Aleksandar Vučić priznao je poraz na prijevremenim parlamentarnim izborima u Srbiji, a pobjeda Studentske liste otvara mogućnost najveće promjene vlasti u zemlji od 2000. godine. Politički analitičar Davor Gjenero za Dnevno.hr ocjenjuje da je visoka izlaznost bila presudna za uvjerljiv rezultat studentskog pokreta, ali upozorava da najteži posao tek počinje. Nova vlast morat će preuzeti državne institucije koje su godinama funkcionirale pod gotovo potpunom političkom dominacijom Srpske napredne stranke.
Srbija se nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora našla pred političkim preokretom kakav nije doživjela više od dva desetljeća. Nakon gotovo četrnaest godina dominacije Srpske napredne stranke, Aleksandar Vučić priznao je izborni poraz, a Studentska lista, nastala iz masovnog prosvjednog pokreta, prema prvim projekcijama osvojila je parlamentarnu većinu. No premda izborna noć označava mogući završetak jedne političke ere, pitanje je koliko će brzo i uspješno nova većina moći preuzeti stvarnu kontrolu nad državnim institucijama.
Politički analitičar Davor Gjenero smatra da je upravo velika izlaznost onemogućila ozbiljnije osporavanje izbornog ishoda. Prema njegovoj procjeni, rezultat Studentske liste toliko je uvjerljiv da je dosadašnjoj vlasti ostavio vrlo malo prostora za drukčiji odgovor. “Očito je da je, kao posljedica velike izlaznosti, pobjeda Studentske liste previše uvjerljiva da bi ju se moglo osporavati”, kaže Gjenero za Dnevno.hr.
“Postojao je pritisak da se ne krene represivnim aparatom na građane”
Međutim, upozorava i na okolnosti koje su prethodile priznanju poraza. Posebno izdvaja izjave srpskog oporbenog političara i bivšeg diplomata Borka Stefanovića, koji je, prema Gjenerovu tumačenju, govorio o ozbiljnim nastojanjima da se spriječi eskalacija političke krize.
“Zanimljivo je ono što smo čuli od Borka Stefanovića, bivšeg diplomata i ozbiljnog političara, da je postojala vrlo velika politička aktivnost kako bi se zapravo spriječio građanski rat. Očito je bio velik pritisak na Vučića da ne krene represivnim aparatom protiv građana, iako su mediji izvještavali o grupiranju policije”, ističe Gjenero.
Njegove riječi upućuju na ozbiljnost političkih napetosti koje su pratile završnicu izbora. Gjenero smatra da sada započinje sasvim novo razdoblje, u kojem će pitanje izbornog pobjednika postupno zamijeniti pitanja konstituiranja parlamenta, formiranja izvršne vlasti i odnosa nove većine s postojećim državnim strukturama. Posebno upozorava na položaj predsjednika Republike, ali i na činjenicu da se promjena parlamentarne većine ne može automatski poistovjetiti s potpunom promjenom političkog sustava.
Za razumijevanje razmjera aktualnog preokreta Gjenero poseže za usporedbom s događajima od 5. listopada 2000., kada je nakon masovnih prosvjeda završena vladavina Slobodana Miloševića. Smatra da bi današnja promjena vlasti, ako se provede mirno i uz poštovanje izbornog rezultata, mogla imati povoljnije početne okolnosti od onih s kojima se suočila tadašnja demokratska opozicija. “Situacija je za Srbiju, po svemu sudeći, danas povoljnija nego što je bila 5. listopada 2000., kada se velika smjena vlasti dogodila zahvaljujući dogovoru između Zorana Đinđića i dijela represivnog aparata i mafijaških struktura u Srbiji”, kaže Gjenero.
Njegova usporedba odnosi se na političke okolnosti prijenosa vlasti i pitanje obveza koje nova vlast može preuzeti prema strukturama starog sustava. Gjenero smatra da bi Studentska lista, za razliku od tadašnje demokratske opozicije, mogla dobiti priliku za početak bez takve vrste političkih kompromisa. “Ovaj put, izgleda, imamo svojevrstan kapitulacijski scenarij. To jednostavno znači da izvršna vlast koju će uspostaviti Studentska lista neće imati onu vrstu tereta i obveza prema onima s kojima se ne bi smjelo surađivati, kakve je imala Đinđićeva vlada. To je svojevrsna naznaka čistog početka”, objašnjava analitičar. No takav početak, upozorava, sam po sebi ne jamči uspjeh.
