Papa Lav XIV. krenuo stopama svoga prethodnika, pape Frane, jasno potvrđujući da će njegov pontifikat biti obilježen dijalogom, ekumenizmom i traženjem jedinstva između Katoličke i Pravoslavne Crkve.
Ako je u početku i bilo dvojbi kojim će teološko-crkvenim smjerom novi papa ići, nakon njegova posjeta Turskoj i najveći skeptici mogli su se uvjeriti da je riječ o Papi otvorenosti, pomirenja i mostova.
Papa Lav XIV. i carigradski patrijarh Bartolomej zajedno su molili na obali jezera u Izniku, na istom mjestu gdje je 325. godine održan prvi nicejski sabor, jedan od najvažnijih događaja u povijesti kršćanstva. Papa je potom posjetio i Plavu džamiju, nastavljajući praksu svoga prethodnika i potvrđujući važnost međureligijskog dijaloga.
Vrhunac posjeta bila je zajednička molitva i sudjelovanje u liturgiji u crkvi Svetog Jurja u grčkom dijelu Istanbula. Zanimljivo je da papa na ulazu nije ostao promatrač, nego je stavio štolu i molio rame uz rame s patrijarhom, i to na grčkom i latinskom jeziku. Posebno simboličan čin bio je što su zajedno izmolili Carigradsko vjerovanje bez dodatka „Filioque“, koji je jedan od ključnih povijesnih razloga raskola.
Što je „Filioque“ i zašto je važan?
Izvorno Nicejsko-carigradsko vjerovanje kaže da Duh Sveti „izlazi od Oca“.
Na Zapadu se dodaje izraz „i Sina“ (Filioque) koji istočne Crkve nikada nisu prihvatile. Upravo je to teološko pitanje, među ostalima, doprinijelo velikom raskolu 1054. godine kada se kršćanstvo podijelilo na Istočnu (pravoslavnu) i Zapadnu (katoličku) Crkvu.
Time što su papa i patrijarh molili izvorni oblik vjerovanja, poslali su snažnu poruku spremnosti na približavanje i poštivanje tradicije obiju Crkava.
Ovaj povijesni trenutak nadovezuje se na veliki iskorak iz 1964. godine, kada su se u Istanbulu prvi put nakon više stoljeća susreli papa Pavao VI. i carigradski patrijarh Atenagora. Tom je prilikom ukinuta anatema, odnosno obostrano izrečeno prokletstvo iz 1054., čime je započeo proces međusobnog zbližavanja istoka i zapada.
Božić i Uskrs
Danas, šezdeset godina kasnije, papaLav XIV. i patrijarh Bartolomej nastavljaju tim putem, pokazujući da su razlike između dviju Crkava – zapravo vrlo male i teološki prevladive. Zbog toga mnogi vjeruju da se približava trenutak punog crkvenog jedinstva, kakvo je postojalo prije velikog raskola.
Ako se taj proces doista dovrši, rezultati zbližavanja mogli bi postati vidljivi u dogledno vrijeme pa bi Katolička i Pravoslavna Crkva Uskrs i Božić slavile istoga dana kao što je bilo prije velikog crkvenog raskola.
