Groblja su mjesta poštovanja. Mnoge obitelji posebice u ovo doba godina dolaze kako bi izrazile počast svojim najbližima koje više nema. Čitateljica iz Zagreba nam se požalila na neugodnost koju je doživjela prilikom odlaska sa svojom na poznato zagrebačkog groblje Markovo polje. Kako ističe, ovo je prevršilo svaku mjeru.
“Na Markovo polje dolazim često i upravo zato mogu reći da ovo nije izolirana situacija. I ranije sam svjedočila sličnim događajima u kojima se zanemaruje činjenica da je groblje mjesto tišine, pijeteta i poštovanja prema pokojnicima i njihovim obiteljima. Prilikom posljednjeg dolaska stala sam zapaliti svijeću i pomoliti se za svoje pokojne. U neposrednoj blizini nalazio se radni kombi, pretpostavljam djelatnika Gradskih groblja. Jedan je djelatnik sjedio u vozilu, dok je drugi, stariji muškarac, glasno razgovarao na mobitel, gotovo vičući o tome što će popiti nakon završetka smjene, spominjući kavu i cappuccino.
Buka je bila toliko glasna i neprimjerena mjestu na kojem se nalazimo da sam se, unatoč želji da u miru izmolim svoju molitvu, počela nadglasavati kako bih se uopće mogla koncentrirati. Čak i nakon što smo se udaljili, glasno razgovaranje i vikanje nastavilo se“, ispričala nam je i dodala: “Ne pišem ovo kako bih nekoga javno prozivala ili omalovažavala, već zato što smatram da je potrebno ukazati na nedostatak obzira prema ljudima koji na groblje dolaze s tugom, uspomenama i potrebom za mirom”.
Osnova kultura
Zagrepčanka nam je istaknula kako ne želi u nikoga upirati prstom, ali da rad na određenim mjestima podrazumijeva određeno ponašanje.
“Treba imati na umu da se mnogi ljudi nose s iznimno teškom boli, osobito oni koji su svoje najmilije izgubili iznenada. Nikada ne znamo kroz što netko prolazi niti koliko mu znači tih nekoliko minuta provedenih uz grob voljene osobe. Nekome su upravo taj trenutak tišine, molitva i paljenje svijeće način da pronađe utjehu i snagu.Zato smatram da je najmanje što možemo očekivati od svih koji borave na groblju, a posebno od onih koji ondje obavljaju svoj posao, poštovanje prema pokojnicima i obiteljima koje dolaze zapaliti svijeću i pomoliti se. Razgovori, dogovori i osobne teme mogu pričekati ili se voditi na primjerenom mjestu i primjerenom glasnoćom”, ispričala nam je.
Dostojanstvo pokojnika ne prestaje njihovom smrću, dodaje Zagrepčanka navodeći kako bol njihovih bližnjih zaslužuje poštovanje. “To nije pitanje pretjerane osjetljivosti, nego osnovne kulture, ljudskosti i pijeteta prema mjestu na kojem počivaju naši najmiliji”, ističe.
Poslali smo upit o ponašanju radnika Gradskih Groblja Gradskom groblju.
