom području sve dok je Hezbollah prijetnja. Dogovor postignut uz posredovanje SAD-a povezuje povlačenje Izraela iz Libanona s razoružanjem militantne skupine, što Hezbollah odbacuje.
Rat je imao razoran utjecaj na Libanon. Više od 4300 ljudi je ubijeno, dok je najmanje 1,2 milijuna ljudi raseljeno.
“U ovom trenutku, iskreno, čini se da je eskalacija između Izraelskih obrambenih snaga i Hezbollaha namjerna”, rekao je Ardiel.
No ona poriče bilo kakvu sugestiju da će Izrael istisnuti Unifil iz svojih baza.
“Vijeće sigurnosti dalo nam je mandat, a mirovne snage ostat će na položajima, ostat će na terenu, sve dok nam Vijeće sigurnosti kaže da tako činimo.”
Međutim, ona priznaje da su “smanjili otisak na određenim položajima” zbog izazova u opskrbi izoliranijih položaja.
Nužnost takvih mjera opreza ogleda se u smrti dvojice francuskih mirovnjaka u travnju. Pokušavali su očistiti rutu blokiranu IED-om kako bi opskrbili izolirani položaj Unifila kada su upali u zasjedu militanata Hezbollaha, prema predsjedniku Emmanuelu Macronu. Hezbolah je odbacio optužbe.
Ardiel objašnjava da “s blokadama cesta ponekad nismo u mogućnosti doći do položaja kako bismo ih opskrbili hranom, gorivom i vodom”, ali kaže da smanjenje broja mirovnjaka na tim položajima ne utječe na njihovu prisutnost, jer oni ionako ne mogu napustiti položaje radi patrola.
IDF-ovo uništenje mosta Qasmieh – posljednjeg jugozapadnog mosta preko rijeke Litani koji povezuje južni Libanon s nedavnim dijelom zemlje – “definitivno” donosi takve brige oko opskrbe i logistike, kaže ona.
Izrael ‘stvara mini-Gazu’
Za Fawaza Gergesa, profesora međunarodnih odnosa na London School of Economics, ovi pokušaji gušenja mirovnih operacija predstavljaju dugoročni pokušaj “stvaranja mini-Gaze u južnom Libanonu”.
“Ne radi se samo o okončanju misije Unifil. Ono što Izrael pokušava učiniti je zapravo uništiti sela, gradove, zaseoke i sve sastojke života”, rekao je.
Krajem ožujka, izraelski ministar obrane Israel Katz dao je slične komentare, rekavši da su on i Netanyahu naredili IDF-u da ubrza rušenje libanonskih domova u selima na prvoj liniji duž granice, “u skladu s modelom koji smo primijenili u Rafahu i Beit Hanounu u Gazi”.
Čini se da brojke odražavaju takve destruktivne ambicije. Samo u četvrtak, 4. lipnja najmanje 25 sela u južnom Libanonu pogođeno je izraelskom vatrom. IDF je u subotu rekao da je daljnjih 150 navodnih Hezbollahovih “infrastrukturnih lokacija” pogođeno tijekom vikenda.
Gerges kaže da bi pritisak na mirovne snage da ostanu u svojim bazama, ako ne i potpuno napuste južni Libanon, omogućio Izraelu da djeluje bez odgovornosti.
“Snage Unifila služile su kao oči i uši međunarodne zajednice”, kaže on. “Dokumentirao je sve što se događalo na izraelsko-libanonskoj fronti, svaki sat, kršenja primirja, različite pokrete vojnih snaga u blizini granica i unutar granica.”
Gerges također upozorava na rizik koji Izrael predstavlja zbog gubitka stabilizirajućeg učinka Unifila. “Prisutnost snaga Unifila igrala je glavnu ulogu u osiguravanju grube stabilnosti i spriječila je Hezbollah da otvoreno djeluje i bude slobodno prisutan u južnom Libanonu”, kaže on.
Ardiel ponavlja ovo, govoreći kako čak i sada, s obzirom da Unifil uglavnom ne može otići daleko od svojih baza, još uvijek mogu ispuniti aspekte svoje mirovne uloge koja ne zahtijeva prisutnost na terenu.
“Treba odigrati važnu ulogu u izbjegavanju nesporazuma”, kaže ona, kao što je veza između izraelske i libanonske vojske i koordinacija kretanja konvoja humanitarne pomoći.
Bejrut teži trajnom prekidu sukoba kako bi se izbjeglo da regija doživi istu sudbinu kao Gaza, koju je izraelsko bombardiranje pretvorilo u propast.
Libanonski predsjednik Joseph Aoun rekao je ranije ovog tjedna da Bejrut neće ustupiti “ni jedan pedalj teritorija” i branio tekuće pregovore s Izraelom čiji je cilj osiguranje dugoročnog rješenja.
Međutim, ako pregovori ne uspiju, Gerges kaže da libanonska vlada također “očajnički pokušava pronaći alternativnu zamjensku snagu” za Unifil, posebno preko Francuske. Napori da se formiraju snage nakon Unifila koje vodi bivši francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian, sada posebni izaslanik predsjednika Macrona za Libanon, dobivaju na zamahu otkako su istraživački pregovori navodno započeli u siječnju.
“Svi naši partneri zabrinuti su zbog sigurnosnog vakuuma. [..] Ali danas vrlo jasno ponavljam: Francuska je spremna”, rekao je Le Drian za Abu Dhabi outlet Nacionalni.
Profesor Gerges vjeruje da bi Izrael mogao požaliti što se tako snažno zalagao za povlačenje UN-a iz južnog Libanona dok se ciklus nasilja i razaranja nastavlja. U listopadu će se Netanyahu suočiti s ključnim izborima, čiji će ishod imati ogromne posljedice za Libanon i širi Bliski istok.
“Na kraju dana”, kaže profesor Gerges, “okončavanjem Unifilove misije, mislim da bi Izrael mogao zažaliti zbog onoga što je učinio.”
