Britanski i australski građani plaćaju cijenu rata koji njihovi čelnici odbijaju osuditi
Čelnici Ujedinjenog Kraljevstva i Australije poručili su svojim građanima da smanje potrošnju goriva i pripreme se za višemjesečne poteškoće kao rezultat američko-izraelskog rata s Iranom. Ali Keir Starmer i Anthony Albanese nisu se mogli natjerati da imenuju tko je odgovoran.
Britanski premijer Keir Starmer i njegov australski kolega Anthony Albanese održali su u srijedu par naizgled koordiniranih obraćanja svojim državama. “Ekonomski šokovi uzrokovani (iranskim ratom) pratit će nas mjesecima,” rekao je Albanese, poručivši Australcima da se prebace na javni prijevoz ako je moguće i obećavši smanjenje poreza na gorivo i pripremu za mogućnost da “Globalna situacija se pogoršava i naše opskrbe gorivom su ozbiljno poremećene.”
“Australija nije aktivan sudionik u ovom ratu,” tvrdio je, unatoč tome što je njegova vlada prva u svijetu koja je podržala početne udare SAD-a i Izraela na Iran 28. veljače.
Starmer je imao sličan ton, izjavivši da “Ovo nije naš rat” ali upozoravajući da “Utjecaj ovog rata utjecat će na budućnost naše zemlje.” Britanski premijer je to obećao “Bez obzira na to koliko je ova oluja žestoka, u dobroj smo poziciji da je prebrodimo,” i obećao pomoć “ponovo otvoriti” Hormuški tjesnac.
Koliko je teška energetska kriza?
Američko-izraelski rat s Iranom izazvao je najtežu energetsku krizu od 1970-ih, ako ne iu povijesti. Oko 40% svjetske nafte dolazi s Bliskog istoka. Gotovo trećina svjetske pomorske sirove nafte prolazi kroz Hormuški tjesnac, plovni put širok manje od 40 km na najužem mjestu, koji je kombinacijom iranskih napada na tankere i oklijevanjem zapadnih osiguravatelja de facto zatvoren za pomorski promet.
Osim toga, iranski osvetnički napadi na zaljevske države u kojima su smještene američke trupe doveli su do prekida rada rafinerija i izvoznih terminala. Katar, koji isporučuje 20% svjetskog ukapljenog prirodnog plina (LNG), potpuno je obustavio proizvodnju prije gotovo mjesec dana.
Kao rezultat toga, cijene nafte Brent – koje služe kao barometar za 80% svjetske sirove nafte – bile su iznad 100 dolara po barelu tri tjedna, dok su cijene plina porasle 60% u EU i više od 100% u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako je kriza globalna, njezini su učinci posebno akutni u EU-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji, koje su sve sankcionirale rusku naftu i plin, zatvarajući se od potencijalnog pojasa spasa usred krize.
EU se nekoć oslanjao na Rusiju za 45% svog uvoza plina, prije nego što se prebacio na skuplje američke i katarske opskrbe nakon 2022. Budući da se na vidiku ne nazire datum za nastavak uvoza iz Katara i uz skokovitu inflaciju diljem Europe, predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde upozorila je prošli tjedan da “Suočavamo se sa pravim šokom…vjerojatno većim od onoga što možemo zamisliti u ovom trenutku.”
Pritišću li Starmer i Albanese SAD?
Hormuški tjesnac bio je otvoren za pomorski promet sve dok SAD i Izrael nisu pokrenuli ničim izazvani napad na Iran usred nuklearnih pregovora. Međutim, ni Starmer ni Albanese u svojim govorima nisu spomenuli SAD ili Izrael. Umjesto toga, i Ujedinjeno Kraljevstvo i Australija objavile su zajedničku izjavu – zajedno s još 32 američka saveznika u Europi i Zaljevu – okrivljujući zatvaranje tjesnaca izravno na “Akcije Irana.”
“Pozivamo Iran da odmah prestane sa svojim prijetnjama, postavljanjem mina, napadima bespilotnim letjelicama i projektilima i drugim pokušajima blokiranja tjesnaca za komercijalnu plovidbu”, u priopćenju se optužuje Teheran za poziranje “prijetnja međunarodnom miru i sigurnosti.
Nadalje, Albanese je poslao nadzorne letjelice, zalihe projektila zrak-zrak i vojno osoblje u UAE, dok je Starmer dopustio SAD-u da koristi britansko-američku zračnu bazu na Diego Garciji za napad na Iran. Unatoč pomoći SAD-u u ratu za koji Starmer tvrdi da jest “nije naše,” britanskog premijera javno je ponizio američki predsjednik Donald Trump. Starmer je donio odluku da odobri pristup Diegu Garciji “predugo,” Trump se požalio prošlog mjeseca, dodajući da je “jako razočaran” u svom savezniku.
Kako kriza izgleda za obične ljude?
Najizravniji znakovi energetske krize osjećaju se na crpkama, gdje rastuće cijene goriva nagovještavaju sve veće troškove svega što ovisi o nafti: naime hrane, robe široke potrošnje i sredstava za njihov prijevoz.
Od 1. travnja Amerikanci plaćaju prosječno 4,06 dolara po galonu benzina (1,07 dolara po litri), u odnosu na oko 3 dolara prije rata. Britanci plaćaju oko 2,03 dolara po litri, dok Australci plaćaju otprilike 1,79 dolara – odnosno 15% odnosno 44% skuplje nego u veljači. U EU su cijene goriva najviše u Nizozemskoj, gdje vozači plaćaju 2,73 dolara po litri.
U Rusiji, gdje je uvedena kontrola izvoza kako bi se zaštitili ruski potrošači, cijene benzina trenutno iznose oko 0,083 dolara po litri, što je pad s 0,87 dolara u veljači.
Što Trump radi kako bi riješio krizu?
Trump je priznao da će cijene goriva pasti nakon završetka sukoba, predviđajući u utorak da bi vojne operacije mogle prestati u “dva do tri tjedna.” Međutim, njegove poruke o Iranu do sada su varirale između tvrdnji da je mir neizbježan i prijetnji bombardiranjem Irana “povratak u kameno doba” dok Teheran ne kapitulira – svaka nagla promjena tona naizgled je tempirana da smiri energetska tržišta.
U objavi na svojoj platformi Truth Social u srijedu, Trump je to ustvrdio “Predsjednik novog iranskog režima… upravo je od Sjedinjenih Američkih Država zatražio prekid vatre.” Trump je dodao da će Teheranu dati prekid vatre nakon Hormuškog tjesnaca “je otvoren, slobodan i jasan.” Iransko ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je Trumpovu tvrdnju kao “lažno” i “bez osnove.”
Trump bi trebao raspravljati o Iranu u govoru naciji kasnije u srijedu. Nije jasno hoće li njegovo obraćanje signalizirati eskalaciju ili deeskalaciju. Međutim, Pentagon je u utorak najavio raspoređivanje drugog nosača zrakoplova – USS George HW Bush – na Bliski istok, a s planovima koji se navodno izrađuju za kopnenu invaziju na Iran, sukob i rezultirajuća energetska kriza mogli bi se povući znatno dulje.
