Nakon tri godine provedene na radu u Njemačkoj, Božo Dolić odlučio se vratiti u Livno te zajedno s ocem nastaviti obiteljsku tradiciju bavljenja poljoprivredom.
„Tri godine proveo sam u Njemačkoj. Vidio sam kako izgleda život tamo i odlučio se vratiti te nastaviti posao kojim se bavila moja obitelj. Gdje god da živiš, moraš raditi, ali ovdje ipak imaš više vremena za život“, kaže Dolić u razgovoru za Fenu.
Ovaj 26-godišnjak prije četiri godine krenuo je s dvadesetak hektara, a proizvodnju je iz godine u godinu širio do današnjih 230 hektara.
Najveći dio površina zauzima silažni kukuruz, uzgaja i soju, dok dio zemljišta koristi za košnju, proizvodnju sijena i rolo-bala.
Većinu posla obavljaju on i otac, dok im tijekom intenzivnijih sezonskih radova pomaže još nekoliko ljudi. Ulaganjem u veću i suvremeniju mehanizaciju nastoje posao učiniti učinkovitijim i smanjiti potrebu za dodatnom radnom snagom.
Dolić kaže kako se u poslu dobro nadopunjuju. Otac donosi dugogodišnje iskustvo u mehanici i radu na zemlji, dok se on lakše snalazi s novim tehnologijama koje sve više ulaze u svakodnevnu poljoprivrednu proizvodnju.
„Što se tiče mehanike i rada u polju, puno sam naučio od oca. S druge strane, danas ima puno nove tehnologije i tu se ja lakše snalazim“, navodi Dolić.
Ističe kako je poljoprivreda posao u kojem se čovjek stalno mora prilagođavati i učiti, bez obzira na godine iskustva.
„Svake godine naučiš nešto novo, bilo da je riječ o sjetvi, zaštiti biljaka, uvjetima sjetve ili pripremi tla. To je izazovan posao“, kaže Dolić.
Dodatni izazov ove godine donijela je suša, koja je ostavila posljedice i na njihovim površinama. Dolić procjenjuje kako bi urod mogao biti oko 20 posto manji u odnosu na prošlu godinu, iako se usjevi zasad relativno dobro drže.
„Puno ulažemo u tlo, koristimo kvalitetna gnojiva i redovito radimo analize zemlje. Kukuruz je sada u fazi oprašivanja i moguće je da će zrno biti nešto sitnije nego prošle godine, ali za sada je stanje zadovoljavajuće“, kaže Dolić.
U proizvodnji se, dodaje, nastoje osloniti na stručne preporuke, ali i na iskustvo koje stječu iz sezone u sezonu.
„Struka je na prvom mjestu, ali puno toga dolazi i iz prakse. Nešto pokušate pa vidite što se pokazalo dobrim. Radimo analizu tla i zemlji dajemo ono što joj je potrebno, ne radimo napamet“, govori Dolić.
Oko 90 posto njihove proizvodnje čini silažni kukuruz, a uz njega uzgajaju i soju. Sve što proizvedu plasiraju na tržište Bosne i Hercegovine.
Jedan od većih kupaca je farma Marena u Posušju, kojoj godišnje isporučuju nekoliko tisuća tona silažnog kukuruza, a surađuju i s drugim farmama. Dolić kaže kako zasad nemaju problema s plasmanom te da bi mogli prodati i veće količine kada bi ih mogli proizvesti.
„Najteže je dok se ne probijete na tržište. Kada imate kvalitetu i ljudi prepoznaju da je proizvod dobar, onda vas sami traže. Mi praktički sve što proizvedemo prodamo. Najviše radimo na kvaliteti i na tome da kupci budu zadovoljni“, ističe Dolić.
U širenju proizvodnje pomažu im i potpore za poljoprivredu. Dolić je ove godine, kao mladi poljoprivrednik, ostvario potporu Grada Livna koju je iskoristio za nabavu pneumatske sijačice za kukuruz, a koristi i federalne te županijske programe potpore za nabavu nove mehanizacije.
Takve programe smatra važnima, ali naglašava kako potpore same po sebi nisu dovoljne bez vlastitih ulaganja i rada.
Ni sadašnjih 230 hektara ne vidi kao konačnu granicu. Cilj mu je ratarsku proizvodnju povećati na približno 300 hektara, a nakon toga razmišlja i o pokretanju tova bikova.
Proizvodnja mlijeka zasad ga manje privlači zbog nestabilnih cijena i visokih troškova.
Nakon iskustva života i rada u Njemačkoj, Dolić vjeruje kako mladi koji su spremni ozbiljno raditi i ulagati svoju budućnost mogu graditi i u Livnu.
„Tko se želi truditi, može uspjeti i ovdje. Može se jako lijepo živjeti od poljoprivrede, ako se čovjek tome posveti i ozbiljno radi“, poručuje Dolić.
Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore
