Na mirnom mjestu, pokraj zadarskog Sveučilišta, nekada su visjele duše između neba i zemlje. Ovdje se nalazilo gubilište Zadra – mjesto vješanja. Posljednje vješanje u Zadru dogodilo se 1875. godine.
“Kažnjenik je bio mađarski vojnik koji je ubio svog vodnika. Grad tada nije imao krvnika, pa je posao morao obaviti šinter. Neiskusan, nespretan, mučan – kažu da je vojnik dugo umirao, a vjetar je nosio njegove krikove sve do mora. Osuđenike su često pokapali točno ondje gdje su umrli, pa se vjeruje da su njihovi ostaci i danas pod zemljom današnjeg fakulteta. Tijekom gradnje kapele sv. Dimitrija, pronađeni su ljudski ostaci – možda baš onog posljednjeg vješanog vojnika…” – ovako počinje Zadar Dark Tour, ruta mračnom prošlosti kakve su danas dostupne u svim značajnijim europskim turističkim gradovima. Tema mračnog turizma – od Auschwitza, Černobila do Sarajeva – obrađuje se na ovogodišnjem Iadera Horror Hubu, projektu na Sveučilišta u Zadru koji povezuje znanost, kulturu i horor, ovaj put kroz teme straha i prostora.
Na Starom kampusu Sveučilišta u Zadru predavanje o tome zašto posjećujemo mjesta tragedije i kako nastaje industrija sjećanja održala je dr. Sanja Dolenec sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Svaki od deset najposjećenijih europskih gradova, istaknula je, turistički se promovira kroz svoju mračnu prošlost, a mračne teme u posljednjih 25 godina turisti češće guglaju nego vino i gastronomiju.
– Mračni turizam je mjesto susreta s osjećanjima i mjestima povezanima sa smrću, pojedinačnom ili masovnom tragedijom. Kroz doživljaj i nove spoznaje posjetitelj može doživjeti osobni rast i razvoj. Motiv za posjete su učenje o prošlosti, prisjećanje, potvrđivanje identiteta, povezivanje s osobnom i obiteljskom baštinom. Najpoznatiji primjer je Auschwitz-Birkenau, koji je prvi put uveo dobno ograničenje jer je broj posjetitelja premašio kapacitete – istaknula je Dolenec.
Najmračnije zadarske priče uz vodiča Davida Štrmelja
Nakon predavanja sudionici su doživjeli „Zadar Dark Tour”, šetnju kroz najmračnije zadarske priče i lokacije, od stupa srama i giljotine do ratnih bastiona i „Vražje palače”.
Uz stručno i zanimljivo vodstvo Davida Štrmelja saznali su kako je u Sv. Dominiku djelovao inkvizitor, kako je u Kovačkoj ulici prema pričama žena po imenu Franica rodila stvorenje s jednim okom i dva roga te je pokopano poluživo; zašto se jedna od palača u Ulici Borelli, u čijem su podrumu navodno djelovali alkemičari, zvala Palazzo del Diavolo – Vražja palača, naravno i što se događalo oko stupa sramote na Forumu.
Zastrašujuća su i povijesna svjedočanstva o giljotini kod crkve Gospe od Zdravlja, gdje je nakon dva mjeseca zatočeništva u Kapetanovoj kuli pogubljena Tomica Sarlić, osuđena da je supruga ubila sa 40 uboda nožem, a sve je pratila limena glazba i mnoštvo znatiželjnika:
„Krvnik, bivši čistač javnih WC-a, nakon pogubljenja je podigao glavu i pokazao je gomili. Kažu da su se neki smijali, a neki pali u nesvijest. Do odlaska Francuza iz Zadra giljotinirano je još nekoliko ljudi.“
Iadera Horror Hub održava se u sklopu projekta ASTRAH – Atlas straha: Narativi i urbani prostori jeze, koji istražuje kako se gradovi poput New Yorka, Madrida, Tokija, Edinburgha i Zadra oblikuju kroz narative straha i kolektivne traume. Projekt je financiran sredstvima Europske unije – NextGenerationEU, kombinira kulturološku i prostornu analizu s alatima digitalne humanistike kako bi rekonstruirao i vizualizirao prostore urbane jeze te stvorio interaktivni digitalni atlas straha.
J.T.
