Ruski predsjednik Vladimir Putin u dvodnevnom je posjetu Kini, tijekom kojeg će održati razgovore s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom dok se Moskva i Peking sve više zbližavaju usred rata, sankcija i sve fragmentiranijeg globalnog poretka. Putinov posjet drugi je susret uživo s Xijem u manje od godinu dana i podudara se s 25. godišnjicom Sporazuma o dobrosusjedstvu i prijateljskoj suradnji iz 2001. godine, kojim su formalizirani odnosi između Rusije i Kine nakon desetljeća ideološkog rivalstva i međusobnog nepovjerenja. Putin stiže samo nekoliko dana nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump napustio Peking nakon vlastitog dvodnevnog posjeta kineskoj prijestolnici i sastanaka s Xijem.
I Moskva i Peking trenutno vode složene odnose s Washingtonom, a analitičari tvrde da je nepredvidivost Trumpove vanjske politike dodatno približila Rusiju i Kinu. Njihovo produbljivanje partnerstva odvija se i u kontekstu rata u Ukrajini, rastućih napetosti oko Irana te poremećaja u plovidbi kroz Hormuški tjesnac, krize koja je uzdrmala globalna energetska tržišta i ponovno pobudila zabrinutost Pekinga za sigurnost opskrbe naftom i plinom.
Budući da je jedan od strateški najvažnijih svjetskih plovnih putova ugrožen, Kina se sve više okreće Rusiji kao pouzdanom kopnenom dobavljaču energije. Analitičari smatraju da Xijeva odluka da ugosti Trumpa i Putina unutar samo tjedan dana nije slučajna, već odražava pokušaj Pekinga da se prikaže kao pouzdan akter u sve nestabilnijem svjetskom poretku.
🇷🇺🇨🇳 On May 19, President #Putin arrived in Beijing for an official visit to China at the invitation of President Xi Jinping.
The visit marks the 25th anniversary of the landmark Russia-China Treaty of Good-Neighbourliness, Friendship & Cooperation.#RussiaChina pic.twitter.com/gsyApeuvu8
— MFA Russia 🇷🇺 (@mfa_russia) May 19, 2026
Kako su se kinesko-ruski odnosi mijenjali kroz desetljeća?
Kina i Rusija dugo su imale složene odnose. Nekada povezane komunističkom ideologijom i zajedničkim protivljenjem zapadnom kapitalizmu, Sovjetski Savez i maoistička Kina kasnije su postali ogorčeni rivali, a napetosti duž njihove granice duge 4.300 kilometara dovele su dvije zemlje na rub sukoba tijekom Hladnog rata.
Međutim, ta se granica od tada pretvorila iz zone nesigurnosti u područje strateške suradnje i trgovine. Ni Xi ni Putin nisu česti međunarodni putnici. Međunarodni kazneni sud u Den Haagu izdao je nalog za Putinovo uhićenje zbog rata u Ukrajini, dok Xi rijetko napušta Kinu osim za pažljivo organizirane državne posjete. Ipak, oba su čelnika snažno ulagala u održavanje osobnih odnosa. Njih dvojica više su puta jedan drugoga nazivali „prijateljima“, a njihov odnos dodatno se produbio, osobito nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, koja je Moskvu dodatno izolirala na međunarodnoj sceni i prisilila Kremlj da se okrene jugoistoku radi trgovine uslijed zapadnih sankcija.
„Rusija i Kina s povjerenjem gledaju prema budućnosti“, rekao je Putin u izjavi koju su prenijeli ruski državni mediji uoči posjeta. Dodao je da dvije zemlje „aktivno razvijaju suradnju u politici, gospodarstvu i obrani, proširuju kulturnu razmjenu i potiču međuljudsku interakciju“. „U biti, zajedno čine sve kako bi produbile bilateralnu suradnju i unaprijedile globalni razvoj za dobrobit oba naroda“, dodao je Putin.
