KONAVLE – Dok su se stanovnici i gosti Konavala gušili u kilometarskim prometnim čepovima na jedinoj lokalnoj cesti, načelniku Boži Lasiću spas je stigao s – crnogorskog brda. Glasno ukazivanje na zastavu Srpske pravoslavne crkve, izvješenu uz granicu s Hrvatskom na blagdan Svetog Ilije, poslužilo je kao savršena dimna zavjesa za skretanje pažnje s nagomilanih komunalnih problema. No, priča o spornoj zastavi s četiri ocila daleko je složenija od dnevno-političkog spiniranja: iza simbola koji lokalna vlast proglašava iznenadnom provokacijom krije se višestoljetna crkvena tradicija, ali i mračna, trauma nabijena povijest Domovinskog rata zbog koje ovaj znak u Hrvatskoj više nikada neće biti viđen kao bezazlen.
Nakon kaosa u svojoj općini s nevjerojatnim gužvama na jedinoj cesti koja povezuje mjesta u Konavlima, HDZ-ov načelnik Božo Lasić kao da je jedva dočekao da prebaci lopticu na neki drugi problem i eto ga.
Brdo ukazanja konavoskog načelnika
Ukazao mu se na brdu Sveti Ilija, poviše Vitaljine, uz samu granicu s Crnom Gorom, ali – na crnogorskoj strani. Srpska zastava, kako je on to kazao, izvješena je na tamošnju crkvicu kao “provokacija na Dan oslobodilačke akcije Oluja”. Nedugo nakon toga ukazali su nam da to niti je bila provokacija, niti ta zastava vijori tamo samo jučer. Ali, idemo redom…
Crkva Svetog Ilije pravoslavna je crkva i ona je proslavljala slavu svog sveca zaštitnika 02. kolovoza, što je ujedno i slava mnogih mjestana sela Žvinje. Nadalje, istina je da se ne radi o službenoj republičkoj zastavi Crne Gore, ali nije ni službena zastava Srbije, ni Bosne i Hercegovine, već srpske pravoslavne crkve.
Zastava Srpske pravoslavne crkve (SPC) s križem i četiri ognjila (često nazivana i „4S“zastava (ćirilično “C” je latinično “S”)) službeno je utvrđena ustavnim aktima te Crkve još 1931. godine, a potvrđena je i u poslijeratnim ustavima iz 1947. i 1957.
Četiri ocila (često tumačena kao četiri ćirilična slova „S”) zapravo vode podrijetlo od tetragrama s četiri slova „beta” (Β) iz vremena bizantske dinastije Paleolog, koja su značila „Car nad carevima caruje nad carevima”. Srbi su taj vizantijski motiv preuzeli u srednjem vijeku, a kroz stoljeća je poprimio nacionalno i crkveno značenje.
U narodnoj tradiciji simbol se povezuje sa Svetim Savom i krivicom „Samo sloga Srbina spasava”, iako povjesničari ističu da se radi o stiliziranim ognjilima (kresivima). Kombinacija panslavenskih/srpskih narodnih boja (crvena, plava, bijela) i grba s križem i ocilima postepeno se razvijala kroz 19. stoljeće unutar autonomnih crkvenih središta.
Zloupotreba vjerskih i nacionalnih simbola u ratnoj propagandi i agresiji
Tijekom Domovinskog rata (1991.–1995.), tradicionalni simboli poput križa i četiri ocila pretrpjeli su tešku političku i vojnu instrumentalizaciju u svrhu poticanja velikosrpske agresije. Umjesto izvornog vjerskog i kulturnog značenja, ovo je znakovlje postalo službeni i neslužbeni amblem raznih paravojnih postrojbi, poput „Belih orlova” ili „Arkanovih tigrova”, koje su ga isticale na svojim uniformama, zastavama i oklopnim vozilima.
Spajanjem sakralnih elemenata s radikalnom političkom ideologijom, ratna je propaganda nastojala opravdati osvajačke pohode i etničko čišćenje nesrpskog stanovništva, prikazujući političke ciljeve stvaranja homogene države kao tobožnju „obranu vjere i stoljetnih ognjišta”.
U praksi je ovo znakovlje postalo izravan alat psihološkog terora i obilježavanja okupiranog teritorija. Pripadnici pobunjeničkih i paravojnih snaga sustavno su ispisivali grafite s križem i četiri slova „S” na zidovima razrušenih katoličkih crkava, miniranih kulturnih objekata i napuštenih obiteljskih kuća prognanih Hrvata.
Zbog takve masovne primjene u kontekstu ratnih zločina, razaranja gradova poput Vukovara i zapaljenih Konavala te protjerivanja civilnog stanovništva, ovi su simboli u kolektivnoj svijesti žrtava izgubili svoj neutralni povijesni kontekst. Umjesto vjerskog identiteta, oni i danas u javnosti prvenstveno simboliziraju agresiju, stradavanje i politiku razaranja.
Može li se ovakva zastava u Hrvatskoj tretirati kao bezazlen simbol vjere u Boga?
U Republici Hrvatskoj ova zastava nije zabranjena, ako se ističe na vjerskom objektu i za vrijeme vjerske proslave. No ona Hrvatima više nije bezazlen simbol, jednako kao što nije ni ustaško “U” ili nekima crvena zvijezda petokraka.
Ovakvu zastavu, doduše, viđali smo na više mjesta u Crnoj Gori. Primjerice na Crkvi svetog Nikole u Kotoru. Viđali smo je i na moru, u malom ribarskom mjestu Bigova, isto u Crnoj Gori. Ogromna takva zastava izvješena je i uz glavni pravoslavni hram u Gradišci u Bosni i Hercegovini.
Hram Pokrova Presvete Bogorodice u Gradišci, uz samu granicu s Republikom Hrvatskom
Crkva se zove Hram Pokrova Presvete Bogorodice i smješten je u samom centru grada, na atraktivnoj lokaciji u blizini graničnog prijelaza, tako da nijedan putnik koji tuda izlazi iz BiH ne može nezamijetiti nesrazmjer ogromne zastave s 4S u odnosu na malenu zastavu države kojoj ta ckrva pripada.
Htjeli – ne htjeli, ovakve zastave postavljene na “strateškim” mjestima doista se mogu poistovjetiti s provokacijom, no ipak, neke općine i gradovi, poput Konavala, imaju puno veće probleme od onih na koje njihovi manje ili više sposobni načelnici i gradonačelnici žele skrenuti.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
Preko tjedna vodili normalne živote, a vikendom “oslobađali bijelu tehniku” po Konavlima – Tko su zapravo bili crnogorski „vikend ratnici“?
Pojam “vikend ratnici” jedan je od najmračnijih fenomena ratova u bivšoj Jugoslaviji, a u Crnoj Gori označava civile koji su tijekom radnog tjedna vodili “normalne” živote, da bi vikendom, uz podršku tadašnjih vlasti ili paravojnih struktura, odlazili preko granice u pohode na susjedne zemlje. Tzv. “vikend ratnici” bili su dobrovoljci,