“Veliko je pitanje kada će početi ozbiljni politički raskoli”
Jedan od najvećih izazova Studentske liste bit će njezina unutarnja politička struktura. Pokret koji je nastao na studentskim prosvjedima uspio je okupiti građane različitih političkih uvjerenja oko zajedničkih zahtjeva za odgovornošću, borbom protiv korupcije i promjenom vlasti. Međutim, nakon izbora morat će donositi odluke o gospodarskoj politici, javnim financijama, međunarodnim odnosima i nizu drugih pitanja koja mogu otvoriti razlike među njegovim sudionicima.
Gjenero upravo u tome vidi jedan od najvećih rizika za buduću vlast. “Problem koji imaju jest činjenica da nisu politički konsolidirani. Veliko je pitanje što će se događati unutar pokreta, koliko će dugo moći postizati kompromise o ključnim odlukama i kada će početi ozbiljni politički raskoli”, upozorava.
Takva opasnost nije neuobičajena za široke političke pokrete nastale u otporu dugogodišnjoj vlasti. Zajednički cilj promjene režima može privremeno povezati različite političke skupine, ali nakon pobjede dolaze pitanja oko kojih više nije dovoljno imati zajedničkog protivnika. Za Studentsku listu zato će biti važno ne samo tko će preuzeti ključne državne funkcije nego i može li se uspostaviti dovoljno stabilan politički dogovor za provedbu reformi.
“Ulaze u državu u kojoj je SNS imao gotovo potpuni monopol”
Drugi, prema Gjeneru još ozbiljniji izazov, odnosi se na preuzimanje državnog aparata. Srpska napredna stranka tijekom godina izgradila je snažnu mrežu utjecaja u državnim institucijama, javnim poduzećima i lokalnoj samoupravi. Promjena parlamentarne većine zato ne znači da će se odnosi unutar svih tih struktura promijeniti preko noći. “Drugo je važno pitanje do koje će mjere biti sposobni ovladati državnom strukturom i aparatom te u elementarnom smislu uspostaviti vladavinu prava”, kaže Gjenero.
Pritom upozorava na razmjere dosadašnje dominacije SNS-a na lokalnoj razini, navodeći da ta stranka nije bila na vlasti samo u jednoj gradskoj općini u Nišu. Njegova je ocjena da će upravo takva koncentracija političke moći predstavljati ozbiljnu prepreku novoj vlasti. “Ovo je sada strašan šok. Oni ulaze u državu u kojoj SNS ima gotovo potpuni monopol nad svim izvorima vlasti. To će se sada, naravno, vrlo brzo početi mijenjati, ali ne može se promijeniti u potpunosti. Ta će činjenica predstavljati ozbiljan problem u konsolidiranju buduće izvršne vlasti”, zaključuje Gjenero.
Drugim riječima, pred Studentskom listom mogao bi se otvoriti paradoks: osvojiti parlamentarnu većinu, ali tek potom započeti dugotrajan proces uspostavljanja stvarne kontrole nad institucijama. Pritom će biti važno razlikovati legitimne kadrovske promjene od političkog podređivanja institucija novoj vlasti jer je navodno upravo jačanje njihove neovisnosti jedan od temeljnih zahtjeva studentskog pokreta.
Vučićevo priznanje poraza tako može označiti početak mirne tranzicije vlasti, ali ne i završetak političke krize. Tek će konstituiranje parlamenta, formiranje Vlade i prve odluke nove većine pokazati koliko je duboka promjena koju su birači zatražili. Ako se Gjenerova procjena pokaže točnom, Srbija bi mogla dobiti priliku za politički početak neopterećen kompromisima kakvi su obilježili prijelaz nakon Miloševićeve vladavine. No pred novim će se vodstvom vrlo brzo naći dva povezana izazova: očuvati jedinstvo pokreta koji je osvojio vlast i uspostaviti institucije koje će funkcionirati neovisno o tome tko tu vlast obnaša.
