Umirovljeni kapetan Josip Valković, vitalni Vrbničan za tri će mjeseca proslaviti čak 102. rođendan.
More je obilježilo Valkovićev život, iako, kako sam kaže, nikada nije sanjao da će postati pomorac.
– To mi nikada nije bilo ni na pameti! Nikada, ja sam pomorac silom prilika – govori kapetan u mirovini. A te su prilike bile ratne. Nakon završene građanske škole u Vrbniku, gdje je bio odličan učenik, mladi Josip našao se pred mogućnošću školovanja na Pomorskoj akademiji u Lenjingradu – ispričao je za Radio Rijeku.
No, smanjenje kvota promijenilo je planove. Školovanje je nastavio u Dubrovniku, položio sve ispite, ali ondje nikada nije diplomirao. Sudbina i tadašnja politika odveli su ga do Matić-poljane i Golog otoka, a kapetansku je diplomu, nakon tog teškog životnog razdoblja, stekao u Bakru.
Nakon toga ukrcao se na prekooceanske brodove tadašnje Jugolinije, brodara s kojim je, unatoč promjenama imena kroz desetljeća, ostao vjeran sve do mirovine.
– Cijeli svijet, osim Australije – kratko sažima svoju bogatu plovidbenu biografiju.
Svaka navigacija imala je svoju čar, no jedna mu je posebno ostala u srcu.
– Južna Amerika. Nemojte sad svašta misliti, nego more je tamo najbolje, najmanje neverina ima, a i ljudi su nekako drugačiji – prisjeća se Valković.
Ni danas, u mirovini, barba Josip ne prestaje biti kapetan. Od 2018. godine živi u Domu umirovljenika Kantrida, u kućanskoj zajednici simboličnog imena “More”. Priče o plovidbama ondje nikada ne nedostaje, a prisjetio se i dramatičnog trenutka kada je na moru umalo izgubio život.
Tajnu svoje dugovječnosti vidi u radu i disciplini.
– Treba puno raditi da se dožive ove velike godine. Ništa od ljenčarenja – poručio je kapetan koji je, i sa 101 godinom, ostao vjeran moru: kroz priče i valove sjećanja.
I.B.
