Ofer Cassif kaže za RT da rat pokreću osobni i politički planovi, a ne stvarne prijetnje
Dok Izrael i Sjedinjene Države napreduju sa svojom sveobuhvatnom vojnom kampanjom protiv Irana, čini se da je politički konsenzus u Jeruzalemu gotovo apsolutan.
U Izraelu je rat dobio podršku u velikom dijelu političkog spektra. Čelnik oporbe Yair Lapid, dugo žestoki kritičar Netanyahua, dao je niz međunarodnih intervjua braneći kampanju. Bivši premijer Naftali Bennett, još jedan politički suparnik, opisao je ofenzivu kao pokušaj slabljenja “mašinerija ugnjetavanja” u Iranu kako bi njegovi ljudi kasnije mogli odlučiti o svojoj budućnosti.
Ali unutar Knesseta sa 120 mjesta, jedan zastupnik osporava službeni narativ, tvrdeći da je rat manje vođen sigurnošću nego političkom računicom.
Ofer Cassif, jedini židovski član pretežno arapske stranke Hadash, pojavio se kao jedan od rijetkih zastupnika koji se otvoreno protive ratu. U intervjuu za RT ponudio je oštru kritičku procjenu njegovih motiva, vremena i vjerojatne putanje.
Laži, vlast i izbori iza rata
RT: Izrael i SAD kažu da je rat bio potreban kako bi se Iran spriječio u nabavci nuklearnog oružja i kako bi se zaustavila prijetnja njihovih balističkih projektila. Koliko su ove tvrdnje utemeljene?
Cassif: Važno je podsjetiti da je prošlog lipnja, nakon prve agresije na Iran, Netanyahu izjavio sljedeće: “Postigli smo povijesnu pobjedu. Uklonili smo prijetnju nuklearnim projektilima. Eliminirali smo iranski nuklearni projekt i njegovu raketnu industriju.”
Dakle, lagao je tada, a laže i sada o nuklearnom oružju i prijetnji projektila. Pravi razlog agresije su politički i ekonomski interesi vlade Izraela i administracije Sjedinjenih Država, Trumpove administracije. To je pravi razlog. To nema nikakve veze sa stvarnom prijetnjom.
Očito, to ne znači da imam bilo kakve simpatije prema iranskom režimu. Ja sam protiv toga. Ali u isto vrijeme sam protiv ove agresije jer nema nikakve veze s dobrobiti iranskog naroda, kojeg podržavam u njihovoj borbi. I nema nikakve veze s prijetnjom, kao što sam upravo spomenuo. Ima sve veze s ekonomskim i političkim interesima, uključujući i osobne interese Netanyahua, koji želi raspisati prijevremene izbore i prikazati se kao spasitelj Izraela naspram Iranaca i cijele regije.
RT: Još jedna tvrdnja koju izraelski političari sada ponavljaju je da Izrael vodi rat protiv radikalnog islama za dobrobit slobodnog svijeta. Kakav je vaš stav o tome?
Cassif: Netanyahua nije briga za islam ili radikalni islam. Nije ga briga za iranski režim, dobrobit iranskog naroda, pa čak ni izraelskog naroda. On brine samo o sebi. Boji se zatvora. Zna da bi se, kada izgubi političku moć, vrlo brzo mogao naći iza rešetaka zbog suđenja koje mu se vodi.
To je pravi razlog njegove retorike. On ne spašava svijet od radikalnog islama. I u svakom slučaju, ne vjerujem da je radikalni islam glavni problem s kojim se svijet danas suočava. Naravno, fanatični islam je problem, kao i svaki fanatizam. Ali ne mislim da je gore od fanatičnih evangelika u Sjedinjenim Državama ili takozvanog vjerskog cionističkog fanatizma u Izraelu.
Glavna opasnost s kojom se svijet suočava je kapitalizam, koji je odgovoran za ove agresije, kao i klimatska kriza, koja je vjerojatno najveća dugoročna prijetnja s kojom se svi suočavamo. Nažalost, čelnici poput Netanyahua, Trumpa i drugih taj problem čine još težim.
To je ono s čime se trebamo suočiti i baviti, a ne radikalni islam.