Zašto Rusiji treba Kina
Kina je postala gospodarski spas za Rusiju dok se rusko gospodarstvo prilagođava ratnim uvjetima, a međusobna trgovina između dviju zemalja više se nego udvostručila između 2020. i 2024. godine, dosegnuvši 237 milijardi dolara godišnje.
No odnos je također neravnomjeran. Iako je Kina najveći trgovinski partner Rusije, Rusija čini samo oko četiri posto ukupne kineske međunarodne trgovine. Kinesko gospodarstvo također je znatno veće, a Peking ima mnogo veću pregovaračku moć. Od invazije na Ukrajinu Moskva sve više ovisi o kineskoj tehnologiji i proizvodnji. Nedavno izvješće Bloomberga pokazalo je da Rusija iz Kine nabavlja više od 90 posto sankcionirane tehnološke opreme, uključujući komponente vojne i dvojne namjene ključne za proizvodnju dronova i druge obrambene industrije.
Kina je također postala ključni kupac ruske nafte i drugih energenata u vrijeme kada su europska tržišta uglavnom zatvorena za Moskvu zbog rusko-ukrajinskog rata. Budući da zapadne sankcije ograničavaju ruske mogućnosti, Kremlj ima vrlo malo održivih alternativa kineskoj razini potražnje. Analitičari tvrde da ta neravnoteža omogućuje Pekingu da pregovara iz pozicije snage, osiguravajući pristup ruskoj nafti i plinu po sniženim cijenama, dok istodobno povećava svoj utjecaj na gospodarsku budućnost Moskve, piše Al Jazeera.
Zapad se možda prevario
Iako je odnos neravnomjeran, nije jednostran. Rusija pruža nešto što postaje sve vrjednije u nestabilnom svijetu: siguran pristup golemim energetskim resursima izvan ranjivih pomorskih trgovačkih ruta. Rat u Iranu i poremećaji u Hormuškom tjesnacu pojačali su zabrinutost Pekinga za energetsku sigurnost, s obzirom na veliku kinesku ovisnost o uvozu nafte i plina koji prolaze kroz ugrožene pomorske pravce. To je ponovno usmjerilo pozornost na plinovod „Snaga Sibira 2“, dugo odgađani projekt za koji se očekuje da će imati važno mjesto u ovim razgovorima. Ako bude dovršen, plinovod bi godišnje transportirao 50 milijardi kubičnih metara ruskog plina u Kinu preko Mongolije, čime bi se značajno povećali energetski tokovi između dviju zemalja.
No riječ nije samo o gospodarskom odnosu. Kina također cijeni Rusiju kao geopolitičkog partnera. Obje zemlje stalne su članice Vijeća sigurnosti UN-a i često diplomatski djeluju usklađeno protiv politika koje predvode SAD. Iako analitičari tvrde da Kina pazi da ne postane formalno vezana uz Moskvu kroz čvrsti vojni savez, dvije su zemlje ipak postupno ojačale partnerstvo kroz sve redovitije zajedničke vojne vježbe, uključujući pomorske vježbe „Joint Sea“ koje su započele 2012. godine.
Prošle godine Kina i Rusija pokrenule su nove pomorske vježbe u Japanskom moru blizu ruske luke Vladivostok, s fokusom na spašavanje podmornica, protupodmorničko ratovanje, protuzračnu i proturaketnu obranu te pomorske borbene operacije. Analitičari tvrde da te vježbe služe kao signal strateškog usklađivanja Pekinga i Moskve bez obveza međusobne obrane kakve postoje u formalnom savezu. Stručnjaci smatraju da snaga partnerstva leži u njegovoj fleksibilnosti. Iako su zapadne vlade često prikazivale odnos kao krhak i prvenstveno vođen zajedničkim protivljenjem Zapadu, analitičari tvrde da bi se mogao pokazati dugotrajnijim upravo zato što je utemeljen na zajedničkim gospodarskim i strateškim interesima, a ne samo na ideologiji.
