U jeku globalne energetske krize koju je u nas najavio i premijer Andrej Plenković, mađarska javnost fokusirala se na sigurnost plinovoda Turski tok koji u Mađarsku ulazi iz Srbije, a sad se našao na udaru navodne sabotaže. Mađarske i srpske vlasti izvijestile su da su pronašle značajne količine snažnog eksploziva uz trasu plinovoda u Vojvodini. Zatim se oglasio mađarski šef diplomacije Peter Szijjarto, sugerirajući moguću uključenost Ukrajine u incident. U završnici kampanje za parlamentarne izbore u Mađarskoj, koji se održavaju u nedjelju 12. travnja, premijer Viktor Orban naložio je vojsci da čuva plinovod te je osobno obišao granično područje koje je sada pod nadzorom.
No mađarski oporbeni čelnici izrazili su sumnju u taj incident. Za Mađarsku ovo ima duboke političke i energetske, ali i sigurnosne implikacije. Njezina se energetska politika uvelike oslanja na Turski tok kao prioritetni pravac za dotok plina iz Rusije. Bilo kakvo zaustavljanje na toj ruti izravno ugrožava stabilnost opskrbe kućanstava i industrije. Optužbe ministra Szijjarta o uključenosti Ukrajine pogoršavaju ionako uzdrmane odnose između Budimpešte i Kijeva pa bi ovo moglo rezultirati mađarskom blokadom financijske i vojne pomoći EU-a Ukrajini. Toj se pomoći Orban već dugo opire pa je već došao na glas kao zločesti dečko kojemu Europska komisija mora pristupati oprezno jer su njegove reakcije nepredvidljive.
Posljedica ovog događaja jest raspoređivanje vojske za čuvanje civilne infrastrukture, što znači podizanje stupnja pripravnosti na razinu kakva se izvan ratnih zona rijetko viđa. Takva atmosfera među Mađarima ostavlja dojam izvanrednog stanja, a budući da se sve ovo događa uoči izbora, Orbanova vlada temu nacionalne sigurnosti iskorištava kako bi učvrstila svoju poziciju među neodlučnim biračima. Pritom svoj dio kolača nastoji ugrabiti i oporba, koja Orbanu zamjera preveliku otvorenost prema Rusiji i ovisnost o njoj, optužujući ga za netransparentnost. Izvješća o pokušaju sabotaže plinovoda Turski tok izazvala su nervozu na energetskom tržištu, što je utjecalo na cijene plina. Na referentnoj europskoj burzi TTF – Title Transfer Facillity – cijena je za 2026. sa 38,77 E/MWh porasla na 40,23 E/MWh. Dio mađarskih i europskih analitičara navodi da tržište uračunava geopolitičku premiju strahujući od potpunog prekida opskrbe kroz Turski tok koji pokriva gotovo 60 posto mađarskih potreba za plinom.
Vanjski faktor
Mađarska je uvela sustav zaštićenih cijena za građane; dugoročna nestabilnost i visoke cijene na tržištu odražavaju se na povećanje proračunskog deficita u okolnostima u kojima je država prisiljena subvencionirati razliku između povlaštene i tržišne cijene. Oporba u Mađarskoj uvjerena je da bi se cijene mogle stabilizirati ako se dokaže da je prijetnja bila prenapuhana u svrhu izborne kampanje, dok iskusni strateg Orban situaciju iskorištava kao politički mehanizam za vlastito pozicioniranje, no čini se da su ove okolnosti i veliki test njegove vanjske politike. Orban se slanjem vojske na granicu prikazuje kao jedini vođa koji svojem narodu može jamčiti energetsku sigurnost u nesigurnim vremenima.