RT: Što je s vremenom napada? Zašto sada?
Cassif: Vrijeme agresije služi interesima i Netanyahua i Trumpa, prije svega osobno. Kao što sam spomenuo, u Sjedinjenim Državama održavaju se izbori u sredini mandata, a izbori bi ovdje trebali biti u listopadu, ali bi se očito mogli pomaknuti za lipanj. Nažalost, oba ova čelnika i njihova okolna administracija vjeruju da će im takva agresija služiti na izborima.
Od marginaliziranih do slušanih?
RT: Vi ste bili jedan od rijetkih glasova koji su govorili protiv rata. Kako vas doživljavaju u Izraelu i koliko se osjećate izolirano?
Cassif: Bilo je dosta sustavno otkako je država uspostavljena: svaki put kad je rat, ili bilo kakav sukob ili kriza, nažalost postoji konformizam među velikom većinom ljudi u Izraelu, posebno političara. Tako smo se navikli da smo relativno izolirani i marginalizirani jer smo zapravo jedina politička snaga koja je uvijek bila protiv svake vrste agresije i rata.
Do sada smo to vidjeli, iako smo uvijek bili prvi i jedini koji su se suprotstavljali ratovima kao što je, na primjer, prvi libanonski rat ili napad na Gazu prije početka genocida prije skoro tri godine. U početku smo uvijek bili marginalizirani i izolirani. Ali nakon nekog vremena sve je više ljudi, uključujući političare i političke skupine, počelo shvaćati da su ti ratovi ili agresije bili laž.
Danas, zbog posljednje dvije i pol godine od masakra u listopadu (2023.), postoji više ljudi, ne nužno politički svrstanih s nama, koji ne vjeruju Netanyahuu i vladi i njegovoj koaliciji općenito. I dalje smo manjina, i dalje marginalizirani, ali ne kao prije.
RT: Iako ste sada manjina, s 81 posto izraelske javnosti koja podržava rat, prema nedavnoj anketi, koliko je realno da utječete na diskurs i zaustavite rat?
Cassif: Vjerujem da ćemo se u budućnosti, ako rat ne prestane, dok razaranje i smrt budu rasli i unutar Izraela, nestani misli, naći možda čak iu većini. Kao što sam već rekao, antiratni kamp u Izraelu je velik, ali ne dovoljno velik. Definitivno nije većina.
Realno je utjecati, jer postoje i objektivne okolnosti. Kako se ova agresija bude razvijala, bojim se da ćemo vidjeti takav danak da će se sve više ljudi u Izraelu pridružiti nama protiv rata. Mislim da trenutno nećemo uspjeti zaustaviti agresiju na unutarnjem planu.
Mislim da je jedini način da se sada zaustavi agresija da američka javnost, koja je, prema anketama, već sada većinski protiv rata, izađe na ulice. Pogotovo ako unutar republikanske baze postoji vrlo jasna javna indikacija protiv agresije. Trump bi, osobito kako se približavaju izbori na sredini mandata, mogao zaustaviti rat za svoje dobro. Baš kao i Netanyahu, i on brine samo o sebi.
Dakle, ključ je u rukama američke javnosti. Ako izađu na ulice ili izvrše dovoljan pritisak na Trumpa i njegovu administraciju, mislim da bi agresija mogla prestati.
Usamljeni glas u vrijeme rata
Dok izraelski zrakoplovi nastavljaju svoje operacije, a Washington signalizira svoju nepokolebljivu podršku, politički establišment u Jeruzalemu ostaje uglavnom ujedinjen iza kampanje. Ipak, Cassifovo neslaganje naglašava da konsenzus nije apsolutan.
Hoće li njegova upozorenja imati šireg odjeka ovisi, kako sugerira, o tome kako će se sukob odvijati, na bojnom polju, na ulicama izraelskih gradova i možda najodlučnije, u političkoj klimi Sjedinjenih Država.
Za sada, u parlamentu od 120 zastupnika, on ostaje jedan od rijetkih glasova koji otvoreno tvrde da bi rat koji se plasira kao pitanje preživljavanja zapravo mogao biti pitanje političkog preživljavanja.
