“Proteklih dana svjedoci smo sadnje zelenila, kako u Gružu tako i na Bulevaru. U Gružu dosad gotovo da nije bilo ništa, pa će svaka biljka oplemeniti prostor. No, u Ulici kralja Tomislava građani nisu baš najbolje prihvatili posađene (zamisli čega se on sjetio) brijestove. Najprije su djelovali suho, a sada, uz obilne kiše, ipak su procvjetali i ne izgledaju loše. Ali…
Trebalo je planirati dugoročno. Naš Vrtlar, u vlasništvu Grada i okolnih općina, još je prije deset godina – i ranije, dok je HNS bio na vlasti – trebao je krenuti sa sadnjom ljute naranče u rasadniku u Zatonu. Nije se to dogodilo. Umjesto da razvijamo ono što je naše, odlučili smo eksperimentirati s (jao!) brijestovima.
Nismo trebali tražiti daleko – niti jedno stablo ne cvjeta i ne daje plodove tako lijepo kao ljuta naranča. I danas, gdje god je vidimo – na zapuštenim kantunima, uz stare omirine ili u đardinima – podsjeća nas na Dubrovnik kakav pamtimo. To je naš simbol, naš identitet.
Prvi radni dan kao gradonačelnik, održat ću sastanak s upravom Vrtlara te pokrenuti projekt sadnje ljute naranče. Projekt nije kratkoročan – zahtjeva prostor, vrijeme i ulaganje, ali Grad Dubrovnik će to financirati. Uzgojit ćemo dovoljno stabala s ciljem širenja, prvo tamo gdje su nekad bila, a sada ih nema, a zatim i na nove lokacije. Gdje to ne bude moguće, sadit ćemo masline – još jednu u Gradu zaboravljenu, ali primjereno dostojanstvenu biljku za naš kraj.
Ljuta naranča ima široku primjenu. Osim što je ukrasna, koristi se u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji – za čajeve, džemove, arancine, likere, eterična ulja i pripravke za zdravlje. Plod je aromatičan, mirisan, bogat vitaminom C i raznim mineralima. Jedno stablo daje i do 500 plodova godišnje.
Pohvaljujem udrugu DEŠA, koja je prva ozbiljno krenula u valorizaciju ovog blaga. Njihov projekt “Džem od dubrovačke ljute naranče” provodio se u suradnji s Prehrambeno-tehnološkim fakultetom u Osijeku i rezultirao je ne samo kvalitetnim proizvodima, već i prepoznatljivim dubrovačkim suvenirom. DEŠA je osnovala i vlastitu proizvodnu tvrtku te pokrenula manifestacije poput “Dana ljute naranče” uz Festu sv. Vlaha.
Danas imamo manje od 2000 stabala ljute naranče na širem dubrovačkom području. Previše ih ostaje neubrano, neiskorišteno, prepušteno zaboravu. Vrijeme je da ih vratimo u javne prostore, parkove i ulice. Vrijeme je da sadimo ono što Dubrovnik prepoznaje kao svoje.
Vratimo miris Dubrovačke republike, vratimo ljutu naranču – simbol slavnog Dubrovnika. Otmimo ju zaboravu.
