Antarktik je izvanzemaljski – nevjerojatno lijep, a opet toliko tuđin, zaleđen i nepopustljiv da je teško zamisliti preživjeti tamo. Pisac i istraživač Jon Krakauer rekao je o tome: “Antarktika ima tu mitsku težinu. Nalazi se u kolektivnom nesvjesnom toliko ljudi i ima ogroman utjecaj, baš kao i svemir.”
Čudesno je, vrvi egzotikom divlje životinje – divovski i mikroskopski. Plavi, grbavi, mali kit, peraji i sei kit ondje se povećavaju jer se ti kitovi sada obnavljaju – mnogi provode ljeta u Južnom oceanu koji okružuje Antarktiku kako bi uživali u divljim životinjama. Brojne vrste tuljana i ptica, poput morskih slonova i leoparda, te snježnih burnica i albatrosa, također dolaze na Antarktiku. Carski, Adélie, Gentoo i Chinstrap pingvini njegovi su najpoznatiji stanovnici. Požrtvovnost i predanost razmnožavanju i brizi za jaja ovih pingvina tijekom najsurovijih zima koje se mogu zamisliti svjedočanstvo su upornosti života na Zemlji.
Sve te divlje životinje podržava jedna od najmanjih, ali najznačajnijih vrsta pronađenih bilo gdje na planetu, antarktički kril. Cijeli antarktički ekosustav ovisi o zdravlju populacija krila. Ovaj maleni rak hrani ribe, tuljane, kitove i ptice koje Antarktiku čine tako živahnom. I što se događa s krilom na Antarktici ne “ostaje” na Antarktici – ovi krilovi su presudno za Antarktikua time i cijelu oceansku hranidbenu mrežu.
Kril također igra važnu ulogu u globalnom ciklusu ugljika djelujući kao pumpa koja povlači ugljični dioksid u ocean, izdvaja ga tamo i tako doslovno hladi cijeli planet. Doista, prema an studija u tijeku Svjetskog fonda za zaštitu prirode u Velikoj Britaniji i Britanskog antarktičkog istraživanja, ”Svakog dana ovi sićušni rakovi prenose 0,3 milijuna tona ugljika u duboki ocean – što je ekvivalentno Dnevne emisije CO2 u Velikoj Britaniji – jedenjem i izlučivanjem fitoplanktona te redovitim odbacivanjem svojih egzoskeleta.”
Ali antarktički kril trenutno je pod prijetnjom golemog povećanja industrijskog ribolova. Ove godine zabilježene su dosad neviđene razine ribolova krila, pri čemu je industrija dosegla najveću granicu ulova ikada od 620 000 tona. Plovila s mogućnostima rada 24 sata na dan, 7 dana u tjednu mjesecima su izvadila dvostruko više krila nego godinu prije, iz jednog područja antarktičkih voda koje je nevjerojatno važno za biološku raznolikost.
Pa ipak, ne želeći se zadovoljiti udvostručenjem ulova, nekima to još uvijek nije dovoljno. Na sastanku održanom prije nekoliko tjedana u Hobartu, zemlje su se okupile kako bi odlučile o pitanjima očuvanja Antarktika, a za neke je još veći ulov krila bio ključni prioritet. Antarktički kril se lovi za hranjenje riba iz uzgoja, koristi se u dodacima prehrani kao omega-3 tablete i u hrani za kućne ljubimce. A kako se ovaj “apetit” za krilom povećava kako bi se “hranili” ove manje bitne svrhe, rizik za Antarktiku i ocean na globalnoj razini također se uvelike povećava.
Tužna je ironija da Antarktikom upravlja međunarodni sporazum prema kojem je očuvanje krila njegov središnji fokus. Postoji 26 zemalja, plus Europska unija, koje predsjedaju Antarktičkim oceanom prema ugovoru koji se zove Konvencija o očuvanju živih morskih resursa Antarktika ili CCAMLR.
Ali ti članovi ne bi trebali upravljati Antarktikom kao da ga posjeduju – i samo dijeliti plijen. Pacifičke otočne, afričke i latinoameričke nacije, koje su s Antarktikom povezane populacijom kitova koji migriraju iz njihovih voda, nemaju mjesto za stolom. To su zemlje u kojima kitovi imaju značajnu kulturnu, povijesnu i gospodarsku važnost.
Godišnji sastanak CCAMLR-a krajem listopada bio je prilika da se diplomatski usredotoči na zaštitu mora na Antarktiku. Očuvanje je trebalo biti “glavno jelo” na sastanku, ali umjesto toga, tijelo je zaokupljeno raspravom o ribolovu krila, što na kraju nije donijelo napredak u zaštiti mora za Antarktiku.
Ovaj udarac uslijedio je nakon gotovo desetljeća pregovora koji su rezultirali istom inercijom. Brojne zemlje predložile su stvaranje četiri divovska zaštićena morska područja (MPA) koja okružuju antarktički kontinent. Sve osim dvije zemlje (Kina i Rusija) već su podržali stvaranje ovih novih zaštićenih područja.
Ove su godine slijedili njihov primjer i nastavili stavljati veto na morska zaštićena područja, a ovom im se prilikom pridružila i Norveška, koja je pokušala još više povećati kvotu za ribolov antarktičkog krila i otišla toliko daleko da je sustavno uklanjala sve reference na zaštićena morska područja kao dio bilo kakvog dogovora.
CCAMLR-u nisu strane političke i komercijalne nevolje, ali ovaj je sastanak doživio novi pad. Norveška je zemlja s ambicioznom politikom klimatskih promjena, nedavno je najavila doprinos od 3 milijarde dolara Fondu Tropical Forests Forever Forever (TFFF) pod brazilskim vodstvom, koji je predstavljen kao predvodnik u održivosti, onaj koji se zalaže za zaštitu Sjevernog pola, samo da bi riskirao potkopavanje temelja ekosustava svog južnog pandana – za profit.
Zajedno, prijedlozi zaštićenih morskih područja mogli su zaštititi gotovo 4,5 milijuna četvornih kilometara – otprilike polovicu veličine cijele EU – i gotovo 3% Zemljine površine oceana. Da je uspostavljen, povećao bi količinu globalnog oceanska područja pod zaštitom iz 8 do 11 posto – monumentalna pobjeda za očuvanje u vrijeme kada ga svijet očajnički treba.
Konvencija se pokazala neučinkovitom, a njezini članovi u najboljem slučaju neambicioznima, u najgorem slučaju eksploatatorima. Koliko još dugo možemo nastaviti vjerovati članovima s jasnim sukobima interesa da će djelovati u skladu s mandatom očuvanja CCAMLR-a i osloboditi se mreža industrijskog ribolova krila i velikih komercijalnih interesa?
Monica Medina bivša je posebna izaslanica SAD-a za biološku raznolikost i vodne resurse
