Jedno od najvažnijih prapovijesnih nalazišta u Dalmaciji ponovno je u središtu znanstvene pozornosti. Mujina pećina, smještena sjeverozapadno od Kaštela, nedaleko od ceste prema Labinu Dalmatinskom, čuva tragove ljudske aktivnosti znatno starije nego što su arheolozi dosad mogli pouzdano potvrditi.
U međunarodnom znanstvenom časopisu Antiquity, koji objavljuje Cambridge University Press, objavljen je rad pod vodstvom hrvatskog arheologa prof. dr. sc. Ivora Karavanića. Novo datiranje pokazuje da najstariji istraženi slojevi Mujine pećine potječu iz razdoblja prije približno 73.000 do 82.000 godina.
Riječ je o iznimno važnom rezultatu jer su prethodna datiranja ljudsku prisutnost na lokalitetu uglavnom smještala u razdoblje između 49.000 i 39.000 godina prije sadašnjosti. Novi podaci tako pomiču potvrđenu kronologiju ljudske aktivnosti u ovom dijelu Dalmacije za približno 30.000 godina u prošlost.
Na značaj otkrića upozorio je i Muzej grada Kaštela, koji je javno predstavio rezultate istraživanja i čestitao autorima na znanstvenom doprinosu.
Najstariji slojevi otkrivaju iznenađujuće datume
Znanstveni rad pod naslovom Mousterian occupations in Dalmatia, Croatia: early dates suggested by optically stimulated luminescence potpisuju Ivor Karavanić, Slobodan Miko, Marko Banda, Giovanni Boschian, Rory Becker i Fred H. Smith.
Autori su analizirali uzorke iz triju arheoloških slojeva Mujine pećine primjenom metode optički stimulirane luminiscencije, poznate kao OSL.
Rezultati su pokazali sljedeće:
- Sloj E3C, najstariji među analiziranima, datiran je na približno 73.000 do 82.000 godina prije sadašnjosti.
- Sloj E3A star je između 65.000 i 73.000 godina.
- Sloj B, koji pripada mlađem dijelu slijeda, datiran je na približno 35.000 do 39.000 godina.
Središnja procijenjena starost najdubljeg analiziranog sloja E3C iznosi 77.800 godina, uz statističku nesigurnost od približno 4.300 godina. Za sloj E3A dobivena je starost od oko 69.100 godina.
Ti podaci pokazuju da se najstarija faza korištenja pećine odvijala znatno prije razdoblja na koje su upućivala ranija istraživanja.
Kako su znanstvenici odredili starost od gotovo 80.000 godina?
Za razliku od radiokarbonske metode, koja ima ograničenja pri određivanju starosti vrlo davnih nalaza, optički stimulirana luminiscencija omogućuje datiranje znatno starijih sedimenata.
Metoda se temelji na mjerenju energije koja se tijekom vremena nakuplja u mineralnim zrncima, primjerice kvarcu. Kada su takva zrnca posljednji put bila izložena Sunčevoj svjetlosti, njihov se luminescencijski signal u velikoj mjeri poništio. Nakon što su zatrpana sedimentom, signal se ponovno postupno nakupljao.
Laboratorijskom analizom moguće je procijeniti koliko je vremena prošlo od posljednjeg izlaganja svjetlosti, odnosno od taloženja sedimenta.
Uzorci za novo istraživanje prikupljeni su 2020. godine, a datiranje je provedeno u laboratoriju Šleskog tehnološkog sveučilišta u Gliwicama u Poljskoj.
Važno je naglasiti da znanstvenici nisu izravno datirali ljudske kosti, nego sedimentne slojeve povezane s musterijenskim kamenim izrađevinama. Upravo ta povezanost omogućuje zaključivanje o znatno ranijoj ljudskoj prisutnosti na nalazištu.
