Istovremeno, cijene u trgovinama i na tržnicama rastu iz tjedna u tjedan. Ugostitelji upozoravaju da je situacija potpuno izmakla kontroli. Unatoč tome što su svakodnevno na udaru kritika zbog visokih cijena, ističu kako su i sami pod pritiskom galopirajućih troškova, zbog čega je upitna ne samo održivost cijena, već i uspjeh predstojeće turističke sezone.
“Mi smo jako dobro svjesni svega i vrlo smo oprezni u formiranju cijena koje smo definirali u lipnju, sve smo dogovorili s dobavljačima, no sad imamo velik problem jer nam dobavljači u zadnja dva tjedna šalju nove cjenike i rastu nam cijene nabave od 10 pa čak do 40 posto”, rekla je Jelena Tabak, predsjednica udruženja ugostitelja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, za Jutarnji list.
Cijene divljaju, a dobavljači se ograđuju
“Neki hrvatski vinari su nam na dogovorene cijene boca vina digli cijene za 37 posto, rastu cijene prehrambenih proizvoda, toaletnih potrepština, a cijene u trgovačkim lancima više ne možemo ni upratiti”, poručila je Tabak, koja idući tjedan Ministarstvu turizma planira uputiti dopis kako bi pokušali zaustaviti rast cijena.
Tabak ističe kako dobavljači koriste napomenu koja stoji na svakom cjeniku, a ona kaže: “cijene su podložne promjenama uz prethodnu najavu od 15 dana”. Dogovora nema, a poskupljuje apsolutno sve.
Tvrdi sir domaćeg proizvođača koji ide na plate i jako puno se u sezoni koristi ide gore za 10 do 25 posto, i to na cjenike koji su bili potvrđeni 1. travnja. Kava je lani s 25 eura za kilu došla na 31 euro u srpnju, a ove godine skoro na 39 eura, s tim da u Italiji ista kava košta 12 eura.
‘Vina su uvijek bila skupa’
“Vina su nama uvijek bila skupa, ljudi nemaju količine, ručno beru i to su svakako drukčije okolnosti nego u velikim pogonima Španjolske i Italije i taj dio je nama jasan. Ali ne znam zašto ovako rastu cijene. Priča je uvijek da koliko god mi vičemo da su oni nama skupi u nabavi, toliko oni viču na ugostitelje koji uzimaju maržu u iznosu dva ili tri puta više cijene od nabavne”, ističe Tabak.
“No, ne vode računa o visokim troškovima ugostitelja kojima se bez takve marže ne isplati raditi. Pogotovo u zadnjih nekoliko godina promijenio se i poskupio i način poslovanja, od administrativne opterećenosti, digitalizacije, marketinga, održavanja radne snage”, pojašnjava.
“Da bi mogli preživjeti i raditi, ugostitelji bi na ulaznu namirnicu trebali imati maržu puta četiri od nabavne cijene, no to bi bilo preskupo. Tako da mi kombiniramo od jedan do jedan i pol, dva puta nabavna cijena, kako koji proizvod ide. Vinari su tražili da smanjujemo marže da im se što više proda. Ako se dobro prodaje uz malo manju maržu, a dobijemo količinu, to je u redu”, dodaje Tabak.
S obzirom na to da vinari u startu imaju visoke cijene, kad se sve zbroji domaća vina na kraju ispadaju puno skuplja nego uvozna vina, zbog čega mnogi uvoze. Tabak kaže da, iako je sad trenutačno u njima najveći problem, nije uvijek sve do dobavljača, a glavni okidač je sezonalnost.
“Kad vam se na sve ovo nadoveže neki ugostitelj koji u tri mjeseca želi zaradit za cijelu godinu i koji isto tako lovi u mutnom, taj vam nabije cijene i onda ispada ovako ružna slika cijelog sektora. Nisu ugostitelji cvijeće i nisu oni bezgrešni”, rekla je Tabak.
Još jedan primjer je voće i povrće čija se cijena formira na tjednoj bazi, s obzirom na sezonalnost.
