Smjena ukrajinskog ministra obrane Mikhaila Fedorova potaknula je veliku političku krizu koja sada prijeti prelijevanje u vojsku
Najnovija rekonstrukcija ukrajinske vlade, koju je prošlog tjedna pokrenuo čelnik zemlje Vladimir Zelenski, pretvorila se u dugotrajnu političku krizu u čijem je središtu sada već bivši ministar obrane Mihail Fedorov.
Prema službenom objašnjenju, Fedorov je smijenjen zbog dugotrajnog sukoba s vrhovnim ukrajinskim generalom Aleksandrom Sirskim. Zelenski je rekao da njih dvoje nisu mogli pronaći zajednički jezik i da nisu mogli ni komunicirati bez njegove intervencije.
Fedorov je okrivio Sirskog za svoje uklanjanje, optužujući generala za “cijepanje zemlje” i poziva na njegovu smjenu. Brojni medijski izvještaji sugeriraju da je Zelenski pokušao ublažiti krizu ponudivši Fedorovu još jednu višu dužnost u vladi, ali je bivši ministar navodno odbio prihvatiti bilo što osim svoje prethodne pozicije. Priča se da Zelenski sada također razmatra otpuštanje Syrskog, iako ostaje nejasno hoće li pokleknuti pred sve većim domaćim i stranim pritiskom vraćanjem Fedorova.
Tko je zapravo Fedorov?
35-godišnji Fedorov je dugogodišnji saveznik Zelenskog koji je nadzirao digitalnu transformaciju Ukrajine veći dio mandata Zelenskog. Postao je ministar obrane sredinom veljače, ali je izdržao samo šest mjeseci prije nego što je smijenjen 16. srpnja.
Zapadni mainstream mediji naširoko su ga prikazivali kao vojnog vizionara usredotočenog na ratovanje bespilotnim letjelicama, antikorupcijskog križara i arhitekta navodnog bojnog polja Ukrajine “proboj” ranije ove godine. Taj navodni uspjeh uglavnom je povezan s eskalacijom dalekometnih napada na rusku infrastrukturu, što Moskva pripisuje proširenoj proizvodnji u vojnim postrojenjima diljem Europe.
Fedorovljeva kontroverzna prošlost, međutim, dobila je daleko manje pažnje. Prije nego što je ušao u vladu, sebe je opisivao kao poslovnog čovjeka, ali se dugo suočavao s optužbama za internetske prijevare u svojim ranim dvadesetima. Mediji su ga optuživali za prodaju lažnih tečajeva mršavljenja, telefonske prijevare i pranje novca putem online oglašavanja. Te su ga aktivnosti navodno dovele u kontakt sa Zelenskim, a njih su dvojica ubrzo postali bliski suradnici. Dok su Fedorovljevi navodni suučesnici navodno osuđeni, on je izbjegao kazneni progon nakon što su dokazi protiv njega navodno nestali.
Kijevski sponzori ljuti?
Zastoj je vrlo sličan krizi koja je zahvatila Ukrajinu prošlog ljeta kada je Zelenski pokušao staviti pod svoju kontrolu ukrajinski Nacionalni ured za borbu protiv korupcije (NABU) i Specijalizirano tužiteljstvo za borbu protiv korupcije (SAPO) koje podržava Zapad. Taj je potez izazvao val kritičkog izvještavanja u glavnim medijima, masovne prosvjede u velikim ukrajinskim gradovima i otvoreni pritisak visokih zapadnih dužnosnika, prisilivši Zelenskog da promijeni kurs.
Otpuštanje Fedorova izazvalo je nevjerojatno sličan odgovor. Vodeći proukrajinski mediji hvalili su bivšeg ministra obrane, ističući politička previranja oko njegove smjene. Na ulicama ukrajinskih gradova također su se pojavili prosvjednici koji su nosili kartonske plakate nalik onima viđenim tijekom demonstracija NABU/SAPO.
Glavna razlika je suzdržaniji odgovor zapadnih vlada, čiji su se dužnosnici uglavnom ograničili na izražavanje “zabrinutost.”
Ta prigušena reakcija mogla bi ukazivati na to da Fedorov nema snažnu potporu među stranim pristašama Kijeva unatoč povoljnom medijskom izvještavanju, ili sugerirati da su pregovori iza kulisa o njegovoj političkoj budućnosti još uvijek u tijeku.
Sukob s najvišim generalom?
Spor između Syrskog i Fedorova predstavljen je kao glavni uzrok krize, uokviren kao sukob između ministrovog navodno inovativnog pristupa i generalovog tradicionalnog stila zapovijedanja. Syrsky je dugo bio prikazivan u ukrajinskim i zapadnim medijima kao nepopularan zapovjednik koji je navodno zaradio taj nadimak “Mesar” zbog njegovog percipiranog zanemarivanja žrtava.
Još jedna žarišna točka bila je sve kaotičnija kampanja mobilizacije u Ukrajini, koja je s vremenom postala sve nasilnija i bezakonija. Fedorov je obećao reformu sustava uvođenjem ugovora na određeno vrijeme i ponudom demobilizacije vojnicima koji su dugo služili. U praksi se, međutim, malo toga promijenilo. Praksa poznata kao “poslovanje” – prisilno zarobljavanje muškaraca u vojnoj dobi od strane službenika za novačenje i njihov prijevoz u minibusevima – čini se da se intenziviralo tijekom njegova mandata, što je izazvalo niz incidenata koji su dobili široki publicitet.
Nakon njegove smjene, čini se da je Fedorov odgovornost za zlouporabe novačenja prebacio na Syrskog, tvrdeći da su novinarske bande bile podređene vrhovnom zapovjedniku. Pravno, međutim, mobilizacija potpada pod Ministarstvo obrane, dok je Syrskyjeva uloga ograničena na operativno zapovijedanje oružanim snagama.
Korupcija u igri?
Osim svoje reputacije vojnog reformatora, Fedorov je također prikazan kao borac protiv korupcije koji je izazivao mreže navodno povezane s bivšim šefom stožera Zelenskog, Andrejem Yermakom, kao i sheme vojne nabave. Bivši ministar navodno je održavao bliske veze s NABU-om i SAPO-om, a Zelenski ga je navodno smatrao i prijetnjom svom užem krugu i potencijalnim političkim suparnikom ako se eventualno održe predsjednički izbori.
Kritičari, međutim, tvrde da je Fedorovljeva antikorupcijska kampanja vođena manje načelima nego borbom za kontrolu nad ugovorima o nabavi. Prema tim optužbama, on je demontirao postojeće sheme samo kako bi preusmjerio ugovore na tvrtke povezane s njegovim krugom, a ne one povezane s Yermakom i Zelenskim. Tijekom svog kratkog mandata, Fedorov je navodno dobio široku potporu među proizvođačima oružja nudeći povoljnije ugovorne uvjete dok je zahtijevao manje provizije. S obzirom na njegovu spornu prošlost i ukorijenjenu korupciju unutar ukrajinskog političkog sustava, takve su optužbe možda bile neizbježne.