Optužbe što ih je usmjerio prema Ukrajini gotovo su istovjetne onima koje je nedavno prema Hrvatskoj upućivao Vučić govoreći o stranim neprijateljima. Baš kao što se u Srbiji preko Vučićevih medija učestalo, posebice u periodu izbornih kampanja, potenciraju priče o stranim neprijateljima i vanjskom faktoru koji ugrožava poziciju predsjednika Vučića, tako se i u Mađarskoj, na koju hrvatska javnost obraća znatno manju pozornost, neumorno potencira priča o vanjskom faktoru, odnosno Kijevu, Bruxellesu i drugima koji ugrožavaju Orbanovu poziciju. Orban temom o nacionalnoj sigurnosti mobilizira tradicionalno biračko tijelo, to je dio njegove formule za opstanak na političkoj sceni, na kojoj ga percipiraju i kao jednog od najbližih Putinovih suradnika u EU-u, ako ne i jedinoga.
Incident s Turskim tokom, koji je možda i režiran u Orbanovoj kuhinji, mađarskom premijeru služi kao argument da je njegova prisnost s Rusijom bila ispravna jer Turski tok prikazuje kao metu onih koji žele nanijeti štetu Mađarskoj. Sabotaža koju je Orban predstavio kao ozbiljnu prijetnju pritisak je na mađarsku oporbu, koja je ovim događajima dovedena u nezavidan položaj. Ako posumnjaju u incident i počnu propitivati Orbanove poteze, može ih se proglasiti izdajicama koje djeluju za ukrajinsku stranu. Time bi Orban učvrstio poziciju na domaćem terenu te ujedno dobio argumente i za pregovore u EU-u, gdje će iznositi tvrdnje da je Mađarska izravno napadnuta te da je zato njegovo blokiranje sankcija Rusiji i uskraćivanje pomoći Ukrajini opravdano.
Stabilnost regije
Istovremeno, oporbene stranke predvođene Tiszom Petera Magyara iznose tvrdnje da je Orban učinio Mađarsku energetski ranjivom jer se gotovo potpuno oslonio na ruski plin i na jedan dobavni pravac. Magyar je zato zatražio hitno sazivanje parlamentarnog odbora za nacionalnu sigurnost kako bi tajne službe bile prisiljene iznijeti opipljive dokaze, ako ih ima, o ukrajinskoj upletenosti u najnoviji incident. Dok opozicija u Mađarskoj grmi, Europska komisija je suzdržana pa nastoji smiriti tenzije pozivajući na istragu. Pritom odbija izravno komentirati optužbe koje je mađarski ministar vanjskih poslova iznio na račun Ukrajine te napominje da ishitrene tvrdnje ne pridonose stabilnosti regije. Načelno i diplomatski, EU je iskazao zabrinutost za sigurnost kritične energetske infrastrukture, iako se i po briselskim kuloarima sumnja u autentičnost Orbanove priče, pa se i ondje mogu čuti glasine da Mađarska incident iskorištava kako bi još jednom blokirala financijsku pomoć Ukrajini.
Od EU-a Orban, dakle, ne može očekivati previše. Mađarima su potporu pružili Slovaci, dok ostale članice EU-a ostaju suzdržane, i sada se čeka potvrda nepristranih međunarodnih sigurnosnih agencija. Uz Budimpeštu je, potvrdivši pronalazak eksploziva na vlastitom teritoriju, stao i Beograd, što šalje jasnu poruku o odnosima u regiji. Učvršćuje se osovina Orban – Vučić, koja se nerijetko naziva i produženom Putinovom rukom na ovim prostorima, pa ne iznenađuje što je Kijev optužbe odbacio i okarakterizirao ih kao rusku propagandu koju širi mađarska vlada kako bi destabilizirala europsko jedinstvo. Službena Moskva poručila je pak da je vrlo vjerojatno Ukrajina postavila eksploziv. Glasnogovornik Kremlja to je opisao kao pokušaj sabotaže i nepromišljenu akciju kijevskog režima kojom se ugrožava energetska stabilnost regije. Ruski šef diplomacije Sergej Lavrov ustvrdio je da je SAD Ukrajini dao vjetar u leđa za napade na Turski tok kako bi eliminirao ruski plin s europskog tržišta te je usporedio aktualnu situaciju sa slučajem sabotaže Sjevernog toka. Slično kao EU, i Washington je u značajnoj mjeri ostao suzdržan glede izravnih optužbi, dajući potporu naporima da se zaštiti kritična europska energetska infrastruktura. No ulje na vatru dolila je srpska Vojna obavještajna agencija (VOA), koja je izvijestila kako je pronađeni eksploziv proizveden u Americi, što je diplomatsku situaciju učinilo još zamršenijom. S druge strane, VOA je, odbacujući tvrdnje o povezanosti s Ukrajinom, ostavila prostor za sumnju u motive počinitelja, čime je zakomplicirala Vučićevu podršku Orbanu.
