Gospodin Nikola u svojim 80-ima, u utorak je sjeo u autobus Prometa, linija br.8, ni ne sluteći što će mu se dogoditi prilikom izlaska. Naime, izgubio je novčanik s dokumentima i 20 eura te je odmah pomislio da mu preostaje samo šetnja po šalterima.
Ali onda su se dogodili ljudi kakve rijetko srećeš.
“Novac je najmanje bitan”
Njegova kći na je objasnila situaciju i zamolila za pomoć preko Fb grupa, a sve kako bi se pronašao novčanik u kojem su osim dokumenata bili i ključevi.
“Moj otac je danas popodne izgubio mali smeđi novčanik s patentom, najvjerojatnije u autobusu broj 8 ili na autobusnoj stanici kod Firula.
U novčaniku su osobna iskaznica, vozačka dozvola, bankovne kartice i 20 €.
Novac je najmanje bitan — naravno, ali nadamo da je novčanik pronašla poštena osoba i da ćemo uspjeti vratiti dokumente.
Ako ga je netko pronašao ili čuo da ga je netko pronašao, molim vas javite mi se u inbox ili na broj xxxxxx
“, objavila je na društvenim mrežama, te unatoč očevoj molbi da odmah krene na policiju po nove dokumente, zamolila ga da pričeka bar jedan dan. I dobro je učinila.
Iznenađenje na kućnim vratima
Već je sutradan uslijedilo iznenađenje. Njegovom je ocu na vrata stana pokucao vozač autobusa, Ante Pirka iz Podstrane.
“Donio je novčanik natrag, onakav kakav je i bio. U novčaniku nije nedostajalo niti centa”, govori nam Nikolina kći. Dodaje kako se i ovim putem zahvaljuje vozaču Anti ali i jednom divnom nepoznatom mladiću koji je pronašao novčanik i predao ga vozaču.
Naime, kako im je sam vozač ispričao iza ove priče stoji i još taj jedan divan lik.
“Pošteni momak, putnik u autobusu, pronašao je novčanik na sjedalu i odmah ga predao vozaču. A vozač Ante, onaj koji je prekjučer popodne vozio osmicu, nije ga ostavio u pretincu ni čekao tko će se javit, odvezao se do stana mog oca i osobno mu vratio izgubljeno.
“Hvala Ante, ali hvala i tebi nepoznati pošteni momče”
Ti divni ljudi nisu niti novce uzeli. Poštedjeli su starog čovika od šetnje po šalterima”, poručila je čitateljica koja nam se javila u redakciju, uz jednu jedinu želju: neka ovaj tekst dođe do vozača Ante i do momka koji je novčanik pronašao i predao.
A mi prenosimo tu želju dalje. Hvala, Ante, vozaču osmice. Ali još više, hvala tebi, nepoznati pošteni momče, što si se zaustavio, podigao tuđe i vratio ga onom kome pripada. Takvi su ljudi oni zbog kojih grad još uvijek diše toplinom.
**Namjeravate li i vi javiti priču o poštenju, dobrom djelu ili ljudima koji su vam pomogli? Javite nam se u redakciju — takve priče treba čuti.
Moja reakcija na članak je…
