Miro Ćuzulan (DJ Miro) i Srećko Delalija (DJ Slim) otkrivaju da je izvorni plan bio da se Nostalgic Discotheque održava jednom godišnje, ali kako je prvo izdanje nadmašilo sva očekivanja, brzo su se odlučili na reprizu. „Znali smo da postoji interes, ali da će biti toliko dobra atmosfera, to nas je učvrstilo u stavu da ovaj program ima budućnost izvan samo jednog godišnjeg okupljanja”, kaže Slim, a Miro dodaje: „Dosta ih nije uspjelo doći pa su nas stalno zapitkivali kad ćemo ponoviti.“
Izvorna ideja potekla je od Mira, dugogodišnjeg rezidenta u Lazaretima iza kojeg su brojni tematski partyji u ovom klubu, ali je Slim taj koji je svojim entuzijazmom projekt digao na noge.
„Spomenuo sam Srećku kako imam veliku želju napraviti neku večer gdje bi se vrtjela ta muzika koja je bila popularna kada sam počeo izlaziti. Nisam ja to toliko gurao, ali je Srećko zagrizao jer je odrastao na toj glazbi koja se veže i uz njegov ulazak u svijet DJ-inga“, kaže Miro. Ubrzo su u tabor pozvali još jednog iskusnog dubrovačkog DJ-a Maria Lizatovića (Liza).
„Dosta se ljudi voli prisjetiti Divinae Follie. Meni je zanimljivo da i danas, u komunikaciji s ljudima koji su išli u te diskoteke, često čujem njihova iskustva i različite priče – netko je poznavao MC-ja, netko se sprijateljio s DJ-em, netko ima lude anegdote. To što se i danas o tome priča znači da ta sjećanja nešto vrijede. Na sličan način stariji od nas pričaju o legendarnoj diskoteci Bakus“, smatra Slim, koji je sa 16 godina počeo izlaziti, a godinu kasnije i sam se počeo ostvarivati za DJ pultom bilježeći prve nastupe.
Poput mnogih vršnjaka, ali i generacija Dubrovkinja i Dubrovčana, upijao je energiju s plesnih podija sve više se zaljubljujući u glazbu, posebno house, koji je i danas njegova najveća ljubav, iako posljednjih godina, poput Mira, više nastupa na privatnim zabavama i eventima, posebno tijekom ljeta.
„Tih godina imao bih gažu negdje u gradu, a onda bi se trčalo na Pile i hvatao shuttle bus, pa drito na Babin kuk. Tada smo mi Pilari, kao i ekipe iz drugih dijelova grada uostalom, izlazili čoporativno. Išlo se uglavnom subotama, jer nam kao još srednjoškolcima nije bilo baš lako doći do novaca za izlaziti na takva mjesta više puta tjedno. I oni među nama koji nisu bili toliko duboko u glazbi poznavali su svaku pjesmu, kako onda tako i danas. To im je ostala vrhunska uspomena koja budi nostalgiju“, otkriva Slim koji je u legendarnoj piramidi na Kuku bio i za posljednje večeri i jasno se sjeća trenutka kada je muzika utihnula.
Moji sugovornici smatraju da je nakon zatvaranja Divinae Follie i Esperanze klupski noćni život Dubrovnika oslabio i da je dugo bio na izdisaju. Bilo je dobrih izlazaka i dobrih mjesta, ali nisu mogla parirati zaokruženom profesionalnom iskustvu koje su nudile te diskoteke.
Miro početke svojih izlazaka veže uz Esperanzu, ali i uz legendarnog dubrovačkog DJ-a koji, nažalost, već dugo nije s nama. Damir Jusić puštao je glazbu u Esperanzi, a ponekad i u Divinae.
„Jusić je na tadašnjem radiju Libertas imao emisiju „Dance mix“, mislim da je bila 1998. i da se emitirala petkom navečer. Njegove sam emisije upijao kao lektiru i snimao na kazete. Ponekad bismo dobili i neke njegove mikseve na kazeti jer bi ga jedan moj prijatelj, koji je bio uporan, upeglao da mu snimi.“
Glazba koja se tada puštala u dubrovačkim diskotekama puštala se i drugdje po svijetu. Miro i Srećko kao jedan od vrhunaca kreativnosti tadašnje plesne glazbe izdvajaju poznati set Fatboy Slima na Brighton Beachu 2002. godine. Na party, koji Mixmag naziva najvećim partyjem na otvorenom u povijesti Velike Britanije, došlo je 250.000 ljudi, četiri puta više nego što su organizatori očekivali, a Norman Cook vrtio je pjesme na koje se redovito plesalo i u našem gradu. Set je otvorio s „It Just Won’t Do“, a zatvorio vlastitim remiksom pjesme „Pure Shores“ grupe All Saints. U setlisti su se našle i „Love Story“ Layo & Bushwacka!, „At Night“ Shakedowna, „Lazy“ X-Press 2 i mnoge druge koje su tresle plesne podije u gradu.
Miro i Srećko ističu da hitova iz tog razdoblja ne nedostaje, a kako razgovor ide dalje, zaključujemo kako je veliki broj tih pjesama već odavno stekao status klasika, slično kao što su klasicima prije njih postale pjesme iz disco ere ili one iz osamdesetih, bez kojih ni danas nema dobre zabave. Međutim, imaju jedno pravilo kojeg se drže – pjesme mogu biti malo stariji dance hitovi od zadanog vremenskog okvira, ali ne smiju biti iz razdoblja u kojima ti klubovi nisu postojali. U svakom smislu, a kako poziv i kaže, očekuju vas bezvremenski klupski hitovi i energija koja ne blijedi. Ako ste bili inventar Divinae ili Esperanze ili drugih mjesta iz tog doba, onda je Nostalgic Discotheque party za vas. Ili čak ako niste, a željeli biste osjetiti ritam legendarnih ljetnih noći koje su ostale upisane u klupsku povijest Dubrovnika, onda nećete požaliti ako se 22. studenog uputite u Lazarete.
Organizatori poručuju: „Dođite ranije, uhvatite najbolje mjesto i budite spremni na noć koja već postaje nova tradicija!“
