Paus je istaknuo kakos u to naša jedina dva naseljena otoka koja uopće nemaju trajektni prijevoz.
Naglasio je kako na te otoke hrana, lijekovi, građevinski materijal, stoka i osnovne potrepštine dolaze isključivo putničkim brodovima, a ne trajektima. Kao primjer naveo je svakodnevne izazove s kojima se stanovnici tih otoka suočavaju – hrana
koja stiže na otoke često satima stoji na paletama, izložena temperaturama od 40 stupnjeva, dok uzgajivači stoke plaćaju prijevoz životinja trajektom i više od 9.000 eura, a hranu za istu stokučak 14.000 eura.
Dodao je i da stanovnici Unija i Suska sami snose troškove prijevoza građevinskog materijala i solarnih sustava, kako bi im kupljene stvari stigle na vrijeme i u stanju u kojem su naručene.
Pitanje života i smrti
Paus je podsjetio kako je još u travnju, na tematskoj sjednici saborskog Odbora za pomorstvo, promet i infrastrukturu, upozorio ministra Butkovića na činjenicu da Unije i Susak nemaju trajektnu liniju.
– Tada mi je ministar odgovorio da trajekt postoji, misleći na brod naziva ‘Unije’“, rekao je Paus i dodao: „Tko god je vidio brod ‘Unije’, zna da to nije trajekt – rekao je Paus.
Paus kaže da ga čak i sam brodar opisuje kao klasični putnički brod. Naglasio je da je riječ o brodu na koji stane tek dvadesetak paleta i jedno vozilo, bez hladnjače ili osnovnih uvjeta koji bi stanovnicima olakšali svakodnevni život.
Predložio je uvođenje redovne trajektne linije, napomenuvši kako ona ne mora prometovati svakodnevno, pa čak ni tjedno, ali mora postojati. Smatra da bi optimalno rješenje bilo uvođenje linije koja bi povezivala Pulu, Susak, Unije i Lošinj, čime bi se stvorila svojevrsna „Plava magistrala“ od Pule do Zadra – nadovezujući se na već postojeće trajektne linije od Zadra, preko dalmatinskih otoka do Malog Lošinja.
– Na ovaj bi se način ljudima na Unijama i Susku omogućilo da dostojno organiziraju život, baš kao i mi na kopnu. Ovo je pitanje opstanka – pitanje života i smrti za te otoke – zaključio je Paus.
J.T.
