Dogovor koji pripremaju Ujedinjeni narodi za okončanje ciparske krize mogao bi okončati 52 godine zastoja s razvodnjenim federalnim rješenjem bliskim turskim zahtjevima za dvije odvojene države.
Izgledi za postizanje dogovora bili bi od velike važnosti za UK zbog tekućeg statusa dviju suverenih baza na otoku koje su ključne za rješavanje problema na Bliskom istoku.
Također prati napad Irana na jednu od tih baza tijekom nedavnog rata koji je započeo Donald Trump i premještanje britanskog razarača HMS Dragon kako bi tamo zaštitio britanske i savezničke interese.
Sredozemni otok službeno je podijeljen od 1974. nakon vojnog udara na otoku koji je doveo do pokušaja ujedinjenja s Grčkom i izbijanja borbi između ciparskih Grka i Turaka.
Intervencija turske vojske 20. srpnja 1974. dovela je do podjele otoka između sjevera i juga s nepriznatom Turskom Republikom Sjeverni Cipar (TRSK) koja je jednostrano proglasila neovisnost 1983. godine.
Međutim, María Ángela Holguín, osobna izaslanica glavnog tajnika UN-a za Cipar, radila je na dogovoru s TRNC-om tvrdeći da se status ciparskih Turaka ne tretira jednako kao što je prvotno dogovoreno kada je otok dobio neovisnost od Britanskog carstva 1960.
Pojedinosti u koje je The Independent imao uvid sugeriraju da gospođa Holguin predlaže labavije rješenje unutar EU-a udaljavajući se od federalnog modela prethodnih pregovora.
Razumije se da se nada da je struktura takva da bi ciparski Grci mogli nazvati federacijom, a ciparski Turci konfederacijom – premošćivanje jaza putem namjerne “konstruktivne dvosmislenosti”.
Pod prethodnim predsjednikom TRSK-a Ersinom Tatarom, uz potporu turske vlade u Ankari, ciparski Turci zalagali su se za čisto dvodržavno rješenje. Ali otkako je prošle godine pobijedio na izborima, novi predsjednik TRNC-a Tufan Erhürman usvojio je fleksibilniji pristup.
Ključno je da bi nacrt rješenja UN-a potencijalno stvorio dvije konstitutivne države s političkom jednakošću i drastičnim smanjenjem podijeljenih nadležnosti; većinu svakodnevnog upravljanja obavljaju dvije države, s malom središnjom strukturom za ono što se ne može prepustiti svakoj strani.
Ali u zamjenu za priznanje i autonomiju, TRSK bi morala ustupiti zemlju uključujući napušteno odmaralište Maraş (Varosha).
Za podijeljene nadležnosti postojalo bi rotirajuće predsjedničko vijeće na čelu s dvojicom čelnika (omjer 2-1 ili 3-1 u korist strane ciparskih Grka); sveobuhvatno vijeće zastupnika ciparskih Grka i ciparskih Turaka umjesto izravno izabranog saveznog parlamenta; zajednički kabinet od otprilike pet ili šest ministarstava (vanjskih poslova, obrane, unutarnjih poslova/državljanstva, financija, europskih poslova).
Najmanje jedan odlučujući glas za ministra ciparskih Turaka u Vijeću ministara – što je ključno za stvarnu političku jednakost – predlaže se kao mjera zaštite, ali bi mogao postati točka spora u razgovorima.
Ciparska vlada na jugu želi vidjeti uklanjanje turskih snaga s otoka za koji smatraju da je okupacijska vojska, dok TRNC inzistira da je tu radi njihove zaštite.
Kako bi se riješio sustav jamstava koji je 1960. godine uspostavila Velika Britanija, Turska i Grčka bile bi zamijenjene formulom NATO-a, potencijalno dopuštajući malu multinacionalnu prisutnost na otoku.
Pretpostavlja se da UN gleda na prijelazno razdoblje od dvije ili tri godine, s početnim teritorijalnim povratkom (prvo Varosha) i postupnim uvođenjem “tri D” strane ciparskih Turaka – izravna trgovina, izravni letovi i izravni kontakti – plus ublažavanje turskih ograničenja i pristup turskim lukama.
Također postoji nada u moguće pomake u eksploataciji prirodnog plina i izričitu vezu između ciparskog rješenja i agende Türkiye-EU u pogledu carinske unije, što ovo čini dijelom šireg paketa EU-Turska.
Razumije se da je predsjednik TRSK-a Erhürman spremniji pregovarati o takvom okviru; dok je ciparski predsjednik Nikos Christodoulides neodlučniji, balansirajući između procesa i domaćih političkih pritisaka.
Razgovori traju desetljećima, a ciparski Grci su 2004. u posljednji trenutak odbacili Annanov dogovor. Pokušaj pregovora u Crans Montangneu 2017. zamalo je oživio dogovor, ali je također propao.
Spyros Miltiades, zamjenik visokog povjerenika za Cipar u Londonu, rekao je: “Koliko ja znam, nije bilo službenog prijedloga UN-a na koji je bilo koja strana zamoljena da odgovori. Čini se da su ideje koje se šire spekulativne, a ne konkretan prijedlog ili plan. Bilo kakav značajan napredak trebao bi doći kroz uspostavljeni proces pod vodstvom UN-a i unutar dogovorenog okvira UN-a.”
Predsjednik TRNC-a Erhürman rekao je na Facebooku: “Volja našeg naroda za rješenjem je jasna. Izrazili smo podršku naporima glavnog tajnika UN-a i nastavljamo ih podržavati.
“Mi smo rekli da nema plana, samo neke ideje (ako je netko sumnjao, mislim da je shvatio da ne bi trebalo biti dvojbe s novim izjavama). Ipak, obavijestili smo naše Vijeće političkih stranaka, naše sindikate, naš Koordinacijski desk mladih, naše gospodarske organizacije i sve koji su se željeli informirati o idejama.
“Naša jedina briga su prava, budućnost, jednakost, sigurnost i angažman u svijetu naših ljudi, posebno naše djece, i očuvanje položaja ciparskih Turaka kao ‘podanika’.”
U izjavi od 1. srpnja gospođa Holguín rekla je: “Priznajem prošle napore i teške pregovore kroz povijest.
“Uvjeren sam da Ciprani mogu surađivati i dijeliti viziju budućnosti za nove generacije. Cipar doista ima potencijal postati središnji regionalni akter ujedinjujući se oko zajedničkih interesa, poštujući vlastite unutarnje karakteristike i različitosti.
“Cipar može biti mjesto gdje se grade mostovi u svim smjerovima i gdje se promiče suživot u ovoj složenoj regiji istočnog Sredozemlja. Kao takav, Cipar doista može postati primjer za regiju, za Europu i za ostatak svijeta.”
