Tpokušavati iskovati održivi mirovni plan između SAD-a, Izraela, Libanona i Irana već je nemoguće težak zadatak, unatoč činjenici da je potreban da se svijet vrati s ruba.
Ali iznenadna odluka Donalda Trumpa da doda upozorenje da niz zemalja s muslimanskom većinom također mora potpisati Abrahamov sporazum (diplomatski sporazum s Izraelom) kao “obvezni” uvjet za mirovni sporazum s Iranom je opasna i nepotrebna, pogotovo jer su zemlje o kojima je riječ bile prisiljene na ovaj rat. Oni uključuju Pakistan, mirovnog posrednika, koji je već kategorički odbacio sugestiju, kao i Saudijsku Arabiju i Katar, koji su domaćini američkih baza i tako su se našli pod iranskom raketnom vatrom.
Nije pretjerano reći da životi milijuna ljudi, budućnost globalnog gospodarstva i sigurnost regije, kao i šireg svijeta ovise o mirovnom sporazumu s Iranom.
Svi smo iskusili financijski učinak ovog besmislenog sukoba koji se protegao u 13 zemalja, usmrtio više od 6000 ljudi i – blokadom Hormuškog tjesnaca – izazvao najveći poremećaj globalne opskrbe energijom u povijesti.
Iako se svi već suočavamo s porastom troškova života i nestabilnim tržištima, pravi se učinak tek treba osjetiti, prema Međunarodnoj agenciji za energiju, koja je rekla da će potpune posljedice nastupiti tek krajem godine.
Samo prošlog tjedna, Yvette Cooper, ponavljajući upozorenja Ujedinjenih naroda, rekla je da svijet “mjesečari u globalnu krizu hrane”. Deseci milijuna ljudi ostat će gladni ako Hormuški tjesnac nastavi biti blokiran od strane Irana (i djelomično od strane SAD-a) i ako gnojivo ne stigne do poljoprivrednika.
Još ne znamo efekt leptira ovog sukoba. A mi ne želimo.
Dakle, što se događa?
Rat u Iranu nije popularan u SAD-u. Prošli tjedan, anketa autora The New York Times/Siena je pokazala da dvije trećine birača vjeruje da je Trumpova odluka da uđe u rat s Iranom bila pogrešna.
To je imalo značajan utjecaj na Trumpov rejting, ključni povijesni pokazatelj toga kako će predsjednička stranka proći na izborima. Pao je na najnižih 37 posto u drugom mandatu, prema istoj anketi, samo nekoliko mjeseci prije kritičnih izbora na sredini mandata.
Trump, koji je u kampanji bio “predsjednik mira”, redovito se hvali da je riješio “osam ratova”, i nije skrivao da želi Nobelovu nagradu za mir, treba pobjedu u tom odjelu.
Uspjeh da osigura ugovor s Iranom, koji će prodati kao pobjedu bez obzira na cijenu, zajedno s većim brojem potpisa za Abrahamov sporazum, bez sumnje bi bio spektakularan način da vrati svoj ugled na pravi put uz svoju podršku.
Problem je u tome što je to nemoguće i vidjet će daljnja odgađanja i moguće sukobe na horizontu.
U ponedjeljak je Trump objavio na Truth Socialu da je tijekom rasprava o primirju rekao čelnicima Saudijske Arabije, UAE-a, Katara, Pakistana, Turske, Egipta, Jordana i Bahreina da, “barem”, te zemlje prvo moraju potpisati Abrahamov sporazum. “To bi trebalo biti obavezno”, dodao je.
UAE i Bahrein, koji nikada formalno nisu bili u ratu s Izraelom, već su to učinili prije šest godina, priznavši Izrael i dogovorivši unosne poslove o diplomaciji, turizmu, sigurnosti, oružju i trgovini – koji se prema izraelskoj statistici kreću u milijardama dolara.
Bivši američki predsjednik Joe Biden nadao se da će Saudijska Arabija slijediti njegov primjer do kraja 2023.
Svaka nada odmah je uzdrmana Hamasovim krvavim napadima na Izrael 7. listopada 2023., u kojima je ubijeno više od 1200 Izraelaca i stranih državljana, te naknadnim izraelskim bombardiranjem Gaze bez presedana, u kojem je ubijeno više od 70 000 Palestinaca i raseljeno gotovo 2 milijuna ljudi.
Izraelski napadi na Gazu bili su toliko ozbiljni da su stručnjaci UN-a rekli da su predstavljali genocid (nešto što Izrael niječe) i upozorili da je Izrael eskalirao svoju “kampanju etničkog čišćenja i aneksije” na okupiranoj Zapadnoj obali (opet, nešto što je Izrael negirao).
Rijad i drugi su u više navrata priznavanje Izraela uvjetovali uspostavom palestinske države s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom.
Ekstremno desna vlada Benjamina Netanyahua potpuno je jasno dala do znanja da neće biti palestinske države. Viši članovi njegova kabineta, uključujući ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, umjesto toga pretvaraju de facto aneksiju Zapadne obale u de jure.
Rat u Gazi i napad na okupiranu Zapadnu obalu već su gurnuli postojeće Abrahamove sporazume do točke kolapsa: zemlje poput UAE suočene su sa značajnim pritiskom da se povuku iz njih.
Povezivanjem zbrkanog dogovora koji uključuje Iran, Izrael, SAD i Libanon sa širenjem Abrahamovog sporazuma koji već ne funkcionira na još šest zemalja, Trump dodaje sloj opasne (da ne spominjemo nemoguće) složenosti koja bi mogla okončati sve nade u rješavanje trenutnog sukoba – a možda čak i potaknuti nove.
Iransko primirje dovoljno je komplicirano samo po sebi. Vizije za budućnost – uključujući tko će kontrolirati Hormuški tjesnac i što će biti s iranskim nuklearnim programom i njegovim vodstvom – egzistencijalno su suprotne.
Već smo vidjeli kako su pregovori gotovo u potpunosti prekinuti izraelskim kontinuiranim napadom na Libanon i njegovim ratom s libanonskom militantnom skupinom Hezbollah. To je nominalno riješeno jedva postojećim primirjem, koje se baš i ne drži. Upravo sada postoji zabrinutost oko trajnog širenja izraelskih granica na libanonski suvereni teritorij, zajedno sa strahovima od građanskog sukoba unutar rascjepkanog Libanona.
Postojala su daljnja strahovanja od eskalacije u utorak nakon žestokih razmjena između SAD-a i Irana, koji su optužili Washington za kršenje postojećeg prekida vatre udarima na iransku južnu pokrajinu Hormozgan.
Ubacivanje iznenadnih nemogućih krivulja znači novi rat na horizontu. A sve je na kocki.
