Građevinski biser, koji se čudnim putevima još čudnijih dozvola, rodio na zajedničkom dijelu stambene zgrade. Optuženi novinarka, snimatelj i susjed, žrtvi Perkoviću, povrijedili su dom, odnosno krovnu oazu. Terete ih, da su ‘provalili’ na krov, premda ih je tamo vodio predstavnik stanara zgrade, čovjek koji po definiciji – smije na krov. Logika? Ako pokažeš javnosti kako izgleda krov svih suvlasnika zgrade, koji je postao privatni resort, kriv si za provalu. Ako taj krov pretvoriš u bazen s pergolom, to je izgleda, nepovrediva umjetnička sloboda.
Inkriminirano djelo se dogodilo prije četiri godine. Četiri godine šutnje, pa optužnica. I to taman kad pjevač postane toliko važan, da ga prije mega koncerta hodočasti premijer, a glavni državni odvjetnik priznaje, da bi i on učinio to isto, ali eto, ne priliči mu zbog posla. Premda jako poštuje ‘lik i djelo’. Poruka novinarima jasna: krovovi su sveta stvar, barem kad su Thompsonovi.
A DORH, koji inače uža zaboraviti nekima desetke milijuna iz proračuna, ovdje brani pergolu ko da štiti državni vrh. Jer, u ovoj verziji Hrvatske, nepovredivost doma znači i nepovredivost bazena na zajedničkom krovu. Za taracu i bazen – spremni!
Godinama mještani Trstenog mole da im se usred mjesta nacrta – zebra. Pisali su Gradu, Županiji, cestarima, slali molbe u Ministarstvo prometne ignorancije. Odgovor je uvijek bio isti: ne može, okuka je! I dok su birokrati punili škrabice papirologijom, na toj su dionici magistrale auti nerijetko igrali ruski rulet s pješacima. Ili su pješaci igrali taj rulet? Svejedno, jer neki su izgubili, neki su prošli, a stručnjaci su iznova tvrdili, kako na žalost, nema uvjeta za zebru. Ostala je jedina nada, da će uvjeti bit ispunjeni, kad se okuka sama od sebe izdrica.
A onda je na finalmentu mještanima dokokotalo. U noćnoj gerilskoj akciji, naoružani penilima, ali očito s nedovoljno piture, sami su nacrtali nekakvu iscrpljenu zebru. I to bez javnog natječaja, ponude, bez konzultacija, bez studije utjecaja zebre na okoliš! Šok i nevjerica! U državi u kojoj treba šest potpisa da promijeniš žarulju na javnoj rasvjeti, oni su se drznuli napraviti nešto korisno, i to – odma. Naravno, nadležne službe su obaviještene, a interventna ekipa je subito uklonila opasni subverzivni prometni grafit. Jer, ne daj Bože da građani sami počnu rješavati probleme; što bi tek bilo, da sutra sami zakrpaju rupu na cesti? Ili da na Batali potajno učine onaj davno obećani kružni tok. Građani bi mogli pomisliti, da im vlast više i ne treba.
Donald Trump, predsjednik SAD-a i samozvani stručnjak za sve; od gradnje zidova na granici i zatvora u močvari, do dizajna plamenih frizura, prošlog je mjeseca odlučio nazvati norveškog ministra financija. Ne zbog poslovnih odnosa ili carina, nego da dozna, kakve su mu šanse za Nobelovu nagradu za mir? Jer, kad ste Trump, logično je da miritate Nobelovu nagradu i za telefonske razgovore, objave na Twitteru i za to što niste, a mogli ste, baš svaki tjedan pokrenuti treći svjetski rat. Norvežani su navodno ostali zbunjeni, ali nisu prvi. Cijeli svijet se već godinama pita, je li taj čovjek ozbiljan ili improvizira novi reality show. Trump je u međuvremenu svima objasnio, kako je on mirotvorac stoljeća. Izraelski vojskovođa Netanyahu se s tim složio, nakon što mu se ovaj požalio, kako mu ni’ko neće dati Nobela.
Nota bene, na društvenim mrežama se priča, kako će mu Putin srediti ‘Nobela’, a zauzvrat on njemu trećinu Ukrajine. Eto, Trump je ipak zamalo zaustavio rat u obećana 24 sata. Skoro svaki dan zamalo zaustavlja ratove. Nema sumnje da će i nagradu za mir dobiti isto – zamalo. Osim ako Norveški Nobelov komitet ne uvede novu kategoriju recimo, Nobela za egomaniju ili politički stand-up, ili za najbrži mir, koji se nikad – nije dogodio.
Blagdan Velike Gospe u Hrvatskoj svake se godine slavi u duhu evanđeoskih poruka, a tek ponekad, ne’ko nadobudan uključi i po koju ideološku poruku. Ove godine je u Sinju, gvardijan Fra Marinko Vukman odlučio umjesto evanđeoskih poruka ljubavi i praštanja, vjernike počastiti stručnim procjenama nepodobnih komentara na sve društvene teme; od onih za prozivke zbog govora izbornika Zlatka Dalića, do Thompsonovih koncerata. A sve je završio vatrenim epilogom, kad je pred tisućama prisutnih kršćana prolio koktel kletvi, prokletstava i Thompsonovih refrena. A svima koji ne razumiju veličinu narodnog zajedništva za koje treba zahvaliti njegovim koncertima, on osobno želi patnju i smrt, u toj istoj patnji. I sve to, jasno, u ime Boga, Crkve i hrvatskog naroda. U viziji proroka fra Marinka, Raj očito ima posebnu VIP ložu, gdje sviraju tamburice i gitare, dok Thompson s aureolom na glavi, predvodi nebeski zbor. Zato je samo pitanje dana, kad će gvardijan iz Sinja predložiti da se u Crkveni kalendar, odmah iza sv. Ante i sv. Frane, upiše i sv. Marko Čavoglavski, zaštitnik pozornica i narodnih veselja.