Mujina pećina: Jedno od najvažnijih nalazišta neandertalaca u Hrvatskoj
Mujina pećina nalazi se na približno 280 metara nadmorske visine, u krškom području sjeverno od Kaštela i Trogira. Riječ je o razmjerno maloj špilji, približno deset metara dubokoj i osam metara širokoj, ali njezino arheološko značenje daleko nadilazi veličinu samoga prostora.
Sustavna arheološka istraživanja provodili su Muzej grada Kaštela i Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 1995. do 2003. godine.
Na nalazištu su otkriveni brojni kameni alati koji pripadaju musterijenskoj kulturi, karakterističnoj za srednji paleolitik i osobito povezanoj s neandertalcima.
Među nalazima su različite vrste strugala, nazubljenih alatki i drugih obrađenih kamenih predmeta koji svjedoče o sposobnosti tadašnjih zajednica da izrađuju i koriste specijalizirano oruđe.
Pronađeni su i životinjski ostaci, tragovi obrade životinjskih trupova te ognjišta. Ti nalazi govore o svakodnevnim aktivnostima prapovijesnih stanovnika, od pripreme hrane do izrade i održavanja oruđa.
Iako na lokalitetu nisu pronađeni ljudski fosilni ostaci, karakter pronađene kamene industrije i arheološki kontekst upućuju na korištenje pećine od strane neandertalskih zajednica.
Zašto je otkriće toliko važno za povijest Dalmacije?
Dosadašnji radiometrijski podaci za srednji paleolitik Dalmacije uglavnom su upućivali na ljudsku prisutnost tijekom razdoblja prije približno 57.000 do 29.000 godina.
Novo istraživanje pokazuje da najstariji slojevi Mujine pećine pripadaju znatno ranijem razdoblju, uključujući završetak morskog izotopnog stadija MIS 5 i prijelaz prema MIS 4, kada su se klimatski uvjeti na europskom prostoru mijenjali.
Otkriće ima i šire regionalno značenje. Dobiveni datumi približavaju Mujinu pećinu starijim srednjopaleolitičkim horizontima poznatima s nalazišta Crvena stijena u Crnoj Gori, dok autori navode i usporediv, zasad neobjavljen rezultat iz Velike pećine u Kličevici.
Nova kronologija omogućit će preciznije usporedbe načina izrade kamenog oruđa, razvoja musterijenskih industrija i mogućih kontakata prapovijesnih populacija na istočnoj obali Jadrana.
Najstariji slojevi Mujine pećine osobito su zanimljivi zbog brojnih poprečnih strugala, karakterističnih za regionalnu skupinu musterijenske industrije poznatu kao balkanski šarentijen.
Važnost ovog otkrića zato nije samo u pomicanju starosti nalazišta. Ono otvara prostor za novo sagledavanje rasprostranjenosti, prilagodbe i trajanja neandertalske prisutnosti na području Dalmacije tijekom srednjeg paleolitika.
Hrvatski arheolozi pomaknuli granice dosadašnjih spoznaja
Rad je prvi put objavljen na internetu 22. srpnja 2026. godine, a uvršten je u listopadsko izdanje časopisa Antiquity.
Njegovi autori zaključuju da novi rezultati predstavljaju najstarije dosad dobivene radiometrijske datume s arheološkog nalazišta u Dalmaciji te potvrđuju da su zajednice koje su izrađivale musterijensko oruđe ovdje djelovale barem 30.000 godina ranije nego što su prethodne datacije upućivale.
Muzej grada Kaštela istaknuo je kako je riječ o značajnom pomaku u istraživanju srednjeg paleolitika, koji Mujinu pećinu dodatno učvršćuje među najvažnijim prapovijesnim nalazištima širega jadranskog prostora.
Otkriće još jednom potvrđuje koliko je arheološka baština Dalmacije važna za razumijevanje daleke europske prapovijesti. Nalazište koje je desetljećima pružalo ključne podatke o životu neandertalaca sada je dobilo i znatno stariju kronologiju, a buduća istraživanja mogla bi dodatno razjasniti najranije faze ljudske prisutnosti u ovom dijelu Jadrana.
Moja reakcija na članak je…
