Nakon devet mjeseci blokade, šatorsko naselje ispred Narodne skupštine Srbije, kolokvijalno poznato kao Ćacilend, uklonjeno je u noći s 28. na 29. prosinca 2025.
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić proglasio je uklanjanje pobjedom nad, kako je rekao, “obojenom revolucijom”, najavivši da će na istom mjestu tijekom blagdana biti postavljeno Božićno selo, koje će za građane biti otvoreno nekoliko dana.
“Bio je to taktički potez koji je doprinio slamanju obojene revolucije”, izjavio je Vučić, dodajući kako se zahvaljuje ljudima koji su boravili u kampu, nazivajući ih “herojima koji su čuvali zemlju i obranili državu”.
Od studentskog kampa do političke utvrde
Ćacilend je niknuo u ožujku 2025. godine kao odgovor vlasti na masovne studentske prosvjede koji su tražili odgovornost nakon tragičnog pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je poginulo 16 ljudi. Kamp je trebao spriječiti prosvjednike da zauzmu strateški važan prostor između zgrada Predsjedništva, Narodne skupštine i gradske uprave.
U početku je kamp predstavljen kao okupljanje “studenata koji žele učiti”, no ubrzo je postalo jasno da su ga naselili članovi vladajuće Srpske napredne stranke, zaposlenici javnih poduzeća, navijačke skupine i osobe sumnjive prošlosti. U jednom trenutku u kampu su se pojavili i bivši pripadnici Jedinice za specijalne operacije (JSO), poznati kao Crvene beretke, odgovorni za atentat na premijera Zorana Đinđića 2003. godine.
Naziv Ćacilend nastao je kao satirična dosjetka prosvjednika. Sve je krenulo od grafita “Ćaci u školu”, gdje je zbog nepismenosti autora umjesto slova “đ” (đaci) napisano “ć”. Termin su preuzeli prosvjednici kako bi ismijali navodne studente u kampu, a Ćacilend ubrzo je postao simbol Srbije pod Vučićevom vlašću, apsurdne i represivne političke scene.
Utvrda usred glavnog grada
Tijekom devet mjeseci, Pionirski park i Trg Nikole Pašića pretvoreni su u gotovo neprohodnu zonu. Prostor je bio ograđen betonskim barijerama i višeslojnim metalnim ogradama, ulaz je kontroliran od strane čuvara u crnom, a policija je bila stalno prisutna.
Politički analitičar Nikola Parun opisao je kamp kao “tumor u gradu”, dok ga je profesor prava Goran Dajović usporedio sa srednjovjekovnom logikom zaštite feuda: “Gospodar umjesto jarka s krokodilima postavio je šatore i batinaše”.
Postojanje Ćacilenda nije prošlo bez ozbiljnih incidenata. Tijekom godine zabilježeni su višestruki napadi na građane i novinare. U studenom je pretučen gradski vijećnik oporbenog pokreta Kreni-promeni, Aleksandar Jovanović Ćuta, dok je vrhunac nasilja zabilježen u listopadu, kada je u kampu došlo do pucnjave i ranjen je jedan muškarac.
Prosvjedi opozicije nisu prestajali. Građani i političari tražili su uklanjanje kampova, a kritičari su upozoravali na opasnost od militariziranog prostora u samom centru glavnog grada.
Simbol otpora
Za Vučića i njegove pristaše, Ćacilend je bio simbol otpora “obojenoj revoluciji” i pokazatelj da Srbija nije u potpunosti pod kontrolom prosvjednika. Za opoziciju i prosvjednike, pak, kamp je predstavljao instrument represije, fizičku i simboličku barijeru između građana i institucija.
Uklanjanjem šatora završio je jedan od najbizarnijih perioda u novijoj povijesti Beograda, kada je ključni dio grada bio pretvoren u zabranjenu zonu, čuvanu od režimskih lojalista. Na mjestu nekadašnjeg Ćacilenda, kao što smo već u uvodu napisali, postavljeno je Božićno selo, koje je otvoreno za građane nekoliko dana tijekom blagdana, što bi trebalo označiti povratak javnog prostora u svakodnevnu funkciju.
Vučić je u obraćanju javnosti najavio nove izbore i novu pobjedu: “Prihvatili smo njihov glavni zahtjev, ići ćemo uskoro, sljedeće godine na izbore… samo neće biti sretni kada budu prebrojali glasove”, zaključio je. Ćacilend je tako, nakon devet mjeseci, otišao u povijest, ali analitičari tvrde da će kamp, iako je uklonjen, ostaviti trajan trag u društvenom i političkom životu Beograda, jer je ilustrirao duboke podjele između vlasti i njezinih pristaša te ostalih građana.