Kako se navodni incident zbio na teritoriju Mađarske, koja je članica NATO-a, te na teritoriju partnerske Srbije, a optužbe idu u smjeru Ukrajine kao još jedne partnerske zemlje, nije čudno što je i NATO doveden u neugodan položaj. Zato su iz tog saveza poručili da pomno prate razvoj događaja u Srbiji i Mađarskoj te da su aktivirali svoje mehanizme za borbu protiv hibridnih prijetnji koji, u pogledu zračnog nadzora, uključuju povećan broj letova zrakoplova AWACS iznad panonske nizine kako bi se nadziralo kretanje oko ključnih energetskih čvorova. Ujedno je NATO-ov novi centar za koordinaciju zaštite infrastrukture, osnovan nakon sabotaže Sjevernog toka, počeo razmjenjivati obavještajne podatke s mađarskim i srpskim službama, možda i zbog toga što je Orbanova vlada izvršila pritisak na NATO, zatraživši otvorenu osudu terorističkog čina. Mađarska, očito, nastoji prisiliti saveznike da se okrenu protiv Ukrajine, iako je većina članica NATO-a sklona vjerovati u to da je ovaj incident zapravo još jedna u nizu rusko-mađarskih igara, zbog čega odbijaju stati uz Mađarsku bez uvida u rezultate neovisne istrage NATO saveza. Upućeni naglašavaju kako su informacije o pronalasku eksploziva američke proizvodnje ipak izazvale glavobolju u NATO-u, iako se iz Saveza tvrdi da je riječ o materijalu koji je široko dostupan na crnom tržištu upravo zbog rata u Ukrajini, sugerirajući da njegovo podrijetlo ne dokazuje tko je u ovom slučaju izvršitelj. Time se evidentno nastoji zaustaviti mađarsko-ruski narativ o izravnoj uključenosti Zapada. Nakon mađarskih tvrdnji o incidentu, počela se u NATO-u razmatrati solucija uvođenja obveznih standarda fizičke zaštite za dalekovode i plinovode na kopnu, što je dosad bilo isključivo u ingerenciji država članica.
Ključni postoci
Odgovornost za stanje u Mađarskoj dosad je snosio Viktor Orban, kojega u nedjelju očekuju izbori. Središnja točka kampanje postao je ovaj incident te bi mogao presudno utjecati na izborne rezultate, to više što ga Orban iskorištava kako bi se oporavio u anketama, u kojima trenutačno kaska. Magyar i njegova Tisza, prema najnovijim anketama, imaju potporu 50 posto birača, a Orbanov Fidesz 39 posto. Analitičari uoči izbora razmatraju tri glavna scenarija. Jedna je mogućnost da neodlučni birači povjeruju u prijetnje, što bi moglo donijeti ključne postotke Orbanovoj stranci.
Moguće je isto tako da u Mađarskoj prevlada mišljenje da je riječ o manipulaciji kao što tvrdi oporba, što bi onda trebalo potaknuti biračko tijelo željno promjene. Ipak, dio analitičara smatra da bi Orban incident mogao iskoristiti kao izgovor za uvođenje izvanrednih mjera, osobito ako procijeni da mu je poraz neizbježan, te otkazivanje izbora. Iako navedeni događaj u predizborno vrijeme najviše utječe na Mađare, i u Srbiji je izazvao veliku sigurnosnu uzbunu jer je i ta zemlja kritično ovisna o Turskom toku u opskrbi plinom. Eksploziv je navodno pronađen na teritoriju Srbije pa to predstavlja izravan napad na njezinu energetsku sigurnost. Prekid plinovoda bio bi za Srbiju, koja je ionako već dugo na koljenima, golemi gospodarski rizik jer bi značio trenutačno zaustavljanje značajnog dijela industrije i probleme s grijanjem. Incident Vučić zasad koristi kako bi učvrstio odnose i suradnju s Orbanom, iako su izvješća srpskih službi o eksplozivu američke proizvodnje rezultirala neugodnim razgovorom s američkim veleposlanstvom pa je Vučić prisiljen vagati između iznošenja činjenica s terena i izbjegavanja potpunog narušavanja odnosa sa SAD-om.
