Da je u našoj maloj zemlji velikih političkih apsurda sve moguće, potvrdila je ovih dana jedna ukradena riječka čokolada, zbog koje je u središte pozornosti nacionalne javnosti prvi put nakon lokalnih izbora dospjela prva nestranačka gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić. Kada je srušila SDP-ovu utvrdu, Rinčić je opisivana kao britka, obrazovana žena pred kojom je blistava politička budućnost.
Čini se da je tu blistavu budućnost naivno prokockala pa valja razdvojiti njezine ambicije od sposobnosti političkog prosuđivanja zbog koje se našla usred bizarne situacije kakva se ne pamti ni na ovakvoj političkoj sceni na kojoj se bizarnosti samo redaju. Krađa je krađa i Rinčić je s moralnog aspekta postupila ispravno, jer složit ćemo se da lopovluk nije poželjan niti je bitna vrijednost ukradene stvari.
Problem je u tome što se takav slučaj trebao riješiti u zatvorenom krugu i nije trebao izaći iz gradonačelničina ureda. No to se ipak dogodilo pa je Rinčić postala predmet sprdnje na društvenim mrežama, što nije čudno jer se ni jedna ukradena čokolada dosad nije dignula na nacionalnu razinu niti se pojavila na naslovnicama.
Kopaju po papirima
Ne može se reći da Rinčić izbijanje afere nije pokušala spriječiti: domara osumnjičenog za uzimanje čokolade pozvala je na razgovor, na kojem je on odbio njezinu ponudu da se ispriča. Zbog toga se ona, provodeći zakon, odlučila za tužbu Etičkom povjerenstvu, iako bi joj bilo bolje da ga je pozvala na red i odredila mu suspenziju ili neku drugu metodu kojom šefovi rješavaju takve probleme. To bi i učinila da domar nije osoba od povjerenja bivšega gradonačelnika Vojka Obersnela koja povremeno radi kao vozač u gradskoj upravi. Rinčić ga se riješila preuzimajući funkciju, pa sama vozi gradski auto, a domar, moguće je, radi za Obersnela, odnosno SDP, čiji ljudi još dominiraju gradskom upravom jer Rinčić nije provela novu sistematizaciju koju mora odobriti većina u Gradskoj skupštini.
Stoga se susreće s opstrukcijom starih, Obersnelovih kadrova koji možda i doslovno kopaju po papirima na gradonačelničinu stolu. Među osobama od Obersnelova povjerenja je i njegova glasnogovornica i PR-ovka Lea Stojiljković Medved, čiji je suprug godinama dobivao novac za svoje udruge i manifestacije. Samo za projekt “Republika” dobio je uoči EPK milijun kuna, a projekt je propao kao i cijela Europska prijestolnica kulture 2020. godine. Dotičnu je smijenio Marko Filipović jer su Obersnel i Lea Stojiljković i dalje sjedili u starom uredu i pili viski dok je on održavao službene sastanke. No ostala je u gradskoj upravi. U krugu Ive Rinčić sumnja se da bi baš ona mogla biti ta koja je poslala “anonimku” o čokoladi novinaru lokalnog lista i svojem osobnom prijatelju s kojim slavi rođendane i objavljuje zajedničke fotografije na društvenim mrežama. Poanta ove priče jest da je gradonačelničina reakcija možda bila pogrešna, no da priča nije došla do medija, ništa od ove bizarne priče ne bi bilo. Zato Rinčić sada želi ubrzati novu sistematizaciju i što prije je poslati u proceduru. Ovaj joj je slučaj pokazao da zaposlenici vjerni bivšoj vlasti ne prezaju ni od čega kako bi joj naštetili. Nakon reorganizacije odjela neće više biti mjesta za stare kadrove.
Kada se čokolada već pojavila na naslovnicama, oporbeni zastupnici pokušali su se njome okoristiti i dobiti pokoji politički bod. Tako se oglasio i SDP-ov Marko Mataja-Mafrici i objasnio da sporna čokolada nije ni ukradena iz gradonačelničina ureda, nego iz salona. A ujedno je bila i načeta. Oni koji su ponešto znali o krađi koja je prerasla u nacionalni problem objašnjavaju da je čokolada stajala na stolu kada su djelatnici gradske uprave, po naredbi gradonačelnice Rinčić, u salonu razmještali namještaj, što im, dodaju, nije ni u opisu posla. Obavljajući taj fizički posao, zaključili su da ih je gradonačelnica otvorenom čokoladom htjela počastiti. Kako god bilo, Rinčić je javnosti nakon ove afere pokušala objasniti da nije stvar u vrijednosti otuđene stvari, nego u izgubljenom povjerenju. Da bi sve bilo još bizarnije, zvali su je iz MUP-a kako bi se očitovala o tome želi li prijaviti krađu, što ona nije učinila jer je smatrala da to nije potrebno. Mora da bi se policijski službenici u zemlji kriminala, neriješenih slučajeva korupcije i raznih drugih političkih afera vrlo dobro zabavili rješavanjem slučaja ukradene čokolade.
Alarmantno stanje
U rješavanju slučaja koristila bi im videosnimka koja prikazuje kako nekolicina zaposlenika gradske uprave razmješta namještaj u radnom salonu gradonačelnice Rinčić, pri čemu je jedan od njih uzeo otvorenu čokoladu i spremio je u džep. Kako se nakon izbijanja afere osjeća taj čovjek nije poznato, ali nije teško zaključiti da Rinčić u upravljanju Rijekom ide iz krajnosti u krajnost, s dozom jeftinog populizma.
Dok se gradonačelnica bavi čokoladom, Riječani već zbrajaju njezine prve propuste pa ukazuju na alarmantno stanje u Čistoći koja je na rubu propasti. Do toga ju je doveo bivši gradonačelnik Filipović, koji je trenutno u Gradskom vijeću partner nove, nestranačke gradonačelnice. I sama je priznala da gubici tvrtke iznose oko 300.000 eura, no izgleda da ni ona ni njezini zamjenici ne znaju što poduzeti pa se očekuje da će cijene usluga porasti.
Nova gradska vlast svojim je sugrađanima još u kampanji obećala da će grad biti čistiji, baš kao što je to svojedobno u Zagrebu obećavao Tomislav Tomašević, ali nema ništa ni od čistog Zagreba ni od čiste Rijeke, zapravo se strahuje da će problem s odvozom otpada biti sve teži. Isto vrijedi i za čišćenje i održavanje javnih površina.
