Tragedija u domu za starije osobe u Tuzli, u kojoj je život izgubilo deset štićenika, ponovno je otvorila pitanje tko zapravo brine o osobama treće životne dobi u Bosni i Hercegovini – i zašto o njima govorimo tek kada se dogodi nesreća.
Jesu li uvjeti u domovima dostojni života ili se o tome šuti? Liste čekanja su duge, kapaciteti nedostatni, a cijene boravka često prelaze osnovna primanja umirovljenika, prenosi BHRT.
Gerontološki centar Sarajevo – mjesto nade
U Federaciji BiH socijalna zaštita je u nadležnosti općina, gradova, kantona i entiteta. Na području Kantona Sarajevo postoji samo jedna javna ustanova za smještaj starijih osoba – Kantonalna javna ustanova „Gerontološki centar“.
Muharema Kapo jedna je od 345 korisnika ovog doma. Na trećem katu, uz pomoć osoblja, već više od dvije godine živi, kako kaže, mirnije i sigurnije nego ranije.
„Imam jesti, imam sve, peru nas, kupaju nas, kud ćeš bolje. Da sam kod kuće, to ne bih mogla. Ima osoblje koje te izvede u šetnju – ovo je naša kuća, naša svetinja“, kaže Muharema.
Slično misle i Brigita i Rahima, koje ističu da dom nije samo mjesto za odmor, nego i za društvo, kreativnost i brigu.
„Bila sam u privatnom domu, ali sam molila djecu da me prebace ovamo. Ovdje se mogu družiti i baviti svojim aktivnostima“, kaže Brigita.
„Domovi su prihvatljivi, cijene su realne, ali mirovine su male. Nama je ovdje lijepo, uživamo, a drugi rade za nas“, dodaje Rahima.
Cijene i liste čekanja
Cijene boravka ovise o zdravstvenom stanju korisnika. U privatnim domovima one mogu dosegnuti i do 2.000 KM. U javnim ustanovama, poput Gerontološkog centra, kreću se između 700 i 1.000 KM mjesečno.
„Smještaju se odmah osobe u stanju socijalne potrebe koje dolaze preko centara za socijalni rad. Nakon njih slijede obitelji šehida, RVI, pa korisnici koji sami potpisuju ugovor“, pojašnjava viša stručna suradnica Sanela Đešević.
Redovite kontrole i nadzor
Iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice KS navode da se nadzor nad radom Gerontološkog centra redovito provodi putem socijalne, zdravstvene i sanitarne inspekcije.
„Kontroliraju se higijenski, tehnički i stručni standardi, kao i zakonitost postupanja prema korisnicima. Vlada Kantona Sarajevo sudjeluje u financiranju ustanove kroz proračunska sredstva i odobravanje cjenika“, navode iz Ministarstva.
Tuzla kao upozorenje
U domu u Tuzli, kako tvrde vijećnici Gradskog vijeća, uvjeti nisu bili zadovoljavajući. Na lošu situaciju upozoravalo se i ranije, ali bez odgovarajuće reakcije institucija.
„Cijeli sustav koji je trebao reagirati ranije – zakazao je. Nema odgovornosti jer se zakoni ne provode“, ističe Vehid Jahić, predsjednik Stranke umirovljenika Gradske organizacije Tuzla.
Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić dodaje da problem počinje i prije nego što domovi prime prve korisnike – već u samoj gradnji.
„Pravila gradnje su iz bivšeg sustava i ne zadovoljavaju današnje standarde. Imate situaciju da kroz vrata ne možete provući bolesnički krevet“, upozorava Delić.
Starenje ne smije biti strah
Korisnici Gerontološkog centra poručuju da starenje ne smije značiti preživljavanje, nego dostojanstven život uz pažnju i sigurnost.
Uz 24-satnu brigu i predanost osoblja, za mnoge je ovaj dom mjesto nade i mira. Povjerenje u ljude koji o njima brinu, kažu, jedino je što im je ostalo.
