Kineske rakete su daleko moćnije od iranskih
Jedno od najvećih američkih obrambenih ulaganja i jedna od sposobnosti za koju Pentagon smatra da je njegova najveća prednost u bilo kojem pogledu s Kinom, zapravo bi mogla biti najveća ranjivost američke vojske. To se odnosi na 30-40 glavnih imenovanih američkih vojnih baza diljem Azije. Brojne manje lokacije, logistička središta i zajednički objekti podržavaju ove veće objekte. Štoviše, ove baze i pomoćni objekti smještaju desetke tisuća aktivnog vojnog i civilnog osoblja Ministarstva rata.
O ovoj temi u subotu piše specijalizirani američki medij National Security Journal u autorskom tekstu Brandona J. Weicherta.
Amerika je od kraja Drugog svjetskog rata provela desetljeća gradeći ove ključne baze diljem Indo-Pacifika. Sada je svaka od njih od multiplikatora snage američke vojske postala glavna strateška odgovornost.
To je u potpunosti zbog kineske predanosti svojoj strategiji protiv pristupa/uskraćivanja područja (A2/AD). Ova strategija inzistira na uskraćivanju američkih vojnih prednjih baza s kojih Amerikanci mogu pokretati napade na kineske snage koje bi mogle napadati Tajvan ili drugog američkog saveznika, poput Japana ili Filipina.
Iranski rat kao upozorenje za rat s Kinom
Washington je u nedavnom iranskom ratu osjetio koliko lako američke vojne baze u spornoj regiji mogu od strateških resursa postati ranjive točke. SAD su uspostavile više od desetak ključnih američkih vojnih objekata oko Islamske Republike Iran. Međutim, čim su počela neprijateljstva, Iranci su uporabili svoje moćne balističke rakete i dronove kako bi uništili te objekte.
Sada u Washingtonu postoji stvarna zabrinutost da im neće biti dopušteno obnoviti baze na bilo koji smisleni način. Zbog političkih pitanja koja se javljaju tijekom iranskog rata, još je veća zabrinutost da lokalne vlasti ne dočekuju Amerikance natrag u njihove zemlje.
Uostalom, upravo su američke baze u arapskim državama učinile da te arapske nacije budu prioritet za iranske rakete i dronove.
Ti napadi su prouzročili ogromnu štetu gospodarstvima regije.
Azijske države koje su domaćini američkih baza vjerojatno proučavaju arapsko iskustvo i brinu se zbog onoga što bi se moglo dogoditi njihovim zemljama. Štoviše, dotične američke baze morale su biti masovno evakuirane u pripremi za neprijateljstva jer obrana tih baza od razine iranskih napada roja nije bila moguća s obzirom na ograničenja američkih obrambenih zaliha. Svaki rat s Kinom povećao bi te rizike za američke baze u Aziji deseterostruko.
Kina ima beskonačno više projektila i rojeva dronova, a da ne govorimo o naprednom hiperzvučnom oružju, nego što su ih imali Iranci u nedavnom ratu.
Američke baze nisu spremne za kineski raketni rat
Štoviše, američke baze na Bliskom istoku bile su loše pripremljene za napad. Malo je planera u Washingtonu očito razumjelo da Iranci mogu lako opsjedati te američke baze svojim rojevima raketa i dronova. Taj nedostatak razumijevanja unutar Pentagona značio je da je skloništa u bazama bilo malo i da su slabo branjena.
Slični uvjeti postoje u američkim objektima diljem Indo-Pacifika. A kinesko oružje ima veći domet nego što su ga iranske rakete i dronovi imali nad Amerikancima.
Problem prvog otočnog lanca: Iran
Američke baze postavljene u prednjem dijelu područja poznatog kao Prvi otočni lanac (regija koja se proteže od ruskog poluotoka Kamčatka preko Japana i Tajvana do Filipina) posebno su izložene riziku od kineskog napada. Samo u Japanu postoji oko 15 baza koje su sada ugrožene. No, kineski domet njihovih raketa premašuje domet Prvog otočnog lanca danas. Mogu ugroziti neke američke baze u Drugom otočnom lancu.
Prema izvješću o betonskom nebu Instituta Hudson, američke baze raspoređene unaprijed vidjele su ograničena ulaganja u jačanje svoje infrastrukture.
Guam, najvažnija američka vojna baza u regiji, nije čak ni ojačana. Amerikanci su izgradili nekoliko ojačanih skloništa ne samo za svoje osoblje u bazama već i za skupe platforme koje su tamo stacionirane.
Na primjer, bombarderi dugog dometa B-2 Spirit nevidljivi su na pisti.
Rješenje proračuna moglo bi doći prekasno
Iako je najnoviji zahtjev za američki obrambeni proračun zapanjujućih 1,5 bilijuna dolara, od čega veliki dio ide na opće povećanje obrane američkih baza, trebat će neko vrijeme da se te izmjene dogode – i nema jamstva da će čak ni prijateljski Kongres pod kontrolom republikanaca na kraju pristati na tu razinu obrambene potrošnje.
S obzirom na sve veće strahove da se Kinezi spremaju uskoro početi neprijateljstva u Prvom otočnom lancu, a izvješća se množe i potvrđuju izvorno izvješće ovog autora da se zalihe ključnih sustava naoružanja američke vojske – posebno protuzračne obrane – iscrpljuju do kritičnih razina (s više od pet godina zakašnjenja za zamjenu tih sustava), veliki su izgledi da će ključne američke baze u Aziji uskoro biti napadnute.
I da će napadi na te baze uspjeti u njihovom onesposobljavanju, čime će se negirati bilo kakva projekcija moći koju američka vojska namjerava primijeniti nakon što Kina započne neprijateljstva protiv svojih susjeda koje podržava SAD.
Preispitivanje američke strategije u Aziji
Mudriji postupak Washingtona bio bi smanjiti svoj utjecaj, barem u Prvom otočnom lancu, prije početka neprijateljstava i reorganizirati cijelu svoju veliku strategiju odvraćanja Kine tamo.
Iskreno, SAD je izgubio Prvi otočni lanac zbog kineske raketne nadmoći. Malo je vjerojatno da Washington može lako preokrenuti matematiku te nadmoći u skorije vrijeme, s obzirom na ozbiljne američke deficite u obrambeno-industrijskoj zoni.
Držanje američkih snaga raspoređenih tamo je neodgovorno jer njihova prisutnost tjera Kinu na neprijateljstvo, a trenutna neravnoteža snaga, koja sada pogoduje Kini, osigurava da će ključne američke postrojbe biti izgubljene prije nego što se uopće mogu uključiti u borbu.
Medij: Iranska ‘flota komaraca’ je strateška prijetnja američkoj vojsci: evo što rade
