Chaotičan, neprincipijelan i opasno učinkovit, najnoviji vanjskopolitički potez Donalda Trumpa u Ukrajini mogao bi osigurati kratki predah od ruskog bombardiranja pri padu temperatura zbog kojeg se civili smrzavaju u svojim domovima.
Opasnost leži u onome što očekuje da će dobiti u zamjenu za osiguranje cjelotjednog sporazuma od Vladimira Putina da se suzdrži od mučenja Ukrajine. Ustupak koji će on, bez sumnje, zahtijevati jest da Kijev popusti zahtjevima Kremlja da preda svoje najmoćnije obrambene linije i gradove-tvrđave bez ispaljenog metka u zamjenu za dulji “prekid vatre”.
Trump je podržavao pogrešnu stranu u Ukrajini i mogao bi uskoro pokrenuti rat u Iranu koji ne može kontrolirati.
Američki pregovarači pokušavaju natjerati Volodimira Zelenskog da pristane ustupiti cijeli Donjeck i većinu pokrajina Zaporožja i Hersona kao nagradu za krvavu rusku invaziju koja je Rusiju, prema mnogim procjenama, koštala 1,2 milijuna žrtava.
Američka administracija prekinula je svu vojnu pomoć Ukrajini i dopušta samo obavještajne podatke snagama Kijeva, ostavljajući njegov energetski sustav toliko ranjivim na zračne napade Rusije da većina Ukrajinaca nema struje u svojim domovima.
Podrška Amerike zapadnoj demokraciji kolabirala je pod Trumpom.
Ali on ima ono što naziva “Armadom”, koju predvodi nosač zrakoplova klase Nimitz USS Abraham Lincoln, koja prijeti Iranu.
To je nevjerojatna količina vatrene moći koja podupire njegove zahtjeve da Teheran odustane od svog uništenog nuklearnog programa, svojih moćnih raketnih snaga i prekine potporu zastupničkim skupinama poput Hamasa u Gazi i Hezbollaha u Libanonu i Iraku.
Napustio je sve razgovore o intervenciji u Iranu kako bi zaštitio prosvjednike koji su zahtijevali kraj režima koji je vladao od 1979. – iako ih je ohrabrio da izađu na ulice i obećao da “pomoć stiže”.
Bombardiranje državnog aparata za ugnjetavanje moglo mu je dati načelnu prednost. SAD i njegovi saveznici su intervenirali, ponekad uz podršku UN-a, u prošlosti. Osobito u Somaliji, bivšoj Jugoslaviji pa čak i u Libiji u ime spašavanja stanovništva od ekstremizma, gospodara rata ili genocida.
Ali taj je trenutak u Iranu prošao. Ipak, on ustraje u svojoj prijetnji da će napasti suverenu naciju koja je, po bilo kojem mjerilu, sila zla diljem Bliskog istoka, ali bez plana za dan poslije.
Privlačnost za Trumpa je možda nada da se američke naftne kompanije mogu uvaliti u zemlju nakon što se njezina teokracija sruši i iskorištavati njezine rezerve fosilnog goriva na način na koji se nada da će vidjeti u Venezueli – gdje je obezglavio režim u Caracasu, ali je njegovu administraciju ostavio netaknutom.
I on očito vjeruje da bi Izraelu učinio uslugu jer ima dosta razloga za strah od ideologije ajatolaha koji bi htjeli vidjeti brisanje židovske države.
Iran ne predstavlja gotovo nikakvu prijetnju SAD-u.
Rusko otimanje zemlje u Ukrajini i prijetnje drugim europskim saveznicima SAD-a – posebice baltičkim državama kao i Poljskoj – prijetnja je američkoj sigurnosti jer je prijetnja članicama NATO-a, demokraciji koju su SAD cijenile desetljećima i američkim bazama diljem Europe iz kojih Washington može projicirati vojnu moć – ironično, posebno na Bliski istok.
Američki napad koji je izazvao kolaps iranskog režima mogao bi osloboditi centrifugalne sile koje Amerika ne bi mogla kontrolirati.
Tamošnja golema sigurnosna infrastruktura kontrolira najmanje 50 posto gospodarstva, ali mnogi njezini zaposlenici istinski vjeruju u “islamsku revoluciju”.
Njihovi stručnjaci transformirali su pobunu protiv savezničkih snaga tijekom okupacije Iraka organiziranjem terorističkih ćelija i obučavanjem militanata u sofisticiranoj izradi bombi, uključujući upotrebu oblikovanih punjenja koja mogu probiti teško oklopno oružje.
Imaju spremne regrute za antizapadnu agendu nakon što je Amerika podržala Izrael tijekom njegove kampanje u Gazi u kojoj je najmanje 80.000 ljudi ubijeno u onome što je komisija UN-a rekla da je “ravno genocidu”.
Američki saveznici neće biti pošteđeni povratka globalnom teroru kao osveti za napade na Iran – koji bi se mogao pretvoriti u građanski rat nakon onoga što je Trump obećao da bi moglo biti “puno gore” od prošlogodišnje izraelske i američke 12-dnevne kampanje koja je ciljala na iransku nuklearnu industriju i njene vodeće nuklearne dužnosnike.
Trump ima više zaslužno područje za intervenciju. Ukrajina; koja bi se mogla boriti protiv ruskih osvajača i zaštititi svoj zračni prostor ako se Washington vrati vojnoj potpori Kijevu, posebice protuzračnoj obrani i projektilima dugog dometa.
Ukrajina sada ima milijunsku vojsku i ogromno iskustvo. Trump želi da Europa brine o vlastitim sigurnosnim interesima i manje se oslanja na američke porezne obveznike koji će plaćati britansko i europsko samozadovoljstvo oko obrane.
Povezivanje Kijeva s Europom i eventualno s NATO-om predstavljalo bi veliku uštedu za SAD. Institut Kiel procjenjuje da bi troškovi nepodržavanja Ukrajine bili 10-20 puta veći od 1 posto BDP-a koji trenutno košta Njemačku.
Oko 10,6 milijuna Ukrajinaca napustilo je svoje domove – blizu šest milijuna njih su izbjeglice u Europi. Ako Trump traži humanitarni imperativ za korištenje američkog oružja, bez rizika za američko osoblje, to je u Ukrajini, a ne u Iranu.
I, štoviše, Ukrajina nije u opasnosti da se raspadne niti pridruži globalnom terorističkom savezu.
Ne bi bilo pobjednika od napada na Iran, ali bi uz malo pomoći SAD Ukrajina mogla pobijediti.
“Čini se da postoji narativ da Ukrajina gubi ovaj rat. Jednostavno ne vjerujem u to. Imamo dovoljno informacija i obavještajnih podataka da to i potkrijepimo. Ali to je ruski narativ koji je također dosta lebdio u SAD-u”, rekao je nedavno finski predsjednik Alexander Stubb na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu.
General pukovnik Keith Kellogg, donedavni Trumpov posebni izaslanik za Ukrajinu i savjetnik za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući, pojačao je Stubbov argument u Davosu.
“Razumijem što se događa Kijevu. Razumijem temperature. Ali stvarno vjerujem da ako Ukrajina preživi ovu zimu, siječanj, veljaču, a vi uđete u ožujak i travanj, prednost će pripasti Ukrajini, a ne Rusiji”, rekao je.
“[Russia’s] jedinice na prvoj crti su razorene. Izgubili su više od 20 generala.”
Trump voli podržavati pobjednike. Zadatak Europe sada je uvjeriti ga da će podrška Ukrajini biti dobitna za Ameriku.
Bilo da uspiju ili ne uspiju, napad na Iran je izgubljen.