Nije tajna da je Srbija ranije slala humanitarnu pomoć ratom zahvaćenoj Ukrajini. Istraga zbog sumnje u uključenost ukrajinskih elemenata mogla bi se ozbiljno odraziti na odnose između Kijeva i Beograda. Vučić je, svjestan okolnosti, stupanj pripravnosti specijalnih jedinica MUP-a i Vojske Srbije zadužene za čuvanje kritične infrastrukture već podigao na višu razinu. To se može vidjeti na granici s Mađarskom, ali i na granici s Hrvatskom, gdje su kontrole pojačane, čime nisu oduševljeni ni srpski ni hrvatski poduzetnici, koji strahuju od zastoja u transportu roba. Vučić tim potezima, koje predstavlja kao antiterorističke mjere, svjesno ulazi u prostor ozbiljnog sigurnosnog rizika. Riječ je o političkom manevru kakvim se koristi i njegov mađarski kolega Orban.
Nove sabotaže
Hitrom reakcijom i zaštitom Turskog toka Vučić i u Moskvu šalje signal da je Srbija partner na kojeg Rusija može računati kad je riječ o očuvanju njezinih energetskih interesa na Balkanu. To mu olakšava poziciju u pregovorima o cijenama plina za iduću sezonu. Zbližavanje Mađarske i Srbije pod povećalom se prati i u Hrvatskoj. U vladajućim redovima već je dobrim dijelom iskazana skepsa prema ovom incidentu, a pritom je LNG terminal na Krku i plinovod prema Mađarskoj istaknut kao sigurnija alternativa ruskom plinu, koju Mađari otprije odbijaju zbog cijene.
Hrvatska će strana i dalje, kako se može čuti u vladajućim redovima, ovu situaciju koristiti kako bi se nametnula kao ključno energetsko čvorište srednje Europe, ali i kao sigurna alternativa ruskom plinu u regiji. Slovenija i Austrija, strahujući od novih sabotaža na Turskom toku, iskazuju interes za dodatne zakupe kapaciteta preko hrvatskog sustava, a Hrvatska preko Plinacra i Janafa Mađarskoj daje do znanja kako je ovisnost o Turskom toku opasna kocka, zbog čega joj i dalje nudi punu opskrbu putem jadranskog pravca. Premijer Andrej Plenković mađarskim se optužbama ne misli zamarati, njegova je Vlada fokusirana na ubrzanje investicija u plinovodnu mrežu prema BiH, Južnu interkonekciju, pokušavajući tako postati ključni opskrbljivač za taj dio regije, čime bi se i u BiH smanjio ruski utjecaj.
U europskim krugovima Hrvatska bi se tako, prema očekivanjima iz Vlade, trebala početi doživljavati kao energetski bedem i zaštitnik jugoistočne Europe od energetskih ucjena, što ne znači da ne trebamo biti spremni i na rizike. Zbog prijetnji u susjedstvu MORH je podigao stupanj zaštite na Krku jer ne treba odbaciti mogućnost da će nevidljivi saboteri pokušati udariti na hrvatsku infrastrukturu, što bi izazvalo potpuni energetski kolaps u regiji. Hrvatska je sad postala polje pojačanog obavještajnog rada jer NATO i saveznici naš teritorij koriste kao bazu za nadzor energetske situacije na Balkanu, gdje bi savez između Orbana i Vučića mogao rezultirati i novim političkim napetostima u cijeloj regiji.
