Nova pravila isplate odšteta za prometne nesreće izazvane naletom na divljač na cestama u Zakonu o lovstvu, kojeg je Vlada jučer uputila u Sabor, odgovaraju svim ključnim sudionicima u ovom procesu, osim vozačima.
Dosadašnji model pokrivanja troškova šteta kroz jedinstvenu policu, čiji je nositelj bio Hrvatski lovački savez, a isplate za to su stizale iz proračuna Ministarstva poljoprivrede, pokazao se skupim i neodrživim.
Iz godine u godinu su izdaci za državni proračun rasli, u prošloj godini dosegnuli su rekordnih 14,9 milijuna eura, a za ovu godinu je, zbog primjetnog rasta broja naleta i odštetnih zahtjeva, predviđen još i veći iznos, gotovo 16 milijuna eura, piše Marija Brnić za Poslovni dnevnik.
Rizik na onom tko vozi
Takvu dinamiku uvelike se povezivalo s ‘labavim’ pristupom dokazivanju odgovornosti prilikom prijavljivanja šteta, pa se po novome naglasak stavlja na uvođenje načela dokazane krivnje. Ukratko, država više neće biti “široke ruke”, lovci će biti oslobođeni toga da ih se unaprijed smatra krivima, a vozači će se morati potruditi dokazati odgovornost drugih za štetu koju su pretrpjeli zbog naleta divljači na cesti. Podjela odgovornosti jasno je postavljena, a njome vozači definitivno neće biti zadovoljni.
Lovci su, naime, po novome odgovorni za štete samo ako su se životinje na cesti pojavile zbog njihovih aktivnosti, odnosno ako su na prometnicu istrčale tijekom samog lova. Upravitelji cesta, čija je odgovornost za ove slučajeve inače utvrđena zakonom o cestama, troškove odštete plaćat će samo u slučajevima ako se nalet na divljač dogodi na autocesti ili cesti na kojoj je utvrđen propust u održavanju zaštitne infrastrukture i neoznačavanja mjesta na kojima se pojavljuje opasnost izlaska divljači.
Vozač, pak, ima odgovornost ako je nepropisno vozio, prebrzo i u alkoholiziranom stanju, ali trošak štete pada na njegov teret i u slučaju da se ne utvrdi odgovornost ostalih. Logika od koje polazi nadležno Ministarstvo poljoprivrede je, naime, da osoba koja upravlja autom odgovara za posljedice kretanja čak i kada nema ničije krivnje, prenosi N1.
– Štetu se može potraživati samo od osobe koja je odgovorna, a odgovoran je onaj tko kontrolira opasnost. U slučaju da nema odgovorne osobe, vozač je taj koji stvara rizik, jer upravlja motornim vozilom, odnosno opasnom stvari – stoji u pojašnjenju koje je resorno ministarstvo dalo tijekom javne rasprave na ovaj zakonski prijedlog, uz jasnu poruku da – vozač ne plaća svoju štetu zato što je kriv, nego zato što nema nikoga drugoga tko bi bio odgovoran, a rizik vožnje pripada onome tko vozi. U svakom slučaju, lovci će sada predahnuti, jer neće automatizmom biti glavni nositelj tereta ovih postupaka.
No, s druge strane će i samo dokazivanje odgovornosti vozačima od sada biti puno kompliciranije, za razliku od dosadašnjeg modela u kojemu sam vozač nije morao istraživati tko upravlja cestom ili pod ingerencijom kojeg lovačkog društva je područje na kojem je naletio na životinju. Bilo je dovoljno samo policijski zapisnik s očevida nakon nesreće u predviđenom vremenskom roku upisati na online portal HLS-a.
Rješenje na koje se i vladinom zakonskom prijedlogu vozače otvoreno upućuje vrlo jasno daje i sliku komu će nova praksa ići ‘na mlin’.
Rast troškova osiguranja
“Za zaštitu od nepredvidivih rizika u prometu služe komercijalni alati poput kasko osiguranja”, savjet je iz javne rasprave vozačima koji žele imati potpunu sigurnost od financijskog gubitka nakon naleta na divljač. Osiguravajuća industrija, nema sumnje, pozitivno će dočekati ovo rješenje, jer kasko policama pokriveno je tek nešto više od desetine vozila u Hrvatskoj.
Istina, već duže vrijeme se poticalo razmatranje kao jednog od rješenja uvođenje solidarnog doprinosa, koji podrazumijeva da se iz obveznog autoosiguranja jedan manji iznos izdvaja u zajednički fond, no tek to bi podrazumijevalo poskupljenje troškova osiguranja, pa se očito odustalo od te solucije.
I.M.
