Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata očitovala se oštrim priopćenjem povodm slučaja smrti Kristiana Josipa Periša. U podužem mailu, između ostalog, kazali su kako su zgroženi lažima i obmanama koje svakodnevno slušaju od vladajućih, ali i kako su u izravnom kontaktima s odvjetnikom obitelji došli do niza šokantnih zaključaka i neodgovorenih pitanja. Iznijeli su i nekoliko zahtjeva.
Njihovo priopćenje, uključujuči i zahtjeve, prenosimo u cijelosti:
Zašto ministrica (op.a. Irena Hrstić) laže da nije znala za slučaj?! Odvjetnik je Ministarstvo zdravstva obavijestio odmah upravo zato da se ne bi sakrili ili uništili dokazi, da bi se sačuvale nadzorne snimke i spriječilo zataškavanje. Da obitelj nije bila ustrajna u zahtjevu da vidi Kristijanovo tijelo, što bi se dogodilo?!
Ministarstvo je bilo službeno obaviješteno! Ministrica, kao odgovorna osoba, morala je znati. Ako je vlastiti kabinet o tome nije obavijestio, to šalje zastrašujuću poruku o njihovom radu, disfunkciji i potpunom rasulu. Očito i u samom Ministarstvu zdravstva postoji – lista čekanja!
Zbog besramnih laži i pod pritiskom ogorčenih pacijenata, ZAHTIJEVAMO HITNU I NEOPOZIVU OSTAVKU!
Druga, nipošto manje bitna stvar: Zašto na davanje iskaza nisu pozvani svi koji su bili prisutni u sobi?! Svi su oni svjedoci! Svojim nečinjenjem i neposlušnim promatranjem izravno su pomogli ovom zvjerskom činu jer nisu spriječili ubojstvo!
NAŠI ZAHTJEVI:
Od DORH-a zahtijevamo hitno proširenje istrage na sve osobe koje su bile u sobi!
Od uprave bolnice i Ministarstva zdravstva zahtijevamo trenutnu ostavku!
Od pacijenata i građana zahtijevamo da se pobune i konačno kažu: DOSTA!
Ovo nije izoliran incident – ovo je višegodišnja praksa! Osobe s mentalnim poteškoćama sustavno se zlostavljaju, a prema njima se postupa na krajnje nečovječan način, gazeći im osnovno ljudsko dostojanstvo. Pitamo se: Što bi bilo da nije bilo snimki nadzornih kamera? Da obitelj nije bila nepokolebljiva, bi li istina ikada izašla na vidjelo?!
Čast iznimkama – predanim liječnicima i medicinskim sestrama koji nadljudskim snagama pokušavaju održati ovaj sustav na životu. No, sustav se raspao. Danas sa sigurnošću možemo poručiti samo jedno: tko može svog člana obitelji više ikada dati na liječenje u hrvatsku bolnicu! Izgubili smo svako povjerenje.
Porazno je i žalosno što u Hrvatskoj nema mjesta za pravdu i što se svaka nepravda mora rješavati u Bruxellesu ili na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Vrijeme je da se konačno izborimo za svoja prava! Zajedno s odvjetnikom obitelji učinit ćemo sve što je u našoj moći da pred licem pravde odgovaraju svi koji su sudjelovali u ovom zločinu!
