Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prokomentirao je jučerašnji posjet hrvatskog premijera Andreja Plenkovića Banjoj Luci, kao i susret s Dodikom i Čovićem. Na upit režimskih medija kako komentira odnose rukovodstva Republike Srpske i Hrvatske, Vučić je rekao: “Želim im sve najbolje, blago njima”.
Mnogi smatraju da ovaj komentar otkriva dublje napetosti unutar Beograda. Prema pisanju portala Nova.rs, Vučić zapravo ne govori o odnosima Zagreba i Banje Luke, već o duboko ukorijenjenom nepovjerenju Beograda prema svima koji vode politiku neovisno o njegovoj kontroli.
Naime, ovog puta nitko iz Republike Srpske nije se konzultirao s Beogradom prije dolaska Plenkovića, što je izazvalo vidljivo nezadovoljstvo srbijanskog predsjednika. Iako Aleksandar Vulin voli Vučića nazivati “predsjednikom svih Srba”, njegova reakcija pokazuje da ta titula znači prvenstveno kontrolu, a ne razumijevanje političkih realnosti Srba izvan Srbije.
Gubitak kontrole
Dodatnu napetost izazvali su kontakti rukovodstva Republike Srpske s administracijom Donalda Trumpa, realizirani bez koordinacije s Beogradom. Ti kontakti imali su konkretne političke posljedice, od povlačenja spornih zakona u Banjoj Luci do ukidanja sankcija određenim političkim i gospodarskim akterima u RS-u. Umjesto racionalne analize, u Srbiji je pokrenuta poznata propagandna kampanja.
Aleksandar Vulin je, praktički u Vučićevo ime, javno kritizirao rukovodstvo RS-a, dok su režimski mediji i stalni glasnogovornici, od tabloida do Vojislava Šešelja, danima ponavljali optužbe da se radi o “izdaji Srbije”. Prema toj logici, izdaja postaje svaki potez koji nije prethodno odobren u Vučićevom kabinetu.
Prema medijima iz RS-a, posjet Plenkovića uslijedio je na poziv potpredsjednika Republike Srpske Davora Pranjića, a hrvatski premijer sastao se s političkim vrhom RS-a te s gradonačelnikom Banje Luke Draškom Stanivukovićem.
Umjesto diplomatskih komentara o regionalnoj suradnji, Vučić je cinično poručio: “Drago mi je, želim im sve najbolje”, što mnogi vide kao pokaz frustracije zbog gubitka kontrole nad politikom Srba u regiji. Kada Vučić razgovara s regionalnim liderima, uključujući hrvatske dužnosnike, mediji u Srbiji to prikazuju kao državničku i europsku politiku. Kada iste razgovore vode predstavnici Srba iz regije, to postaje neposlušnost i izdaja.
Prema pisanju medija u Srbiji problem nije Hrvatska niti susreti s njezinim dužnosnicima, nego što politika Srba u regiji sve manje ovisi o Beogradu i signalu jednog čovjeka. Upravo taj gubitak monopola nad političkom lojalnošću, kako se čini, najviše frustrira Aleksandra Vučića.
